Krešo's blog

23.02.2007., petak

Skijanje, odnosno ne

Zadnjih 8 godina ne propustam jednotjedno skijanje u Alpama, Austrija ili Italija, svake godine na drugo skijalište. Obožavam taj sport. Ove godine sama pomisao o skijanju postala je problem. Prvenstveno financijski. I tako od 10. mjeseca. Sva sreca pa u sijecnju nije bilo previse snijega pa se lakse izdrzalo. Uslijed spomenute promjene posla, doslo je do novih mogucnosti za odlaskom na svjezi, planinski zrak. Godisnji odmor je tu, cak sam nasao i lovu. Sav sretan, krenuo s pripremama, malo na jogging i sl. Odjednom, 6 dana prije polaska, mene zaboli glava, grlo, izmjerim temperaturu - 38,7 °C. Mislim si ja proci ce za 2 dana, odmaram, pijem puno caja, par tabletica i tako. Drugi dan je pala temperatura, cak je i glavobolja oslabila. Ali grlo boli, reze. Ma dobro, proci ce. Treci dan jos nista ne prolazi, tesko mi je bilo gutati, uzas.
Slijedeci dan, zovem ja doktoricu. Guzva, ne moze me primiti. Mene i dalje grlo razara. Odem jucer ujutro, dobijem antibiotike i navecer se osjecam cisto OK. Međutim, kao moram mirovati i ne smijem nigdje ici. Moji decki idu ujutro i najradije bi dosli po mene da idemo. Ali ne, mene bas sad mora uhvatiti. A hebiga. Iako mislim da bi mogao i gore mirovati par dana, a onda par dana odskijati i to je to. Ajde bok, idem ja malo tugovati...

- 20:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.02.2007., srijeda

300 dana

Opet ja, nakon dugih, točno 300 dana, nejavljanja. Znam da nisam nikome falio, ali svejedno sorry.
Ima milijun stvari u mojoj glavi, a opet mislim da necu biti hrabar sve napisati.
Promjenio sam posao, dobro, nisam još, ali budem next week.
Dao sam otkaz u firmi radi puno bolje ponude od konkurencije, 50% veća plaća, puno bolje šanse za napredovanje i daljnje školovanje itd. Davanje otkaza nisam, do sada, imao priliku iskusiti (tek sam 3 godine zaposlen), ali bilo mi je vrlo cudno. Mlad sam i stoga svjestan da u modernom businessu (odnosno kapitalizmu) ne moze covjek sjesti na jedno radno mjesto i tamo docekati penziju. Nije ni to lose, za one koji nisu bar malo avanturisti, ali tesko da ce nesto vise napraviti u zivotu. Mozda to nije ni bitno, ali eto my opinion. E da, dam ja otkaz, pismeno - mailom na 10-ak adresa i odnesem fizicki direktoru i pocnem se osjecati malo cudno. Zbunjeno, prije svega, je li to to? Nikad ne znas kamo ides, sto ce te docekati i sl., ali isto tako ne znam kako ce biti na sadasnjem radnom mjestu za 2 godine. Uglavnom cudan osjecaj.
E to je bilo prije tocno 20 dana. Vecina ljudi u firmi (99%) misli da sam napravio hrabar, ali i pametan potez. Samo je jedan covjek bio protiv mog odlaska, direktor. Ali on me pokusao zadrzati samo rijecima. Od toga se ne zivi direktore. Malo kasnije je nastala i prava borba za mnom. Dobio sam ponudu s jos jedne strane, ovi stari isto nesto poceli nuditi. Trazena roba - e to je dobar osjecaj. Budemo vidjeli kako ce se stvari odvijati, a ja se nadam da cu vas, moji dragi blogeri i predragi lurkeri izvjestavati o tijeku dogadjanja. Na novom poslu ce biti puno manje vremena za dokolicu, ali internet je svuda oko nas pa cemo naci koju minutu za post na blog. E da kad smo vec na postu da vas podsjetim da pocinje korizma upravo danas (pocela prije sat vremena) i moj savjet je: nemojte se nicega odricati, budite samo bolji prema svima oko sebe i dalje. A ako se necega vec odreknete potrudite se da to dodje u ruke onima kojima je potrebnije nego vama. Ups, sad sam shvatio da vise ne zvucim kao mladi yuppiji - ma sto im god to znacilo.

- 00:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>