… na moju veliku žalost…
… došao je i taj trenutak…
… moj konačan odlazak…
… ne mislim previše dramatizirati…
… ali jednostavno…
… ovo više nema smisla…
… jednostavno…
… teško je…
… preteško…
… pisati postove u kojima morate paziti na svaku pojedinu riječ…
… jer ne želite da neki shvate na što zaista mislite…
… a i osjećala bi se jadno….
… kada bi opet gotovo svaki post posvećivala jednim te istim stvarima…
… svom kretenskom razredu koji me svakodnevno sve više i više uspije iznenaditi…
… svojim vječnim opijanjem, tulumarenjem i ludiranjem…
… ili možda prijateljima…
… koje svakodnevno razočaravaju mene kao i ja njih…
… zapravo…
… trenutno mi se čini…
… kao da ni jedan dio moga života nema smisla…
… i kako je ovo doista posljednji post…
… mislim da si mogu dopustiti i iskrenost…
… dakle…
… mojim ljetnim provodima…
… kao da još nije došao kraj…
… škola me ne interesira ni najmanje…
… a sve me više muči i činjenica što imam ozbiljnih problema s alkoholom i još nekim porocima…
… naime…
… alkohol više nije samo dio mojih večernjih izlazaka…
… više ne daje snagu da izdržim cijelu večer vani do zore…
… alkohol je sada postao i zamjena za ručak koji ne stignem pojesti prije škole jer se žurim na kavu…
… postao je zamjena za večere na koje ne stignem jer mi je važnije biti vani umjesto da dođem doma gdje me čeka mama…
… postao je zamjena za prijatelje za koje više nemam vremena…
… alkoholom zamjenjujem velike dijelove svoga života…
… ali ta zamjena…
… ne pruža ni utjehu ni zadovoljstvo…
… samo me baca još dublje u ponor…
(…)
… o razredu više ne želim trošiti ni riječi…
… sama sam sebe zavaravala time što sam mislila da su ljudi u srednjoj školi zreliji i iskreniji nego u osnovnoj…
… gadno sam se prevarila…
… nema smisla ni trošiti riječi na to…
… što vam još reći u oproštajnom postu…
… hm…
… gledala sam prošle postove…
… i sada se smijem sama sebi kakva sam blesava glupača bila…
… nije da sam i sada nešto pametnija…
… ali…
… za kim sam ja lila suze…
… hm…
… bravo…
… bravo Iva…
… to je sve što si mogu reći…
… ni manje ni više…
… nego upravo to…
… Bravo… svaka ti čast…
… no da sve bude još bolje…
… mene nikako da neko iskustvo nauči nešto…
… jer sam sada u takvoj situaciji da sam zbog jebene ljetne avanture spremna otići na drugi kraj zemlje samo kako bi još jednom osjetila one usne…
… usne…
… uz koje su svi moji problemi i dileme izgledali tako malo i nevažno…
… usne koje su me na kratko vinule u visine…
… kao da sam na trenutak živjela u svojim najljepšim snovima…
… no onda je kao po običaju…
… uslijedilo naglo buđenje i vraćanje u javu…
… više nemam pojma ni što sam napisala ili nisam…
… ali više nemam pojma ni što sam ili nisam…
… zadnjih par dana…
… radim i neke stvari koje nisam radila već nekoliko godina…
… najprimitivniju stvar koju netko može napraviti…
… budimo realni…
… cijela lijeva ruka mi je unakažena…
… izrezala sam ju na 101 mjestu…
… okomito… vodoravno… dijagonalno…
… šestarom… skalpelom… staklom…
… crte… slova… znakovi…
… ima svega…
… djetinjasto…
… znam…
… možete si misliti o meni da sam neki poremećeni incestuozni infantilni debil….
… ili nešto još i gore ako gore može i biti…
… ili me jednostavno možete pokušati shvatiti kao jednu izgubljenu tinejdžerku koja samo traži svoje mjesto na ovome svijetu, a nikako da ga nađe..
… stvarno…
… iskreno…
… nije mi previše ni bitno…
… što si ljudi misle o meni…
… jer…
… ono što ja mislim o njima…
… doista nije nimalo pohvalno…
… i kako mogu cijeniti nešto od nečega što ne cijenim nimalo…
… ok… ovo možda zvuči freaky…
… ali… nemam drugih riječi kojima opisati ovu očajnu zbrku u svojoj glavi…
… dakle…
… hvala vam svima…
… što ste čitali i komentirali ovaj blog…
… hvala vam…
… što ste bili tu…
… i uspjeli me utješiti time što ste osim utješnih komentara pisali i o svojim relativno sličnim problemima na svojim blogovima…
… žao mi je ako možda nisam bila pretjerano darežljiva i opširna u komentarima…
… hvala vam svima…
… koliko god vam se možda moje zahvale činile primitivnim…
… vaše riječi utjehe…
… značile su mi mnogo…
… i svaki je komentar izmamio osmijeh na mojemu licu…
… licu…
… koje se sve više i više smije na silu…
… licu…
… niz koje svaki dan…
… kapne jedna suza…
… licu…
… koje se skriva iza jedne maske…
… licu…
… koje se nada da će mu uskoro netko sklopiti oči…
Post je objavljen 01.11.2006. u 11:54 sati.