krv-nije-pura

subota, 13.03.2010.

"u razd'eljak te ljubim"

Kad je nesto jedinstveno - bez obzira na to bilo ono dobro ili lose - vrijedno je komadica mog vremena, mojih razmisljanja, mog srca, mog odbijanja, jednog mog trenutka.
I taj tren je dovoljan.
Dovoljan da bi mogao stati u red kao treci. (a ja cu se pobrinuti za to da nikada ne dospijes onamo)
Dovoljan za dodatno masivno zagradjivanje onog djela mene... na koji sam ti dopustila kratak uvid.
Paralele su mi preocite.
I u trenucima kad su kocnice zategnute, a i kad uopce ne postoje.

Mom malom svijetu nikad nije bilo potrebno rusenje - a konstantno je bilo tu.
Sad, kad konacno mogu: Zatvaram vrata.

I oduzimam vam pravo - ne samo da taknete bilo sto - ne zelim osjetiti ni pogled, ni zelju, ni agresiju a ni toboze - ljubav.
VRATA SU ZATVORENA.

Silom su ih otvarali, izivljavali se, stvorili i ostavili pusto polje, odlazili i vracali se da bi opet nasilno upadali.....
Ne znas ti kako je... iznova i nanovo... bezbroj puta....
I zato nemoj dodirivati nista sto ces razbiti.
Oduzimam ti pravo.