četvrtak, 14.01.2016.

Zašto ne učimo od uspješnih ljudi?

U današnje vrijeme više nema isprike za neznanje; sve nam je dostupno. Samo o nama ovisi da li želimo učiti, što želimo učiti i kakve ćemo vijesti čitati. Stoga me čudi koliko puno ljudi i dalje svakodnevno čita crnu kroniku, članke o tome tko je što obukao na koji event, tko je koga prevario s kim itd.

Ne ponašaju li se ti ljudi kao da će živjeti vječno? Zar stvarno imamo toliko vremena u životu da ga je potrebno "trošiti" na usputne nepotrebne i nevažne stvari koje nam ničemu ne služe?
Netko je jednom upitao, da saznaš da ti je danas zadnji dan života, bi li ga proveo onako kako ćeš ga danas provesti? Naravno da ne bi. A što je najbolje, svakome od nas danas zaista može biti zadnji dan. Što ne znači da treba misliti o smrti ili je se bojati, samo ju treba osvjestiti. Jer stvarno nećemo ovdje biti vječno.

No većina prosječnih ljudi misli da ne može postići sve što želi, da su "zapeli" na mjestu, da ne rade što vole, da ne mogu ovo i ono, da nemaju sreće u životu. Izgube se u svemu tome i zaista zapnu u jednoj dosadnoj kolotečini. No ako postoje samo dvije mogućnosti; probati nešto novo i promijeniti si način života, ili nastaviti dalje sa istim životom i ostati u dosadnoj kolotečini, koju bismo mogućnost svi izabrali?

Nije li u takvoj situaciji idealna prilika za učiti od ljudi koji su uspjeli u svom životu, koji su postigli nešto, koji rade što vole i koji vode sretan i ispunjen život? Nekim ljudima je teško i prihvatiti da takvi postoje pa će odmah to eliminirati komentarima "lako je njima", "imali su sreće", "moraš biti sebičan da bi to uspio" i sl. Ali kao što sam rekla u jednom prijašnjem postu, ono što ljudi govore samo pokazuje kakvi su oni osobe; ako ne znaju drugačije, misle da nitko drugi ne zna.

Volim slušati uspješne ljude i volim čitati njihove citate. I većina njih zaista govori isto. Pa zašto ne primijeniti neke njihove savjete? Da želimo bolje naučiti matematiku, išli bismo kod nekoga tko je dobar u tome i poslušali ga. Zašto onda ako želimo biti uspješniji, ne bismo poslušali nekoga tko je zaista uspješan i tko zna kako doći do toga? U tim situacijama volimo kriviti druge za vlastiti neuspjeh. Jer uspjeh ne ovisi samo o nama?