KOD KRALJICE NA KAVI

Za jedan sekund Dinamovog.....zapada...

Kao što se da naslutit iz gore navedenog naslova, imali smo tu čast prisustvovat tekmi Dinamo-Hajduk, i to (pazi sad!!) - nismo morali plaćat onu poluimbecilnu svotu od stoše (100kn, ignoranti jedni..), već smo imali pozivnice (koje, doduše, nismo znali pametno iskoristit - tipa, sjedit na pozlaćenim stolcima optočenim Svarovski kristalima...lol...al jbg..)
Uglavnom, postava posjetioca bijaše Kolakuša aka KC, Penava aka Peni, ja aka Elli i Duje aka Davor iz Dubrave (koji se btw natjeco u Najslabijoj karici, i bio ista u 4. krugu..više sreće drugi put.). Kako mu i samo ime govori - Duje je..jel..splićo..i shodno tome - Hajdukovac. I s ciljem da prikrijemo njegov splićanski identitet, prekrstismo smo ga u Davor (al naglasak ga je razotkrio, i to nekoliko puta, štoviše..)

Dođosmo mi tam do onih štangi gdje stoje sokoli koji te pipkaju sleš provjeravaju švercaš li možda tenk u torbici. Pipka mene žena (znam, zvuči perverzno..) i dođe mi do čizmi (koje je napipala prek hlača) i zaurla: "Ajme, šta ti je to??!!", a ja zbunjena (???): "Pa čizme, majketi, šta bi bilo?". Brate, nebi da sam si bazuke zataknula za šuze i idem izvršit masovni pokolj na stadionu.

I tak, sjednemo se mi na stolce (koji btw, nisu bili optočeni nikakvim kristalima, već s 13 slojeva prašine..), a ispred nas se ufukala neka raja koja je zaključila da su im ljudi zaposjeli njihova obitavališta koja su oni zvanično dobili na svojim tiketima..I ajme drame!! Uspjeli su pomrdat pol stadiona dok se napokon nisu stacionirali..
Brate, nije ti to milanska Scala da sjediš točno na svom sicu! Ovo funkcionira po načelu - ko prvi njegova djevojka sleš sjedalica, ko u cirkusu.

I onda je počela tekma...prvo poluvrijeme sam blejala u sjever pokušavajući definirati one nacističke stijegove koji su se vijorili, a i moram priznat da me zaintrigirao vođa navijača aka Dirigent ispred kojeg je bio kvartet s bubnjevima. Dobra organizacija, nema šta!
Dobro da sam uopće vidla gol....

Zatim je uslijedio prvi Hajdukov neuspjeli napad, a naš Duje po splićanski okine: "A u pičku materinu!!", eqipa gleda..onak (???), a ja: "Deder brate, Davore, muči!". Nakon tog nesmotrenog excesa koji nas je skoro koštao glave, Duje se skulirao..fala Bogu.

Jeli smo nekakve kikirikije i još kojekakva čudesa koja svojim čišćenjem iziskuju pravljenje smeća po podu. Bilo je tolko pobacanih ljuski i otpadaka najrazličitijh vrsta pod nama, ko da je u najmanju ruku četvero praščadi tu sjedilo, a ne grupa civiliziranih mladih intelektualaca..Mislim, mogli smo si janje dofurat i čerupat ga posred stadiona..eqipa opet gleda..(???)

U poluvremenu je neki Nikola zaprosio neku Jasminku preko ekrana stadiona. Nažalost, ne znamo ishod prosidbe.. Možda će bit objavljeno u Astro magazinu ili Plavom oglasniku. Ak neko sazna, nek me obavijesti.

Drugo poluvrijeme više nisam blejala u sjever. već u Antu Rukavinu....ajme, majko, šta li je zgodan!! Cure, tek tolko za obavijest - MOJ JE!! Pročitala sam u Cosmu da bi ga cura mogla najlakše osvojit da mu pokloni Playstation 3.. Ma ja ću za njega izumit i PS148!! U ostalom, kaj on isto sere, ziher ima tolko para da si kupi 12678 playstationa i pozove grupicu najbližih prijatelja na partiju Gran Turisma.

I tako, dok sam ja blejala u bilog21 (Ante Rukavina, ddddddddddd), zapikne mi se neš u tintaru i šljusne na pod... (ja sam pomislila da mi se neka ptičurina pokenjala na glavu, a Kolakuša je mislila da sam ja hračnula neku gigantsku žvaku...(???)...lol...uglavnom, bijaše to papirnati avion. Ja sam ga proslijedila dalje nekom buljatom liku ispred sebe aka Dule, al on nije reagirao..bit će da je neka bosanska glava bila u pitanju koja ne osjeti ni kad se avion skuca u nju.

Onda su se Hajdukovci malo uzjebali, pa je jedan tovar šljusnuo neku bombetinu, oliti naškim riječnikom rečeno - krmaču sleš gujdu.. Fakat je cijeli stadion zavibriro..tek tolko o onom pipkanju na početku. Brijem da pored tih nadasve profesionalnih pipkača moš čist nesmetano prošvercat katapult pod izlikom da ti je to vrlo dobar 6-metarski frend Alien s Kamčatke, kojeg nisi dugo vidio, pa je on u međuvremenu malo porasto..jel.. i naravno, uz uvjet da imaš ulaznicu za njega!

..pouz, elli

Prvi dernek KO ZNA GDJE JE?????

...bijasmo na tulumu...jel..Kolakuša i ja...i ostadosmo blago rečeno osupnute..nisam ni znala da tulum može bit tako..hm..loš..(ili smo nas dvije jednostavno bile krivi ljudi na krivom mjestu u krivo vrijeme - bit će da je to, jerbo ostatak eqipe se uopće nije bunio...dapače..)
Uglavnom, bijaše to oko 15 minuta iza ponoći kad smo već počeli lagano puštat korijenje u dwoxi (od dosade).. I jadne ne bile, meni i Kolakuši proradili crvi u guzicama jerbo su dotične htjele vidjet puta (guzice, jel..). I nebudmo lude, odlučismo nas dvije zavirit na obećavajući dernek kod prijatelja nam Križića i njegova dva pajdaša bliznaca Kožića...Međutim, kako rekoh - tulum je obećavao, ali nije i izvršio obećanje (kako kaže stara sibirska poslovica - obećanje ludom radovanje!). Sva sreća pa bijasmo motorizirane, te smo mogle nesmetano zbrisat nakon drito 45 minuta muke ježeve..
Šalu na stranu...sparkasmo se mi pred domom u Starom Brestju (u daljnjem textu....se ne spominje), a kad tamo na parkingu dvije-tri individue lelujaju po cesti ko zombiji (kažem "dvije-tri" jerbo nismo ziher kolko ih je bilo - srasli su jedan s drugim i s likvidnim drugom Bamboosom, taq da su se samo stopili u jednu nedefiniranu masu..) - još jednom nonšalantno napominjem da je bilo max pol 1 iza ponoći, ne znam kad su se samo stigli tak svjecki složit...svaka čast..
I tak uđosmo mi u dom, a kad tamo eqipica u identičnom stanju ko oni pajdaši s ceste od maloprije - oliti, jednostavnim rječnikom rečeno - mortus.. Mjestimično su se dale nazrijet siluete kvazi-zgodnih wannabe čagerica koje su se njihale u ritmu nečega što je tek povremeno imalo prizvuke mjuze, rekoše nam da se radilo o cajkama (pa dobro...mislim si ja...if ju sej sou .) U biti, problem je bio u tome što si je raja namontirala karaoke, a na repertoaru su bile mahom totalno demode cajke...pa si probajte zamislit kak je zvučao Draganin Pečat sleš Štambilj na usnama, spjevan by polupijani, već davnih dana mutirani čoban koji jedva da zna di je i kak se zove, a kamoli da još bude u stanju čitat riječi pjesme s blesimetra..lol..
Nadalje, pokušale smo nabacit neku čagu, međutim kad su mi šuze po jedno šesti put skoro ostale zakeljene na podu koji bijaše u ogromnim količinama preliven Bamboosom, odustala sam...bijaše mi to preriskantan sport.. ALI, ti naši, kako da kažem, bijedni pokušaji plesa urodiše plodom - doduše, trulim.. U roku kex se oko nas sjatilo jedno cca 10ak "macana", koji su se priljepili ko govna na muve (fraza je namjerno u svom recipročnom obliku kako bi se dodatno naglasila ubergadnost dotičnih momaka.). Jedan od pripadnika "macana" je izveo Mariju na neko svijetlo kako bi se uvjerio da je ona fakat tak ljepa ko i u mraku. Šta da vam kažem osim dvije stvari:
1) Marija je lika gledala, onak, iz ptičje perspektive, tj. mogla mu je pojest jedno 16 pita s glave!!
2) ona je i u mraku vidjela da je on gadan!!
Mene je moj udvarač obgrlio ko da sam rasvjetni stup i na čik-čik počeo plesat sentiš..mislim, stvarno...i to treba doživjet..pokušala sam ga se otarasit na razne (alternativne) načine: da imam dečka, da imam curu, da sam transexualac, da sam četnik, da sam pripadnik terorističke organizacije "Mlada Bosna"..Međutim, odgovor je na sve bio identičan: "uuuuuuuuuu, sexy..." - onak, wtf????
Šta da vam kažem...nije nam dvaput trebalo da se zapitamo: "Kud ide ovaj svijet?", ili u starobrešćanskom slučaju socijalnog tuluma: "Kuda idu divlje svinje?"...zbrisasmo glavom bez obzira..
Al barem smo videjele šta NISMO propustile..

Ljubim vas, elli!

Za Šeba

Sve je palo u vodu, ona zadnja nada koju sam potajno gajila u sebi, sad mi se čini potpuno izgubljenom, i makar znam da on nju ne zaslužuje, i da sam ja odlučila zaustaviti taj put u prazno, boli me u duši, kao i svih zadnjih puta i rastanak je uvijek isti: Gdje pronaći sange za ponovno, kako ponovno ustati , a ne izgubiti nadu u sutra? Milijun takvih pitanja izlilo se zajedno s mojim suzama te večeri u mojoj sobi, uvijek iste uloge- on, krivac za sve, a nikada okrivljen, ona- uvijek spremna da mi pruži rame za plakanje, ja- uvijek ista budala koja opet i opet pada na iste fore, Bog- jedini koji stvarno pomaže, i onaj koji ostaje kad svi me ostave.
Tada je petak navečer izgledao nemoguć, o suboti da ne govorim. Danas, ja sam sretnija nego ikad, što da vam kažem- čak sam se spremna i ... ma nije važno, želim vam samo reći da onda kad su stvari izgledale najgore moguće, točnije nemoguće, dogodilo se čudo. Koliko će ono trajati? To sad zaista nije važno, važno je da postoji vjera u sutra koja nije samo skup ispraznih riječi, nego moj život koji se zaista dogodio.
Svaka priča ima dvije strane, za nekog sviće zora , za nekog se spušta mrak, no svijet ostaje isti, samo je bitno s koje strane gledaš, ne može nitko reći da se njemu nije spustio mrak, kad je , ili da je ta tama marčnija od sunca koje drugom izlazi, no uvijek možemo krnut dalje. Ponekad je zaista teško ostaviti prošlost iza sebe, jer ona zaista zna jako boljeti, stoga ja ništa ne zamjeram, točnije sve opraštam , jer sam i sama osjetila više puta isto. No kako uvjeriti drugu stranu u nešto što ne želi vjerovati, kako joj reći da nije vrijedno, i da je bitno ovo sad, a sad smo napokon svi došli na svoje. netko manje, netko više, ali na kraju smo svi prijatelji. Svatko sa svojim manama i brigama, osmijesima i pobjedama...

Sinočnju žurku neću spominjati, taj gušt ostavljam stali, nadalje, da pojasnim naslov posta: on je naručio jedan istiniti poust koji nije copy paste, već pravi naš, koji se odnosi na ekipu mladih SSovaca: Šebe, možd nećeš ništa skužiti, al istina je, sve od zadnje riječi!
PUUUSA SVIMA OD KC!

Atraktivnost ili ljepota

One koje smatramo ljepoticama imaju jasnu viziju svog izgleda i kako ga postići bez pretjerana trošenja vremena i novca na odjeću i kozmetičke tretmane. Umjesto skupim krpicama, lijepe žene šarmiraju jednostavnošću i osobnošću koju razvijaju tijekom čitava odrastanja. Prirodnije su, opuštenije i neopterećene te znaju izgledati lijepo čak i u trenucima kad nisu dotjerane.

Atraktivne žene pak mnogo novca i truda ulažu u svoj izgled kako bi impresionirale sve u svojoj blizini. Upadljivom odjećom i trendovskim frizurama prikrivaju nedostatak samopouzdanja a od unutarnje im je ljepote važnije što drugi misle o njihovoj vanjštini.

Sat ekonomije iliti kako se sklapa posao!

Otac: Želim da oženiš djevojku po mom izboru.

Sin: Ne, sam ću odabrati ženu svog života!

Otac: Ali ta djevojka je kćer Bill Gatesa.

Sin: Opa, u tom slučaju.... OK


Nakon toga, otac odlazi do Bill Gatesa.

Otac: Imam idealnog muža za vašu kćer.

Bill Gates: Ali moja kćer je previše mlada za udaju!

Otac: Ali taj mladi muškarac je podpredsjednik Svjetske banke!

Bill Gates: Opa, u tom slučaju... OK.


Na kraju, otac odlazi u posjet predsjedniku Svjetske banke.

Otac: Imam jednog mladog muškarca kojega bi preporučio za

podpredsjednika.

Predsjednik: Ali već imam više podpredsjednika nego što ću ih ikada

trebati!

Otac: Ali taj mladi muškarac je oženjen za kćer Bill Gatesa.

Predsjednik: Opa, u tom slučaju.... OK.



TAKO SE SKLAPA POSAO!

Svi ste pozvani na izlet iz snova!!!

vako, moje visočanstvo je odlučilo darovati svoje posjetitelej putovanjem iz snova, prijave ostavite u komentarima, plan putovanja i odredište dolje su navedeni!!!

Program putovanja - Slovenija

+ prije podne - potpuno razgledavanje kopnene dežele

+ oko podne - stanka za ručak uz izmjenu dojmova

+ poslije podne - obilazak SLO Jadrana pedalinom

+ pred večer - kratkom šetnjom povratak u Hrvatsku