Just another lost soul...
01.11.2006., srijeda
...
|
… na moju veliku žalost… … došao je i taj trenutak… … moj konačan odlazak… … ne mislim previše dramatizirati… … ali jednostavno… … ovo više nema smisla… … jednostavno… … teško je… … preteško… … pisati postove u kojima morate paziti na svaku pojedinu riječ… … jer ne želite da neki shvate na što zaista mislite… … a i osjećala bi se jadno…. … kada bi opet gotovo svaki post posvećivala jednim te istim stvarima… … svom kretenskom razredu koji me svakodnevno sve više i više uspije iznenaditi… … svojim vječnim opijanjem, tulumarenjem i ludiranjem… … ili možda prijateljima… … koje svakodnevno razočaravaju mene kao i ja njih… … zapravo… … trenutno mi se čini… … kao da ni jedan dio moga života nema smisla… … i kako je ovo doista posljednji post… … mislim da si mogu dopustiti i iskrenost… … dakle… … mojim ljetnim provodima… … kao da još nije došao kraj… … škola me ne interesira ni najmanje… … a sve me više muči i činjenica što imam ozbiljnih problema s alkoholom i još nekim porocima… … naime… … alkohol više nije samo dio mojih večernjih izlazaka… … više ne daje snagu da izdržim cijelu večer vani do zore… … alkohol je sada postao i zamjena za ručak koji ne stignem pojesti prije škole jer se žurim na kavu… … postao je zamjena za večere na koje ne stignem jer mi je važnije biti vani umjesto da dođem doma gdje me čeka mama… … postao je zamjena za prijatelje za koje više nemam vremena… … alkoholom zamjenjujem velike dijelove svoga života… … ali ta zamjena… … ne pruža ni utjehu ni zadovoljstvo… … samo me baca još dublje u ponor… (…) … o razredu više ne želim trošiti ni riječi… … sama sam sebe zavaravala time što sam mislila da su ljudi u srednjoj školi zreliji i iskreniji nego u osnovnoj… … gadno sam se prevarila… … nema smisla ni trošiti riječi na to… … što vam još reći u oproštajnom postu… … hm… … gledala sam prošle postove… … i sada se smijem sama sebi kakva sam blesava glupača bila… … nije da sam i sada nešto pametnija… … ali… … za kim sam ja lila suze… … hm… … bravo… … bravo Iva… … to je sve što si mogu reći… … ni manje ni više… … nego upravo to… … Bravo… svaka ti čast… … no da sve bude još bolje… … mene nikako da neko iskustvo nauči nešto… … jer sam sada u takvoj situaciji da sam zbog jebene ljetne avanture spremna otići na drugi kraj zemlje samo kako bi još jednom osjetila one usne… … usne… … uz koje su svi moji problemi i dileme izgledali tako malo i nevažno… … usne koje su me na kratko vinule u visine… … kao da sam na trenutak živjela u svojim najljepšim snovima… … no onda je kao po običaju… … uslijedilo naglo buđenje i vraćanje u javu… … više nemam pojma ni što sam napisala ili nisam… … ali više nemam pojma ni što sam ili nisam… … zadnjih par dana… … radim i neke stvari koje nisam radila već nekoliko godina… … najprimitivniju stvar koju netko može napraviti… … budimo realni… … cijela lijeva ruka mi je unakažena… … izrezala sam ju na 101 mjestu… … okomito… vodoravno… dijagonalno… … šestarom… skalpelom… staklom… … crte… slova… znakovi… … ima svega… … djetinjasto… … znam… … možete si misliti o meni da sam neki poremećeni incestuozni infantilni debil…. … ili nešto još i gore ako gore može i biti… … ili me jednostavno možete pokušati shvatiti kao jednu izgubljenu tinejdžerku koja samo traži svoje mjesto na ovome svijetu, a nikako da ga nađe.. … stvarno… … iskreno… … nije mi previše ni bitno… … što si ljudi misle o meni… … jer… … ono što ja mislim o njima… … doista nije nimalo pohvalno… … i kako mogu cijeniti nešto od nečega što ne cijenim nimalo… … ok… ovo možda zvuči freaky… … ali… nemam drugih riječi kojima opisati ovu očajnu zbrku u svojoj glavi… … dakle… … hvala vam svima… … što ste čitali i komentirali ovaj blog… … hvala vam… … što ste bili tu… … i uspjeli me utješiti time što ste osim utješnih komentara pisali i o svojim relativno sličnim problemima na svojim blogovima… … žao mi je ako možda nisam bila pretjerano darežljiva i opširna u komentarima… … hvala vam svima… … koliko god vam se možda moje zahvale činile primitivnim… … vaše riječi utjehe… … značile su mi mnogo… … i svaki je komentar izmamio osmijeh na mojemu licu… … licu… … koje se sve više i više smije na silu… … licu… … niz koje svaki dan… … kapne jedna suza… … licu… … koje se skriva iza jedne maske… … licu… … koje se nada da će mu uskoro netko sklopiti oči… |
- 11:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 >… ja… … samo jedna naivna djevojčica… … izgubljena u svijetu odraslih… … djevojčica… … koja vjeruje da je život bajka sa happy endom… … ali ipak… … malo je onoga i onih koje voli… … malo je onoga što ju uistinu uveseljava… … malo je situacija kada se doista osjeća kao da negdje pripada… … puno toga ova djevojčica ne voli… … puno toga… smatra uzaludnim… … ali o puno toga… … ona šuti… … jer ju je strah… … strah da će na taj način svijetu pokazati svoje pravo lice… … da će otkriti svijetu… … gdje je najviše boli… … a to je preopasno… … toliko ne želi riskirati… … i zato šuti… … i trpi… ... i ponaša se hladnokrvno i nezainteresirano… … ali ljudi misle da je poznaju… … no, varaju se… … jer ova djevojčica… … ne poznaje ni sama sebe… 
 END TO A PARTY, MOM I went to a party, And remembered what you said. You told me not to drink, Mom So I had a sprite instead. I felt proud of myself, The way you said I would, That I didn't drink and drive, Though some friends said I should. I made a healthy choice, And your advice to me was right, The party finally ended, And the kids drove out of sight. I got into my car, Sure to get home in one piece, I never knew what was coming, Mom Something I expected least. Now I'm lying on the pavement, And I hear the policeman say, The kid that caused this wreck was drunk, Mom, His voice seems far away. My own blood's all around me, As I try hard not to cry. I can hear the paramedic say, This girl is going to die. I'm sure the guy had no idea, While he was flying high, Because he chose to drink and drive, Now I would have to die. So why do people do it, Mom Knowing that it ruins lives? And now the pain is cutting me, Like a hundred stabbing knives. Tell sister not to be afraid, Mom Tell daddy to be brave, And when I go to heaven, Put Daddy's Girl on my grave. Someone should have taught him, That it's wrong to drink and drive. Maybe if his parents had, I'd still be alive. My breath is getting shorter, Mom I'm getting really scared. These are my final moments, And I'm so unprepared. I wish that you could hold me Mom, As I lie here and die. I wish that I could say, "I love you, Mom!" So I love you ....and.........good-bye... 
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||