|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Opet sam se sjetila onih dana
kad skupa smo šetali plažom, ljubili se i grlili...
Nije nas bilo briga šta drugi misle o nama...
Bili smo sami sebi dovoljni...
a onda...
rekao si zbogom i sve je nestalo u trenu...
srušilo se...
baš kao kula od karata...
Nestala je moja sreća,
moja radost,
na mome licu više nije bilo onog osmjeha,
nije bilo ni sjaja u očima...
Ostala je samo tuga...
Neizmjerna tuga i bol...
Bol koja je iz dana u dan rasla u mom srcu...
Više nisam znala što osjećam,
Ljubav ili mržnju...
ali...
Ne, nisam te mogla mrziti...
Ne poslije svega...
Bio si moj svijet
i bez obzira na to što si ga srušio
ja te ne mogu mrziti...
Ali isto tako više te ni ne volim...
Koliko me god bolila sjećanja na tebe
moram si priznati da to više ljubav nije...
Moje srce je, dragi, postalo tuđe...
Ne pripada više tebi i ne čeka te...
Moje srce, dragi, opet voli...
Moje usne opet ljube...
Ali, ne tebe...
ne ljube osobu koju su toliko čekale...
Nakon svega, znam...
Uzalud je bilo čekanje...
sva ona patnja i bol...
sve je bilo uzalud...
tek sad znam da me ne voliš...
ali isto tako znam da moje srce sad voli drugog...
Mi smo bili priča bez sretnog završetka...
mi smo bili dva potpuno različita svijeta...
dva različita planeta...
ali to nismo znali...
Pokušali smo zajedno..
Nije išlo...
Nešto je bilo jače od nas...
naši su životni putovi različiti
naše životne priče drugačije...
ali jedino što nam je zajedničko je djelić prošlosti
djelić koji smo proveli skupa...
sada, dragi, znaj da si mi nekad bio sve,
ali sada je to mjesto pripalo drugome...
Evo me nakon dugo vremena... nadam se da su neke osobe shvatile da ja mogu bez obzira na osmijeh koji je na mom licu biti tužna... I da se nisam promjenila ni najmanje... Mjenjaju se stvari oko mene, ali ne i ja... Ja sam samo igračka kojom sve promjene upravljaju... Vremena se mjenjaju... Prijateljstva raskidaju... Ali ja ostajem ista... Osoba nakoju se ovaj dio odnosi će shvatiti, a za vas ostale nisam baš sigurna... Pozz svima... pusa
