četvrtak, 25.06.2009.
Pentax K-7 part three :D
Dobih na mail i viđenje novog Pentaxovog čeda od Nebojše Stanivuka, recenzenta foto opreme iz Novog Lista, pa da prikeljim i to na blog. 
Kuda idu divlje svinje!
Krležijanski uvod
Odoka dvije i pol godine nakon predstavljanja modela K10D koji je, hajdemo to tako reći vratio najstarijeg japanskog proizvođača SLR-a pod svjetla reflektora, Pentax je na tržište izbavio potpuno redizajnirani model. I dok je K10D u trenutku predstavljanja po više manje svim pogledima bio (malo je reći) apsolutno kompetitivan svemu što je konkurencija u klasi imala u ponudi, kod nasljednika se doza ustajalosti ipak osjetila. Očekivanja su bila golema, no K20D izuzev novog senzora (što nipošto nije mali korak, i usudit ću se to reći, bio je i još uvijek jest vjerojatno najbolji senzor u čitavom APS-C razredu) korisnicima ponudio zapravo jako malo noviteta. Toliko naglašavani (a zapravo toliko beskoristan, odnosno bolje rečeno vrlo rijetko i u specifičnim situacijama koristan) LiveView (sam spomen kojega mi izaziva instantnu peristaltiku) implementiran je u zadnji čas (i to traljavo), pozadinski zaslon povećan je na 2,7 inča, što je bio pomak, no sve okice su već veselo gledale u A700 i D300 čiji 3 je inčni zaslon već tada bio 7 milja ispred bilo čega drugoga na tržištu. Shutter box je također naslijeđen od prethodnika, što se ispostavilo kao marketinška katastrofa s obzirom da su praktično svi prešli na standard od 5+ okidanja u sekundi. Slično se moglo reći za spori AF sustav te mušićavi metering kojima se oduvijek prigovaralo. Iako lista uvjetno rečeno nedostataka izgleda poduže, K20D je bio (a i danas jest) fantastičan aparat koji rukama koje ga znaju iskoristiti može podariti jednako tako fantastične rezultate. Po cijeni po kojoj se i danas prodaje, apsolutno je nemoguće pronaći bolji aparat, i izuzev sporta, može se ravnopravno natjecati u apsolutno svim drugim kategorijama fotografije. No tržište je neumoljivo, i spomenuti nedostaci bili su više manje ono o čemu se pisalo po forumima, te Pentax nije kao što se to dogodilo u trenutku kada je predstavljen K10 nastavio sa jačanjem pozicije već upravo suprotno. Uslijedila je nova stagnacija, a uslijed globalne recesije (još jedan pojam koji mi uzrokuje peristaltiku) siguran pad prodaje i vjerojatno smanjenje i onako jadnjikavog tržišnog udjela.
Globalna recesija
Turobna vremena su se nekako poklopila sa n-terostrukim odgađanjima gotovo mitskog DA* 60-250 F4 objektiva, problematičnim DA* 16-50 F2.8 standard zoomom, kao i kojekakvim fantomskim lens roadmapovima, te naravno, preuzimanjem Pentaxa od strane Hoye i svih silnih glasina koji su to preuzimanje pratili. U zadnjih godinu dana, moglo se tako čitati jedno barem desetak sigurnih Pentaxovih propasti, bankrotiranja, prodaje, transformiranja i inih „groblje“ varijanti. Apokaliptične najave su si za pravo uzimali pisati svi, od kućanica i forum lurkera, pa sve do u svijetu fotografije vrlo uglednih entiteta. No bez obzira na sve, Pentax je još uvijek tu, i izuzev restrukturiranja i nekih stvari koje mi opasno idu na jetra (a pozabaviti ću se njima nešto kasnije) ništa se od crnih predviđanja nije ostvarilo...Na police trgovina će uskoro stići... tamtamtaaaaam tam... K7!
New kid in the block
Neću se previše baviti golom tehničkom specifikacijom jer dostupnih informacija ima sasvim dovoljno. Kao i svaki put do sada, sve pojedinosti aparata su odavno iscurile na tržište, a onima neinformiranijima dovoljan je skok na dpreview kamo je već postan detaljan preview Pentaxove nove zvjerke. Ono što će iole upućenijima odmah biti jasno jest sljedeće, u pitanju je potpuno novi proizvod, a redizajn je zahvatio apsolutno sve podsustave aparata. Senzor je jednake rezolucije kao i ranije, no vjerojatno dodatno ispoliran tako da se može očekivati novi potpuno iskoristivi korak (kažem vjerojatno, za potvrdu ovoga se strpite da produkcijska verzija K7 dođe u moje šape). Otprije odlično i svijetlo tražilo sada nudi 100% pokrivenosti kadra, popuno novi shutter box konačno nudi tih toliko željenih 5 sličica u sekundi, metering sustav je konačno doživio upgrade i sada svijelo mjeri u obećavajućih 77 segmenata, dok zapravo jedini sustav koji nije potpuno promijenjen jest onaj autofokusni, koji je i dalje ostao na 11 točaka (od kojih je 9 cross tipa) no i za njega Pentax obećava bolje performanse dobivene (vrlo vjerojatno) dodatnim poliranjem matematičkih algoritama. Plastična priča je završena (iako ista nije nimalo narušavala osjećaj robusnosti kojim su K10/20D zračili) i sada je čelična šasija oklopljena magnezijskim oklopom (za one koji ne znaju, magnezij je metal). Jednom riječju, sjajno, ma reći ću i više, SYAYNO, konačno temeljiti upgrade.
S najtanjom od palačinki, K7 stvarno izgleda uber! I 'činka više ne podsjeća samo na poklopac
Da je svega nekoliko spomenutih ''fićursa'' bilo ugrađeno u K20D (prije svega, LCD i shutter box) situacija bi za Pentax danas bila kud i kamo povoljnija. Ukupni dojam; zapravo vrlo, vrlo pozitivan. Tijelo iako kompaktnije, ima vidno puniji right hand grip od K20 pa ležanje u ruci ne predstavlja nikakav problem. Iako u Rovinju vertikalnog gripa nije bilo, po slikama se da ocijeniti da je nešto viši od starog BG-2 gripa, stoga bi s nakalemljenim gripom veličina trebala biti identična staroj kombinaciji, što je opet ŕ syayno. Shutter ima odoka duplo tiši rad i prava ga je milina slušati. Mala sitnica što se ugrađenog flasha tiče, odskače vidno više od starog, i rekao bih (nisam probao) da bi na 16-45 i sličnim objektivima mogla izostati zla i nesretna sjena na širokim kutevima. Druga stvar je okidanje, „mali“ se jako brzo puni... I barem po danu, može okinuti u burst modu bez problema i nekoliko puta u sekundi. Što se samog layouta tiče; tijelo jest kompaktnije, no Pentax je opet nakrcao hrpetinu tipki. Osobno, smartam da je layout na K20D gotovo savršen, i da je jedina promjena koju su trebali uvesti promijeniti kotačić (odnosno preklopku) za odabir AF točke u beskonačni cirkularni kotačić za brže i jednostavnije scrollanje / kretanje po izbornicima. No, plačipičkarenje po forumima u kojem se tražila zasebna ISO (za entitete koji ne znaju pritisnuti OK tipku i zarolati kotačić) i WB tipka je uzela svoj danak. No, Pentaxu se mora priznati da je userima servirao ono što su željeli. Da se razumijemo, magare se na batine navikne, 'di neće čovjek na lagano izmiješane tipke, no eto, ne bih se ja zvao stasitim imenom kojeg imam da ne najurgam barem na nešto; eto, više mi se sviđao stari raspored. Tipka za kompenzaciju ekspozicije gurnuta je na gornju stranu aparata i nije je više toliko praktično za dohvatiti. Istini za volju, metering je toliko poboljšan da potrebe za korištenjem iste gotovo da i nema. I dok je moj dobar stari K20D redovito podeksponiravao za oko trećinu do pola blende, K7 na EV 0 mjeri fantastično. Peristaltični LiveWiew je dobio svoju zasebnu tipketinu koja je golema (kao da se neki razvojni inženjer htio našaliti u stilu „Na' bargo dosadna, htjeli se je, evo vam je“. Preklopka za gašenje stabilizacije je uklonjena, i isto se obavlja putem izbornika, što je razumna mjera, s obzirom da je rijetko tko ikad gasio stabilizaciju (ne, ne kužim zašto bih je treba gasiti kad pucam sa stativa, i ne, ne vidim nikakve razlike u fotki okinutoj [sa stativa] sa i bez stabilizacije)
Mod dial sada ima i „osigurač“, nekome će se svidjeti, ali meni osobno više smeta nego koristi
AF-C fakat i prati
Riječ dvije i o autofokusu, drugoj boljki koja je pratila Pentax sustav. Kako kaže i sama specifikacija, u pitanju nije novi AF sustav, već unaprijeđena verzija postojećeg. Brzina se nije drastično mijenjala, no da je brži no prije, svakako. S DA* 60 – 250 K7 fokusira brzo i precizno, ne i munjevito. Da budem malo zloban, u Rovinju je na ogled i igranje smrtnicima bila dostupna bukkake kombinacija iz snova, Nikon D3 + 400 F2.8. U usporedbi s tim čudovištem, K7 + DA* 60 – 250 fakat ispada sporim, no kako je riječ o combu od 120 tisuća kuna, dakle odoka 6-7 puta skuplja kombinacija, ovo većinu ne bi trebalo sekirati. U svijetu običnih smrtnika, K7 će i više no zadovoljiti. Dio koji je vidno poboljšan je AF-S, koji napokon fakat i prati J ... Opet, za nekakav detaljniji osvrt na AF treba se ipak malo više igrati s aparatom od sjedenja na trgu u Rovinju uz budzašto pivo (mala Stella 24 kune... brrrr njurg)
Sasvim druga priča s gripom i bez njega
Same specifikacije su zapravo kurva. Povući ću paralelu sa statistikom i bikinijima, puno toga otkrivaju, no ono najbitnije skrivaju. Više manje svi aparati u klasi imaju vrlo usporedive performanse, iskorištavanje i značenje kojih do izražaja dolazi u kombinaciji s ostatkom ponude branda. Zlobnici će reći da u tako poslaganim stvarima ''mali'' igrači nemaju što raditi u usporedbi s Canikonom, čijem spektru dodatne opreme i raspoloživih objektiva nitko ne može parirati, no to zapravo i ne stoji. Svaki sustav ima svoje specifičnosti i unošenjem svima mile komponente pod imenom budžet, ishodi znaju biti drastično različiti. Prije svega želim istaknuti, da je prema dosad viđenome Pentax ili jako pažljivo čitao što njegovi korisnici žele od nove kamere, ili se desio još jedan čudni kozmički miks slučajnosti prema kojima su se želje i ideje Pentaxova razvojnog tima poklopila s željama mase, ili možda bolje rečeno one glasne manjine koja konstantno arlauče foto forumima. Za početak, dimenzije aparata su u svim smjerovima smanjene i Pentax sada u klasi nudi uvjerljivo najkompaktnije tijelo, veličinom usporedivo s plastičnjikavim primjercima koje zajednički volimo zvati entry klasom. Autor ovoga teksta i njegove medvjeđe šape prikačene za tijelo dinaroidnog tipa s ovime nisu nimalo zadovoljne, no cijela priča ima itekako smisla i u skladu je s Pentaxovom filozofijom (small and compact). Zlobnici će reći da je kompaktnost za uparivanje s limitedima već otprije bila osigurana modelima K100/200, pa i K-m-om, ali takva konstatacija nipošto ne stoji. Koliko god kompaktni bili, spomenuti modeli su prije svega (pogotovo K-m) namijenjeni nezahtjevnoj entry publici, i sama ideja da se vrhunska (i papreno skupa) limited stakla idu uparivati s entry level aparatom (i svim njegovim ograničenjima, počevši od penta zrcala pa nadalje) jednostavno nije držala vodu.
Osjetno deblji i ( vjerojatno) udobnij) vertical grip
Dakle, prvi razlog koji K7 jasno odmiče od ostatka karavane jasno je vidljiv. Htjeli to korisnici priznati ili ne, jedna minijaturna palačinkica kao što je DA 40 mm F2.8 (ili njezin M prethodnik) itekako imaju smisla na jednom MX-u ili LX-u, no na „hrgi“ kakva je K10/20 čitava ideja ultrakompaktnosti pomalo gubi smisao. Naravno, korisnici mahniti i nerazumni kakvi jesu, istovremeno prizivaju kompaktna tijela i hrge od objektiva kao što je toliko željeni 70-200 F2.8, pa i još veće gromade kao što su 300 mm f2.8 ili 400 mm F4. Koliko će takav objektiv pristajati ovako malenom tijelu, odnosno bolje rečeno koliko će nekoliko dodatnih kvadratnih centimetara površine faliti u osiguravanju čvrstog hvata aparata pokazati će vrijeme. Prema dosad viđenom i opipljenom, istih uopće ne bi smjelo biti... Štoviše, K7 s DBG-4 gripom bi trebao nuditi i bolji hvat negoli K20+DBG-2. U svakom slučaju, živi bili pa (obne)vidjeli...
Determinacija smijera i glasan njurg
Proteklih nekoliko godina Pentax je proveo u borbi za goli opstanak. Kao da konkurencija sama po sebi nije bila ubitačna, posljednji val recesije počeo je opasno kriviti i znatno veće brodove otporne na vrlo valovito more. Jedan golemi gigant kakav je Canon u ovakvoj situaciji je vjerojatno u najboljem položaju i u stanju je dugo vremena pokrivati minuse uzrokovane padom prodaje. Nikon kao znatno manja kompanija može također očekivati određene probleme, no nekoliko fantatičnih kamera predstavljenih unatrag zadnjih godinu dvije dana sasvim će sigurno Nikonu osigurati opstanak. Jedan Sony je sigurno u problemima, jer od ulaska na DSLR tržište radi svjestan dupming cijene, no opet, i ovaj japanski ginant je toliko golema i moćna kompanija da može do unedogled tvrdoglavo pokrivati sve gubitke i u lovu na željenih 20 posto tržišta ponašati se i potpuno iracionalno ako treba (živi primjer čega su prejeftina tijela i bolesno skupa G stakla koja ničim ne opravdavaju astronomsko visoku cijenu). Ostaju dakle Olympus i FourThirds sustav koji Oly ne prestaje forsirati (i koji kroz microFour Thirds možda čak i čekaju nešto bolji dani) i Pentax, kao vječne teme za chitchat o propasti i ključu u bravi. Ostatak društva (Panasonic, Leica, Sigma...) i tako nije relevantan i DSLR tijelima se bave sporta radi.
S boka jedna sasvim druga priča, K7 izgleda čak i veći od K20
Pentaxova tržišna strategija mogla bi se okarakterizirati otprilike na sljedeći način. Slavno ime, visoka kvaliteta izrade, vrhunska optika i vrlo umjerena cijena. Pantax je dugo vremena bio na samom vrhu po pitanju best buy indexa od samog ulaznog, do višeg srednjeg razreda kamo se i danas natječe s K20D modelom... No u posljednje vrijeme pušu neki novi vjetrovi; generalno... svi dižu cijene, biti će posežu za genijalnom metodom, „cilj je zadržati makar isti profit kao i lani“, ako je pala prodaja, dignuti ćemo marže.. I tako i bi, poskupili su svi, Sigma, Canon, Nikon, bla, bla... pa i Pentax, koji kao da potpuno mijenja tržišni pristup i hita k nazovimo to tako, Appleu među fotoaparatima ili (sad već bubam) Leici za mase. S jedne strane, koliko god „mala i siromašna“ stoka sitnog zuba s brdovitog balkana bila nezadovoljna ovakvim pristupom, on je sasvim legitiman, i vjerojatno jako dobar način za povećanje profita uz jednaki tržišni udio što će Pentaxu omogućiti stabilno poslovanje i osigurati sredstva za daljni razvoj, bez čega nema ni opstanka na tržištu. Problem dakle ne leži u činjenici što je novi DA* 55 mm F1.4 za jednu „pedeseticu“ skup kao sam vrag, ili što jedan konačno ukazani DA 60-250 F4 stoji oko 1300 dolara, riječ je o novim, vrlo unikatnim staklima i Pentax s pravom može tražiti visoke iznose. Problem nastaje kada masovna poskupljenja počnu zahvaćati staro staklovinje koje je već godinama prisutno na tržištu. Jedna legendarna pedesetica pedesetica (FA 50 mm f1.4) se na domaćem tržištu ne tako davno mogla kupiti za svega 1800 kuna, cijena je odavno prešla 2000 kuna i pitanje je gdje će se zaustaviti. Sličan sindrom zahvaća i dobar, no nipošto spektakularan širac DA 12-24 mm F4, čija cijena ne prestaje rasti. Uistinu ne razumijem ovakav pristup, lagana korencija cijene još se može i tolerirati, ali u slučaju nekakvih drastičnih poskupljenja Pentax može samo polomiti zube. Ako ništa, potencijalni kupci objektiva iz više klase su (uglavnom) vrlo dobro informiraju i znaju što bi trebali dobiti za iznos koji plate. Nadam se samo da cjenovni uzor neće postati Nikkor stakla, takva priča definitivno neće imati happy end. Uvoznik je pritom najmanje kriv, jer u usporedbi s ostalim brandovima, Neo Orbis i dalje ne prestaje nuditi uvjerljivo najbolji omjer cijena u inozemstvu i u nas. Takvom umjetnom putu u ekskluzivnost (u narodu poznatijem kao šišanje ovaca), Pentaxianeri bi se definitivno trebali usprotiviti. Ponavljam još jednom, trend poskupljenja zahvaća svih... Primjera radi, onaj drekec od Canona 500D stoji u nas gotovo 1000 Eura što je gotovo tragikomična cifra....
Malo odozgo
Što donosi sutra?
Odgovor na ovo pitanje zapravo je vrlo teško donijeti. Suprotno svim ostalim pticama zlosutnicama, autor ovih redova je u vrlo optimističan glede & unatoč budućnosti K-mounta i Pentaxa kao branda. Konačno pristigli DA 60-250 F4 (za kojeg se Krešica uvjerio da je riječ o vrhunskom komadu stakla) čepi najveću rupu u tele ponudi (sve dalje i brže od toga je prosječnom smrtniku i tako nedostupno), a stidljivi leakovi poput nove dezignacije D-FA stakala (i fantomskog 50 mm F1.0 objektiva) te 645D obećavaju vrhunske sustave u budućnosti koji će vjerujem Pentaxu pružiti dovoljno pozitivnog marktenigna i prepoznatljivosti da pozitivno poslovanje i opstanak na tržištu ne bi trebali biti upitni. Na prodaju mainstream DSLR-a visoka klasa ima vrlo, vrlo jak utjecaj (megaprodaja Digital Rebela u svim varijantama je živi dokaz) , a ono što je za Canon model 1D, ili za Nikon D3, za Pentax bi mogao biti 645D. „Motor“ namijenen odabranima koji će cijelu kompoziciju povući naprijed. Ovakva priča drži vodu do trenutka dok većina sadašnjih korisnika ostane lojalna Pentaxu (jer su bili uz njega i u puno težim vremenima). Nadajmo se da nova poslovna strategija neće uspjeti u onome što nisu učinile ni godine poslovanja pod nesposobnom upravom; natjerati dugogodišnje korisnike na konačno dizanje sidra i odlazak.
Malo straga
PS. Nemojte mi zamjeriti na nedostatku autorskih fotografija, odlučih propustiti druženje s predprodukcijskim primjerkom, i čekati zgotovljenog lepotana... pa sam ih da se ne svede sve na suhoparni text maznuo s neta...
Nebojša Stanivuk
četvrtak, 11.06.2009.
K-7 drugi dio ;)
Aha, stao sam na autofokusu, o kojem sam sve pametno već napisao.
SR više nema prekidač na tijelu, nego ga se pali i gasi softwerski. Mislio sam da je to sporija varijanta, ali aparat sam gasi anti-shake u svim modovima u kojima ne treba raditi, npr, kad se prebaci okidanje na tajmer sa dizanjem ogledala, za sve ekspozicije od sekunde na više, čim ga stavite na stativ, i tak dalje. Genijalno, ne?
Ugrađeni blic diže se iz aparata puno više od onog na 20-ki, što je super za one koji koriste tu mogućnost. Osim toga, prvu sekundu prati i okidanje u režimu 5 fotki u sekundi, a poslije nastavlja brzinom od oko tri u sekundi. Ugrađeni strobo blic? Ludo 
Zgodna điđa je i ugrađena elektronska libela, koja na lcd-u pokazuje kad je aparat horizontalan.
Mjerenje svjetla? Pa ja ni do sada nisam imao nekih zamjerki (koristim 20 D). K-7 to radi ovako:
Ono gdje K 20 D hoće tu i tamo zaribati je kontrasvjetlo, i ima trenutaka kad se ne stigne kompenzirati ekspozicija. Tu me K-7 iznenadio, i to ugodno:
Detalji u sjeni su ostali sačuvani. Dalo bi se to u Photoshopu izvuć puno bolje, al ovako je iz aparata.
Boje iz aparata ispadaju sjajno, još življe nego smo navikli do sada
Senzor i/ili software na ovom pretprodukcijskom aparatu još nisu ono pravo što će biti u završnici, pa o tome u ovom pregledu nebum trošil riječi, al evo još par snepšrota iz rovinja za kraj.
utorak, 09.06.2009.
Pentax K-7
Prošli tjedan pojavio se i on. Očekivani nasljednik K 20 D -a. Pentax nas je razveselio pretprodukcijskim primjerkom nove 7-ice koju smo prezentirali u Rovinju. Tri dana sam imao priliku škljocati sa njim. Sigurno je da nisam otkrio sve ono što može, ali ima vremena ...
Je, manji je od 20-ke. Vidljivo manji. I po visini, i po širini.
Kotačić za odabir režima rada sada ima osigurač koji sprječava slučajno okretanje. Korisna điđa, meni se na 20-ki često dešava da se pri spremanju u torbu pomakne u Tav ili čak u M.
Dubina samog tijela je tu negdje:
Ono što fascinira je da je u manje tijelo ugurana veća pentaprizma, koja sada pokriva stvarnih 100% kadra. Ono što se vidi u okularu je i na senzoru, ni manje ni više. Za čistunce u kadriranju savršeno.
Raspored gumbeka na stražnjoj strani je promijenjen.
Očigledno je da je zbog većeg lcd-a na manjem tijelu nestao lijevi red gumbeka, koji je sad razmješten iznad i desno od ekrana. Osim toga, nestao je i gumb "Fn", te je sada pristup svim potrebnim podešenjma za jednu tipku kraći. Gumb "Info" više nije samo informativan, već se i preko njega brže dolazi do finijih podešavanja, koje se inače nalaze zakopane u meniju. U svakom slučaju, intuitivan je, i mislim da će i potpuno novim korisnicima Pentaxa biti jako jednostavan za upravljanje.
Ergonomija mu je, usprkos smanjivanju tijela, sjajna. Grip ima dublji prihvat od onoga na 20-ki, i samo tijelo bolje leži u ruci. Ovo je dio promjena kojih sam se najviše plašio, ali bezrazložno. Za one sa stvarno velikim šapama, dodatni grip je opcija koja će i dalje biti prisutna.
Najbitnija novost je sklop pentaprizma-autofokus-mjerenje svjetla. Tražilo je lijepo i svjetlo, veliko kao na 20-D sa povećalom. Mjerenje ekspozicije je odlično, mrvu hrabrije nego na 20-ki, ali i dalje bez opasnosti od preeksponiranja.
Ali ono što oduševljava je autofokus. Osjetno brži, rekao bih, duplo, bez pretjerivanja. Precizan kao i do sada, ali brzina sjajna.
U kombinaciji sa SDM objektivima, focus tracking radi nevjerojatno. Sa DA* 60-250/4 bez većih problema sam ulovio ovo:
Imajte na umu da su golubovi puno nezgodniji za fotkanje od galebova. Uostalom, probajte sami sa opremom koju imate 
Večeras sam preumoran za nastavak, sutra pišem dalje
nedjelja, 07.06.2009.
Rovinj Photodays 2009.
Jep, been there, done that. Sam da udahnem zraka i napišem koju o Pentaxu K-7, Rovinju, itd ;)
