Nije sve kako se na prvi pogled čini...

Šteta što si površan, prijatelju...

i što tog čovjeka vidiš kroz ispranu odjeću koju nosi...

što na onoj ženi što sjedi preko puta tebe, vidiš bore od umora i stresa, a na njenoj prijateljici savršen ten...

što svom djetetu kupuješ najnoviji Smartphone i učiš da se druži samo s djecom koja imaju najskuplje igračke...

što si susjedu uvrijedio jer nakon poroda na njoj ima još dosta kilograma viška...

Šteta, prijatelju, što ne vidiš...

ne vidiš da ispod odjeće tog čovjeka kuca veliko srce...srce oca koji je do nedavno radio i sve davao za obitelj, a onda je neki veliki šef, neki tatin sinčina, došao i lupio šakom o stol i njemu i još desecima drugih kolega uskratio mjesečnu plaću, kako bi sebi priuštio najnoviji model auta koji je ugledao u izlogu... Zašto? Jer ga je baš tako naučio tata da može što hoće, kad hoće... bez obraza, osjećaja i srama... a svoga radnika ne cijeni i nije ga briga što on sada nema da si kupi nove hlače, jer svojoj obitelji mora priuštiti bar kruh...

ne vidiš da ta žena od umora i stresa ne brine za bore, već da dođe doma nakon osam ili deset sati rada, skuha ručak ili večeru i legne u krevet kako bi skupila snage da se ujutro ustane... da privredi djeci sitnice koje ih razvesele s vremena na vrijeme, i pomogne suprugu platiti režije, jer radi za mizeriju od plaće... a njena kolegica ispod tone skupocjenog make-upa, krije razočaranje i tugu, jer ona ima sve u životu, a ipak čezne za toplinom prijateljičinog doma i zagrljajem voljene osobe...

ne znaš da taj Smartphone neće nadoknaditi tvoje vrijeme koje tratiš s ljudima koji to čak i ne cijene, a tvoje dijete raste u uvjerenju da se ljubav kupuje i stvara totalno krive slike o životu, jer svi ti prijatelji sa skupim igračkama nikad mu neće pružiti potporu ni lijepu riječ...

a tvoja susjeda? Sretna je i uživa u svakoj sekundi sa svojim malenim zlatom, dok ga ljulja u rukama i tek poneki ispad zlobnih ljudi oko sebe, poput tvog, brzo zaboravlja... Cijeni život koji je stvorila i sebe što ga je ostvarila...

Šteta što si površan, prijatelju... i što riječ "prijatelj" ne poznaješ... ali u takvom vremenu živimo... a male ljude i stvarne osjećaje ne prepoznajemo, jer manipulacija je postala sastavni dio života...

Blago onom tko je još čovjek, među svim ovim silnim masama ljudi