POVIJEST
Najstarija naselja u Općini nalaze se na nadmorskoj visini od 200 do 250 m, podno planine, i to Jesenice, Zeljovići, Krug i Duće. Danas su zavidno napuštena, jer se stanovništvo godinama spuštalo na obalu, pogotovo posljednjih trideset godina, zbog sve većeg razvitka turističkog prometa.
O starosti naselja podno planine govore i arheološki nalazi u spiljama Turskoj peći i Ponistricama, koje svjedoče o postojanju života na tomu području još od kamenoga doba. Trajnu naseljenost potvrđuju gradine i gomile iz kasno-brončanog i željeznoga doba. Stanovnici Poljica su gradine podizali na uzvisinama, jer su s njih mogli nadzirati okolna područja. Neke su gomile služile kao groblja, a neke kao granice ilirskih plemena.
Najviše podataka o srednjovjekovnim Poljicima daje nam Sumpetarski kartular, iz benediktinskog samostana Sv.Petra u Selu (Sumpetar), a govori o životu splitskoga plemića Petra Crnoga Gumajeva, koji je 1080. godine svojim novcem i na svojoj zemlji sagradio benediktinski samostan, na mjestu na kojemu su 1911. godine pronađeni ostaci ranokršćanske bazilike. U blizini crkve Sv.Petra nalazi se i dvojna crkva Sv.Stjepana, sagrađena na ostacima prijašnjih sakralnih građevina.
Od ranosrednjovjekovnih spomenika treba spomenuti crkvice na planinskoj kamenoj kosi: Sv.Andrija na Obliku, Sv.Maksim s pripadajućim srednjovjekovnim grobljem i crkva Gospe od Sniga (Stomorica iznad Duća).
U XIX. stoljeću i crkve se temeljito pregrađuju. Tako crkva Bezgrješne Djevice u Jesenicama dobiva novi sat na pročelju, a za crkvu u Krugu naručene su dvije oltarne pale. Nova župna crkva Sv.Ante u Dućama sagrađena je 1864. godine. Njezina je unutrašnjost oslikana u XX. stoljeću.
Nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, Poljičani su priznali vlast Austrije, nastojeći sačuvati stare povlastice i položaj, što je austrijski ustav iz 1798. godine donekle i uvažio. Međutim, nakon mira u Požunu, 1805. godine, Poljica dolaze pod francusku upravu, a Poljičani, da bi sačuvali Republiku, nisu prezali ni od ustanka koji je bio ugušen, a Poljica opljačkana.
Premda su Poljica u osvit novog stoljeća ušla nastavljajući život po starim načelima, društveno-gospodarske promjene ipak su postupno zahvatile i ovaj kraj. Tako se izgradila cesta od Splita do Omiša (1856. godine) te parobrodska linija s pristaništima u Krilu, Malom Ratu i Oriju, što je uvjetovalo ne samo usmjeravanje stanovništva na pomorstvo i trgovinu nego i na veliku selidbu prema moru.
U Jesenicama je izgrađena i osnovna škola 1867. godine, a vinogradarstvo i proizvodnja višanja te industrija (tvornica u Dugom Ratu osnovana je 1911.) uključile su stanovništvo u suvremenije proizvodne i trgovačke tijekove.
Stoga se na nekada posve pustoj obali počinju graditi kuće: hotel Primorje, kuće Naranča i Ivanišević u Krilu, kuća Kapić na Suhomu Potoku, kuće Lozić i Brničević na Oriju, kuća Kadić u Dugom Ratu, kuće Petrić na Malom Ratu (od kojih se posebno ističe velika kuća Filipa Petrića na morskoj obali, sagrađena 1911. godine).
tekst preuzet sa www.dugirat.com
|