Povodom Velikog Tjedna
Večernji susret
Isuse, dođoh Ti reći
Kako me u grlu guši,
Od isplakanih suza
Kako me boli u duši.
Dođoh ti šaptat
Kako mi križ izrani rame
I kako ga teško nosim
Jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit
U suton ovoga dana,
Jer me odviše boli
i peče ova rana
kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni Tvoje raspelo.
Žižak Ti osvijetli lice,
Raspeto, presveto tiijelo.
U suzama, izmučen,
Izboden, raspet i sam.
O Bože, što da se tužim
Pa mene je pred tobom sram.
Gle, ti nijemo šutiš
Nikome se potužio nisi,
A tvoje presveto tijelo
Stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke,
Probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teška
I sitne boli moje.
Isuse, dođoh ti se jadat
U suton ovoga dana,
Al' motreć Tebe
Iščeznu moja rana.