"Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. "
NAVRATI PONEKAD...
Phoenix - dosta depresivan blog, sa ponekim tragom nade :) Bitlsić.... - pa da vidmo šta će dobrog ispast od ovog dečeca naš rodiak! - mladi astronom u usponu svoje snage demiurg mu se smije u lice čudno
surf_frei - alkoholičar na surf dasci... dixy boy! - živa vatra, čuvajte se ovog dečka! greg - odi pa vidi
The Nobodies
"Today I'm dirty and I want to be pretty. Tomorrow I know that I'm just dirt. We are nobodies, wanna be somebodies, when we are dead they'll know just who we are..."
"There is a a windshield in my heart, we are bugs so smeared and scarred and could you stop the meat from thinking before I swallow all of it, could you please?..."
Otvorim pune staka oči
i istina probije na površinu,
razbije laži da je sve u redu
obuzdavam vrisak da ne probije tišinu...
jer daleko odavde još neko ne spava
čuvar sam tog srca što za mene udara
Spavaj, jedina...
Spavaj... bar ti!
i znaj da trebaš mi više nego ikad
ne, ne, ne čini mi se, volim te!
Ova godina sad i više nikad
uskoro vraćam se, čekaj me!
Uronim u sebe, duboko do dna
suze udare na oči a i nije me stid
ciklon beznađa umre vijuge raseče
i sputao bih ruke da se razbiju o zid...
ali ne boli prva krv iz njih
kroz brda ti šaljem poruku,
- ne smem biti tih!
SPAVAJ
Nikako da prođu još ova tri dana, rastežu se u vječnost, gušin se u beskrajnoj monotoniji i zjakanju...vrime sucks, samo čekan taj četvrtak...i petak norijadu, jeeej!