subota, 19.03.2005.

POSLANI UČENICI

Ivan 20:19 – 23
Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata (kuće) gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: «Mir vama!». Rekavši to pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina. Zatim im ponovo reče: «Mir vama! Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas». Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: «Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im.»

Znate li tko su ti učenici? To smo upravo ti i ja koji se nazivamo kršćanima. Ako smo kršćani, onda smo i učenici, a ako smo učenici onda smo i poslani. A kamo smo to poslani? Poslani smo svim narodima, svim ljudima, svakome onome kome Isus NIJE Učitelj. Mnogi ljudi danas imaju pogrešne učitelje u svojim životima. Mnogi su na Kristovo mjesto stavili Budu, Sai Babu pa čak i sotonu. Moja draga braćo kršćani, na nama je da zavedenima od strane lažnih učitelja pokažemo istinskoga učitelja – Isusa Krista.
No, proučimo malo ovaj biblijski tekst i probajmo ga otvorenoga srca razumjeti i prihvatiti.

1. Učenici u strahu
Prvo što možemo zamijetiti je to da se događaj odvija prvoga dana u tjednu, odnosno po židovskome kalendaru u nedjelju i to uvečer. Vidimo učenike koji se već tri dana sakrivaju, bojeći se da će nakon što je njihov Učitelj osuđen i pogubljen doći red i na njih. Učenici su sakriveni u nečijoj kući, a vrata su zatvorena i vjerojatno zaključana i zapečaćena tako da se mogu otvoriti samo iznutra. Vjerojatno nitko ništa ne govori, već samo svi osluškuju tišinu.
Dakle, učenici su u smrtnome strahu. Nakon smrti njihovoga Učitelja život im je u potpunosti izgubio smisao, razočarani su, tužni i uplašeni.


2. Radost učenika
Stvari se počinju neočekivano odvijati. Dok su oni tako bili zatvoreni iza zaključanih vrata, neočekivano se netko pojavljuje među njima. Možete zamisliti njihovu prvu reakciju. Sjede tamo napetih živaca, motreći na vrata, kad se odjednom iznenada netko pojavljuje, ne pred vratima, nego točno među njima u sobi u kojoj su se nalazili. Vjerojatno su se isprva šokirali i još više uplašili. Međutim, kada su prepoznali glas onoga koji je bio među njima, učenici su shvatili da je to njihov uskrsli Učitelj, Gospodar svega, pa tako i prirodnih zakona. Tko zna koliko ih je dugo Isus promatrao prije nego što se pojavio među njima. Možda je neko vrijeme stajao sa strane i promatrao svoje uplašene učenike prije nego što im se pokazao. Vjerojatno se je i sam ražalostio kada ih je vidio koliko su uplašeni, žalosni i izgubljeni bez njega. No, kad im se pokazao i kad su ga učenici prepoznali, više nisu bili u strahu, već su se obradovali i razveselili. Strah je nestao iz njihovoga srca i prepustio svoje mjesto radosti, jer Učitelj nije umro, već je uskrsnuo kako je obećao i sada stoji pred njima.

3. Poslanje učenika
Nakon što su se učenici uvjerili da je to doista njihov Učitelj, srca su im se ispunila radošću. Mislim da ih Isus s razlogom i sa istom svrhom pozdravlja dva puta. Prvi puta kada im je zaželio mir učinio je to zato što je vidio taj silni nemir u njihovim srcima. Drugi puta to možda čini kako bi opet umirio njihova, sada radosna srca, i pripremio ih na ono što im ima reći. Isus im govori o svojem, ali i o njihovom poslanju. On je bio poslan od svojega Oca da dođe na ovu zemlju i umre za svoje učenike, ali i za tebe i mene. On je bio spreman pretrpjeti boli i patnju, te na kraju umrijeti za nas, kako bismo mi njegovim uskrsnućem živjeli. On je izvršio svoje poslanje, vraća se k svojem Ocu i sada šalje nas koji ostajemo u ovome svijetu. Daje nam silu svojega Svetoga Duha i njegov autoritet kako bismo mogli biti njegovi učenici i nositelji njegove Radosne vijesti.
Mi kršćani smo Kristovi poslani učenici. Mi trebamo nositi Kristovu ljubav onima koji ga ne poznaju. Trebamo činiti Kristova djela kako bi u nama ljudi vidjeli njega. Isus Krist je jedini Učitelj koji ti daje spasenje i niti jedan drugi to ne može dati. Mnogi učitelji pokazuju put, ali samo je jedan Učitelj koji je istinski PutISUS KRIST.

- 11:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 12.03.2005.

HAJDE ZA MNOM!

Marko 2:14
Prolazeći, opazi Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Hajde za mnom!». On ustade i pođe za njim.


Svakodnevno prolazimo oko ljudi. Neke ljude toplo pozdravimo, neke službeno, a neke uopće niti ne primjećujemo ili čak i ne volimo. Htjeli mi to prihvatiti ili ne, ali ljudi oko nas su naši bližnji koji imaju istoga Stvoritelja kao i mi. Često ljude volimo kategorizirati prema rasi, nacionalnosti, vjeroispovijesti, materijalnome statusu i sl. Istina je da se ljudi međusobno jako razlikuju, ali kada usporedimo čovjeka i čovjeka vidjet ćemo da su te razlike među nama ustvari manje nego što su sličnosti. Most pomirenja i međuuvažavanja su upravo te sličnosti, a najveća zajednička poveznica među ljudima je upravo to da nas je sve stvorio isti Bog.
Međutim, vratimo se mi u carinarnicu (poreznu upravu) kod Levija. Levi je bio rimski ubirač poreza, što nije bilo baš tako u društvu omiljeno zanimanje. On je zbog svojega posla bio odbačen od društva i vjerojatno su ga Židovi mrko gledali i prezirali jer je radio prljav posao za njihovog okupatora Rim. No, jednoga dana oko njega prolazi jedan Židov i u prolazu mu dobacuje da pođe za njim. To je bio poziv autoriteta koji nije mogao odbiti. To je bio Božji poziv upućen njegovom životu.
Isus Krist – Božji Sin, poziva grešnike da pođu za njim i da ga slijede u misli i djelu. Svakodnevno Isus toliko puta prođe oko nas. Da li ga uopće primjećujemo? Da li ga pozdravimo ili samo okrenemo glavu na drugu stranu? Isus nije okrenuo glavu od nas kada je bio na križu za tebe i mene. On nas je gledao ravno u oči i rekao: «Ovo činim za tebe zato što te volim.»
Svakodnevno se susrećeš i mimoilaziš s Isusom, ali nikada ne zastaneš da čuješ što ti ono ima reći. Uspori, zastani kraj njega i sigurno ćeš čuti kako ti govori: «Hajde za mnom!».


- 11:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2005.

PREDAJ BRIGE NJEMU

Matej 6:34
Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.


Naša zabrinutost nas nekada toliko zaokuplja da zaboravimo na ljude oko nas. Zabrinutost nas toliko zarobi da zaboravimo vrijeme koje nam je darovano podijeliti s drugima. Nekada znamo biti toliko zabrinuti da jednostavno ne možemo spavati, a to je upravo ono što znači biti TJESKOBNO zabrinut i to je ono za što nam Gospodin govori da je uzaludno. Tjeskobna zabrinutost ništa ne pomaže, ona ne rješava naše brige i probleme.
Tjeskobna zabrinutost je ropstvo srca i uma koje nas odvlači od Gospodina i pouzdanja u Njega. Kada svoje brige predamo Njemu, ne moramo više tjeskobno brinuti što će se dogoditi. Zašto? Zato što smo svoje brige predali Svemogućemu Bogu koji, vjerujte mi iz osobna iskustva, zna najbolje kako se «obračunati» s problemima.
Stavimo svoje pouzdanje u Gospodina. Predajmo svoje brige Njemu i pustimo da ih On rješava za nas. Možda mi i nemamo snage nositi se s našim problemima, ali On je tu, On ti pruža svoju ruku pomoći. Pruži i ti svoju ruku…

- 11:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 05.03.2005.

BITI POZVAN

I. Korinćanima 1:1,2
Pavao, pozvan voljom Božjom za apostola Krista Isusa, i brat Sosten, Crkvi Božjoj u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima da budu sveti, sa svima koji ma gdje zazivlju ime Gospodina našega Isusa Krista, Gospodina i njihova i našega.

UVOD
U svakodnevnome životu susrećemo se s različitim oblicima poziva. Često smo pozivani na rođendane, različite proslave, svatovske gozbe, razne svečanosti, ali katkada se događa da dobijemo poziv za sud, dok uglavnom muškarci bivaju pozvani u vojsku. Na neke pozive se ne moramo nužno odazvati (poput rođendana, svečanosti i sl.). Nekada smo pozvani od nekoga tko je autoritetom na našoj razini ili ispod nje (primjerice poziv od svojega zaposlenika ili kolege s posla), ali katkada poziv dolazi i od višega autoriteta (primjerice predsjednika, vlade i sl.). Pozive različito vrednujemo i pridajemo im drugačiju važnost, a različiti odgovori otvaraju mogućnost različitim posljedicama.
Neki pozivi, i naš odgovor na njih, mogu itekako utjecati na naš život, a danas ćemo govoriti upravo o jednome takvome – najuzvišenijem i najvažnijem životnom pozivu, pozivu od svemogućega Boga.
Promatrajući I. Kor 1:1 pogledajmo što nam Bog danas govori.

1. TI SI POZVAN VOLJOM BOŽJOM
Što to uopće znači «biti pozvan»? Biti pozvan znači uvidjeti Božju volju za moj život, spoznati Božju volju. To znači uvidjeti da mi Bog želi dati nešto novo u mojemu životu, prepoznati Božji glas i odazvati mu se, shvatiti da vodstvo svojega života trebam prepustiti Bogu.
Pogledajmo primjer apostola Pavla. U prvome retku našega teksta vidimo da se Pavao deklarira Korinćanima kao Pavao, pozvan voljom Božjom. Tko je uopće bio taj Pavao/Savao (heb. Savao, grč. Pavao)? Što znamo o njemu? Pavao je bio školovan čovjek, intelektualac, poznavatelj židovskoga Zakona.
Uz to, bio je i nemilosrdan progonitelj kršćana.
Djela 8:3
Savao pak pustošio Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu.
Pavao je PUSTOŠIO Crkvu. Dakle, Pavao je ne birajući sredstva činio sve kako bi uništio kršćanstvo. Bio je sudionikom i svjedokom mnogih kamenovanja kršćana, a jedno od takvih je i okrutno i nepravedno kamenovanje Stjepana.
Djela 7:54 – 8:2
Kad to čuše, uskipje im bijes u srcima te počeše škripati zubima na njega. A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: «Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane». Nato oni podigoše silnu viku, začepiše uši te kao jedan jurnuše na njega. Izguraše ga izvan grada i kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine svoje do nogu mladića koji se zvao SAVAO. Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao: «Gospodine Isuse, primi moj duh!». Zatim kleče i viknu jakim glasom: «Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!». Kad to reče, usnu. A SAVAO je odobravao njegovo ubojstvo. Onoga istoga dana nastade velik progon Crkve u Jeruzalemu, te se svi kršćani, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i prirediše za njim veliku posmrtnu žalost.
Pavao je bio velik i nemilosrdan progonitelj Kristove Crkve. Crkva je bila njegov najveći neprijatelj i njezino uništenje bila je njegova misija. Sve do jednoga od njegovih progoniteljskih pohoda…
Djela 9:1 – 9
A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv učenika Gospodnjih, obrati se velikom svećeniku te od njega zatraži pisma za sinagoge u Damasku da bi, ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i žene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: «Savle, Savle, zašto me progoniš?» «Tko si ti Gospodine?» upita Savao. «Ja sam – onaj će nato – Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš!». Njegovi su suputnici ostali nijemi od čuđenja, jer su čuli glas, a nisu vidjeli nikoga. Savao ustade sa zemlje, ali otvorenim očima nije vidio ništa. Nato ga vodeći za ruku uvedoše u Damask, gdje ostade tri dana slijep; niti je što jeo ni pio.
Na putu za Damask Krist susreće Pavla, presijeca mu put i donosi preokret u njegovom životu. Kristov poziv radikalno mijenja Pavlov život. Nakon ovoga događaja, Pavao ostaje neko vrijeme u Damasku u kojemu ga Bog priprema za veliku službu koja je pred njime. Zanimljivo je kako se Pavao iz SREDSTVA UNIŠTENJA preobražava u BOŽJE IZABRANO SREDSTVO.
Djela 9:15
Idi – odvrati mu Gospodin – jer je taj čovjek moje IZABRANO SREDSTVO da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove.
Pavao iz svojega iznimnoga položaja autoriteta prelazi na drugu stranu. Od onoga koji je PROGANJAO, postaje PROGONJEN.
Djela 9:23 – 25
Pošto je minulo mnogo vremena, Židovi odluče da ga (PAVLA) ubiju. Ali Savao doznade za njihovu zavjeru. A oni su čuvali gradska vrata danju i noću da bi ga ubili.
Gospodin kaže za Pavla u Djelima 9:16; Pokazat ću mu koliko mu treba pretrpjeti za ime moje i doista u II. Korinćanima 11:23 – 27 vidimo jedan dio toga trpljenja:
Sad govorim potpuno lud: Ja sam još više! Više sam se trudio, više bio u TAMNICAMA. Preko mjere sam bio BIJEN. Često sam bio u SMRTNOJ POGIBLI. Od Židova sam primio PET PUTA PO TRIDESET I DEVET UDARACA. Triput sam bio ŠIBAN, jedanput KAMENOVAN, triput BRODOLOM doživio, jednu noć i jedan dan PROVEO NA DUBOKOM MORU. Bio sam na čestim putovanjima u POGIBLIMA OD RIJEKA, u POGIBLIMA OD SUNARODNJAKA, u POGIBLIMA OD POGANA, u POGIBLIMA U GRADU, u POGIBLIMA U PUSTINJI, u POGIBLIMA NA MORU, u POGIBLIMA OD LAŽNE BRAĆE, u TRUDU i MUCI, u ČESTOM NESPAVANJU, u GLADI i ŽEĐI, u ZIMI i GOLOTINJI.
Gospodinov poziv donio je potpunu preobrazbu Pavlovoga života. Međutim, Božji poziv donosi novi život i svakome onome koji da pozitivan odgovor na njega. Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih [odazvanih]. (Matej 22:14)
Upravo si ti pozvan Božjom voljom. Njegov poziv upućen tebi djelo je Njegove beskrajne milosti i ljubavi. On je vidio Pavla i njegov život – On vidi tebe i tvoj život. On vidi potencijal u tebi. Pavlov pozitivan odgovor promijenio je mnoge živote. Tvoj pozitivan odgovor mijenjat će živote. Ti si pozvan voljom Božjom. Ti si Njegovo izabrano sredstvo. Možda se pitaš zašto si baš ti pozvan, ali odgovor je jednostavan: pozvan si jer te Bog želi imati na svojoj strani. Pozvan si jer je to Božja volja. Pozvan si jer te Bog želi imati uza sebe, a ne protiv sebe. (JEDNOSTAVNO!!!)

2. POZVAN SI U NOVI I VJEČNI ŽIVOT
Bog te poziva jer ti želi dati novi život. Bog je promijenio Pavlov život, On može promijeniti i tvoj život. Bez obzira kakav život vodio ili što činio, Bog je spreman promijeniti tvoj život.
I. Timoteju 6:12
Bij plemenitu bitku vjere, postigni VJEČNI ŽIVOT u koji si POZVAN i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima!
I. Petrova 5:10
Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu POZVAO u svoju VJEČNU SLAVU, sam će vas, kad budete kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi.

Upravo TI si pozvan u NOVI i VJEČNI život. Prihvaćanjem Njegovoga poziva ti odlučuješ promijeniti svoj život. Odlučuješ predati svoj život u Božje vodstvo, odlučuješ svoju volju podrediti Njegovoj volji i u potpunosti se prepustiti Njegovom vodstvu. Ako odlučiš slijediti Božju volju u svojemu životu, promjene su neminovne, tvoj život će dobiti ispunjenje i potpuni smisao. Ti si pozvan po volji Božjoj i u njoj trebaš i živjeti.
Pavao je odlučio ostaviti svoj stari život iza sebe i u potpunosti krenuti dalje novim životom. On je vodio svoj život misleći da u njemu provodi Božju volju, ali bio je u krivu. Bog ga je susreo, pozvao i njegovu revnost preusmjerio na pravi put.
Bog ti daje novu priliku, daje ti mogućnost promjene tvojega života. Daje ti novi početak. Daje ti mogućnost da iz života beznađa pređeš u novi život vječne nade. Jer, ako Krist nije Gospodin tvojega života, za tebe nema nade, tebe čeka smrt. Ali, ako odlučiš Krista prihvatiti za svojega Gospodina imaš pravo na VJEČNU NADU. Ti se ne možeš promijeniti sam od sebe, ali Bog te može mijenjati ako mu ti to dopustiš. Kada počneš živjeti po Njegovoj volji i kada Krist preuzme kontrolu nad tvojim životom, imaš pravo na vječni život u Božjem Kraljevstvu.

3. TI SI POZVAN SLUŽITI BOGU
Služenje Bogu jedan je od aspekata Njegove volje. Ako prihvatiš Božji poziv i promijeniš svoj život počevši živjeti po Njegovoj volji, još uvijek nisi upotpunio Njegovu volju. ZAŠTO? Zato jer je Božja volja da mu služiš i vršiš Njegove zapovijedi:
Matej 28:18 – 20
Tada im se približi Isus te im reče: «Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učinicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! JA SAM S VAMA U SVE VRIJEME DO SVRŠETKA SVIJETA».
Ivan 15:10
Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.

Krist nam je dao zapovijed služenja i on očekuje od nas da mu služimo, a ako mu služimo ostajemo u Njegovoj volji.

Rimljanima 1:1
Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, određen za evanđelje Božje

Pavao – sluga Kristov, pozvan za apostola. Bog je pozvao Pavla da bude sredstvo promicanja Njegove Riječi. Pavao je u potpunosti svoj život posvetio Bogu jer je znao da je voljom Božjom pozvan u novi život i u službu Njemu. Na svakome mjestu, u svako vrijeme uvijek je nosio Kristovu Radosnu vijest. Znao je da je ispunjenje Božje volje u njegovome životu u propovijedanju Riječi. Kristova volja bila mu je na prvome mjestu te je smatrao da je dužan vršiti Božju volju bez obzira na situaciju i okolnosti. Ti si pozvan u novi život, život pod vodstvom Isusa Krista, u život služenja jedinome Bogu, tvojemu Stvoritelju. Bog te treba – Bog te poziva.

Bog te poziva upravo sada. Ovo je poziv upućen tebi. Možda za tebe više neće biti prilike, možda je ovo tvoja jedina šansa da svoj život predaš u Božje ruke. Razmisli o svojemu životu, razmisli o tome kamo on ide i kako je krhak. Ima li tvoj život smisao? Bog ima za tebe novi i ispunjeni život. Prihvati ga sada. Danas je dan TVOGA spasenja!

Ako želiš predati svoj život Gospodinu, a ne znaš kako to učiniti, moli iskreno ovu molitvu:
Gospodine, znam da sam grešnik i dolazim pred tebe onakav kakav/kakva jesam. Ti vidiš sve moje grijehe. Ja se iskreno kajem za sve ono što sam učinio/učinila, a što nije bilo po tvojoj volji. Molim te da mi daš oproštenje mojih grijeha i novi početak. Molim te da ti preuzmeš vodstvo mojega života. Oblikuj me prema svojoj volji, daj mi silu Duha Svetoga da mogu služiti tebi. Vodi moj život i upotrijebi ga Tebi na slavu. AMEN!
- 11:27 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

Free Web Counter
Free Hit Counter