Ne znam u kojem ste vi agregatnom stanju, ali ja se rastapam. Ne jer me netko šarmirao svojom slatkorječivošću, već od vrućine. 31°C. Upalit ću klimu, ali malo kasnije, najbolje pišem onda kad nešto žugam. Žugam, grintam, kukam... Možda zadnje vrijeme slabo pišem jer se nemam na što požaliti?
Ne znam u kojem točno smjeru idem s ovim razbacanim rečenicama, ali imam potrebu naglasiti da sam inače skroz chill, ne volim se žaliti, la vita e bella i sve to. Veselo djevojče, reklo bi se. Ali kad mi je vruće... Evo ne znam. Nije dobro.

Ja sam vam fetiva Dalmatinka. Imala sam sreću prvi put otvoriti oči u drugom najvećem gradu u Hrvatskoj. Lijepo je. Pitam se jedino srami li se mene taj grad s obzirom da pribjegavam pisanju na standardu. Ali sve je to naše, naši smo. Razumimo se.
Izgleda da sam sa žuganja prešla na predstavljanje. Moje ime je... Ne, na faksu sam naučila da se nikad ne predstavljamo s "Moje ime je..." već s "Ja sam...". E pa ja sam M. Ime mi je par slovaca dulje od toga, ali nek ta slova ostanu javna tajna, cliffhanger kojeg možda saznate u nekom od narednih postova, ako ih bude. Nadam se da će moje bloganje biti više kao Televisa presenta sa 300 nastavaka, a malo manje kao mini serija na HRT2.

Još sam pod dojmom ovog vraćanja bloganju. Osjećam se kao riba na suhom.
U 14:00 idem na plažu pa će se to barem u nekom smislu promijeniti.
Onda ću se osjećati kao riba koja je suha u moru.

Vrijeme je da prestanem tipkati.
Svete nedilje i slobodni dani.

Do idućeg posta,
M.

P.S. tko pogodi kako se zovem, znat će moje ime.

Oznake: more, ljeto, vrućina, blog, bloganje