|
|
Dnevnik.hr
<
veljača, 2008
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
na satu nisu:
1.Silvija Alilović 
"Multinacionalne kompanije su obiteljska postrojenja"
2.Franka Bajto
"Beatrice je Lauru uzdigao u svemir,a Dante u Lauru sakupio svemir"
3.Tamara Boras"
"Bakterije za fotosintezu imaju listove!"
4.Maritina Brkić
"Eno ti tamo, kupiš sendivić i dobiješ ga džaba"
5.Romilda Ćutuk 
" wi nid ofajs(office) for sučes(sucess)"
6.Maja Ereš 
prof."16 st..." maja "...mislilo se da je zemlja ploča. Plosnati snejkovi"
7.Ante Dodig 
" Skonite saksije, doć ću u napast"
8.Željko Dodig 
prof."Koji je kockar rekao alea iachta est?" "Zoka!"
9.Josip Hrstić 
"Što je Silvija tužna? Izišla joj roza iz mode!"
10.Antonio Kežić 
"Čime Mrakić pere kosu? Wapom!"
11.Martina Kordić
"Zovko vadi me iz vode...dehidrirat ću!"
12.Zoran Kordić 
"Animizam je kad ljudi vjeruju u kokoši. Njima je kokoš bog, batina i batak!"
13.Monika Leko 
"Je li se Ana Karenjina prije zvala Ivana Orleanska?"
14.Jelena Luburić 
"Šta oćeš, ima prase i u Vitini!" (prof.Zdenku)
15.Jelena Markić 
"Himalaje u Europi!"
16.Martina Matić
"Stanica izlučuje interfon!"
17.Tomislav Matić 
"Grčka plemena: Ahejci, Jonjani i Dorsi!"
18.Mateja Mikulić-
"Ako sam korisna, jel to onda znači da nisam lijepa?"
19.Andrijana Petrović 
"Dakle tropoljni sustav se sastoji od 4 polja!"
20.Ivana Petrović 
"I cooked myself!"
21.David Šiljeg (Marku)
"Da Kruško zna da ti pitaš vani, pogodio bi te palaćinkom!"
22.Damir Vegar
prof. "Gdje si bio ova zadnja 2 dana?" "U bambusu!"
23.Boris Vučić 
"Slomit ću te!"(tamari u 1.raz.)
"Da ona mene oće, tila bi me!" (tamari u 3.raz.)
24.Anamarija Vukšić 
"Ja beli sam iz otoka nikad nisma imala buve!"
25.Marko Vukšić 
"Na satu nije Mara Markotić...nije dolazila od lani!"
26.Marko Zovko 
"Posso pischire?"
27.Tomisalv Zovko 
"Kad je Hanibal preko Pirineja prešao Alpe..."
1.Drago Grgić
"Zašto je tebe izbacila profesorica" Marko: "Ja stalno govorio super!"prof: "Može biti da ona koristi dizel!"
2.Jasna Stojak 
"Nitko kod kuće po meni ne skače, pa nećeš ni ti!"
3.Sandra BilIć
"mogli bi vi prof povest prof.Kordića na ekskurziju" "Šta će mi on, nisam luda!"
4.Mirela Čuvalo
"Od glagola peći napeci imperativ!"
5.Irena Mihaljević (rođ.Mišetić)
"Momci....i Hrstiću!"
6.Radojka Ćeško
"Svi ćete ga vi meni, svi po redu!"
7.Vesna Majić
"I šta ste vi vidjeli na tim dokumentracima,ili vi samo gledate porniće?"
8. Martin Pero Boras
istjerao Antu vani riječima "Odlazi iz mog života!"
10.Julka Grbavac
"oćeš da ti ga sad izvadim i da ti ga pokažem? oćeš bit frajer?" (o skrivenom nožu)
11.Zdravka Rupčić
"2-će vam biti lakši nego 1., 1. lakši nego 2.,a 4.lakši nego 3.!"
12.Sandra Ivanković
"Što prije završite, prije ćete bit gotovi!"
13.Damir Mišetić
"Jedna greška jedan, dvije greške dva!"
14.Zdenka Vukojević
rečenica za prijevod "Kad se vraćate iz Italije? Za deset dana ili prekjučer!"
15.Zdenko Vištica
(maji) "Polako, žvači, diši....samo ti uši migaju,a prid tobom sve nestaje...!"
16.Zvonko Herceg
"Ajmo gospodo, izvolite-lažite!"
17.Smilja Boras
"Netkad i nije čudo da se razboli kad gola 'oda po školi!"
18.Danko Perutina, fra.
"Neki od vas ne razlikuju keks, keksualnost i spolnost!"
19. Zdravko Kordić
"prof.koliko je 5 i 3?!" prof."9! boga ti!"
20. prof.Danijela (eng.)
"On English please, i nemojte svi NAGLAS!"
rodbina našeg člana razreda
lud i složan ogulinski razred
Za razred:
Tko god ima neki literarni rad, osvrt na razred ili neko događanje, pjesmu ili što slično pošaljite Mateji na
mateja.smile@gmail.com
pa će bit objavljeno!
Još jedan u nizu, za ovu državu svojstvenih, „nesretnih slučajeva“. Ovog puta trgnuo je građane iz opće nezainteresiranosti ne ostavivši im drugog izbora nego reći „Dosta!“
Progovaram, kao i svi. Ali tužno je što nitko od nas nije govorio prije nego se ova tragedija dogodila. Ili jednostavno nismo govorili dovoljno glasno.
Sada se i sama pitam, mogu li bezbrižno kao nekad sjesti u sarajevski tramvaj i odvesti se do prijateljice uvjerena u toliko opjevanu srdačnost i dobrotu Sarajlija.
Ni u što više nisam sigurna.
Jesu li ljudi zaista ljudi? Ili je čovjek naziv za već odavno izumrli oblik života na zemlji? Zašto to pitam? Pedeset takvih ljudi, svjedočilo je okrutnom ubojstvu, a da se nitko od njih nije usudio niti izreći kakvu riječ, a kamoli nešto poduzeti dok 17-godišnjak dobiva nož u trbuh umjesto majčina zagrljaja za kraj radnog dana. Nije stigao do njega.
Tko je ubio čovjeka u ljudima? Je li isti onaj nesretnik koji je ubio i Denisa, ili takvi slični njemu? Ima li itko od nas pravo mirno zaspati navečer nakon što smo cijeli dan bili slijepi za pravdu i gluhi za istinu?
„Ne možete mi ništa!“-izjavio je počinitelj netom nakon uhićenja. I imao je pravo. Tko mu što i može? Zakon? Onaj isti koji je oslobodio na desetine sličnih slučajeva. Policija? Mislite ista ona koja prostrjeljuje glavu mladiću zbog prometnog prekršaja, na koji inače za 20 maraka zažmiri?
Nismo li nedavno dobili nove uzorne ljude naše nam domovine. Istaknute vođe koji tvrde kako su s nama, a ne iznad nas. Možda sam opet slijepa, ali nikoga od njih nismo vidjeli ovih dana. Ne brinite se niti jedne sekunde. Zasigurno prave novi nacrt zakona o suzbijanju maloljetničke delikvencije koji bi nas trebao zaštiti, a kojeg će provesti maloprije spomenuta policija i savjesni građani iz tramvaja.
Suočimo se s istinom kako bi što prije mogli mijenjati stanje umrtvljenosti u svakom pogledu.
Mi živimo u državi koja u kojoj se ne možete osloniti ni na institucije ni na zakone, ako oni uopće postoje, da bi vas zaštitili. Mi se ne možemo osloniti, izgleda, ni na naše sugrađane. A ponajmanje se možemo osloniti na to kako će probleme našeg društva riješiti netko drugi.
Ovo troje mladića koji su ubili su Denisa, proizvod su svoje okoline. Proizvod su nas i našeg ponašanja. I nisu samo oni krivci u ovoj priči, krivci smo svi mi.
Mladima nisu dani okviri morala, tolerancije, pravednosti, razumnosti, poštivanja, komunikacije, solidarnosti, razumijevanja pa da oni u tim granicama mogu djelovati. Sve ovo dobivamo u natruhama, i sve je to tek naša imaginarnost,daleko od stvarnosti.
Ne tražimo ni od koga promjenu, ako sami nismo spremni postati jednom!
Mijenjajmo sebe. Ne zatvarajmo oči pred zločinom. Pobunimo se sada i odmah; protiv pogrešnih mjerila vrijednosti; protiv rješavanja problema oružjem; protiv očaja i bezakonja. I neka jasan iskaz naše želje ne prestaje.
Jer uzalud je i ovaj članak, i potpisana peticija i prosvjedi ako ćemo već sutra pročitati novo ime na osmrtnici. A to ime može biti vaše!
(članak za magazin Dani, veljača 2008)
