lobotomija

Čudno, o nojevima komentara skoro ništa. Oko nas su izgleda sve nojevi. Ne zbog smrada.
No, sutra je petak, a onada veselje zbog nerada od dva dana. Kao da je onaj ostatak od pet dana radni. Veseli me vikend jer mogu raditi na zemlji u svojoj vikendici, i tako se vratiti u doba mojih daljnjih predaka koji su živjeli na selu. Doduše bila je to grofovija pa po tome ispada da imam grofovske korjene, no po osječaju u meni izgleda da sam obični kmet. Nekima se zemlja gadi jer su tek nedavno uspjeli pobjeći sa nje. Neki su pobjegli i sa kamenjara a nisu zmije i gušteri. Možda nisu samo gušteri. E to su pravi stanovnici ovoga grada, a nas svojim ponašanjem i postupcima vračaju na zemlju. Nema veze, naka oni samo voze svoje mercedese, ja ću si kupiti traktor. Barem jedem zdravu hranu i rekreiram se na čistom zraku. Živjela zemlja i kopanje(nosa).

ponovo skupa

Već sam skoro zaboravio lozinku, toliko često pišem u zadnje vrijeme. No nije ni čudno,vrijeme nas i prostor u kojem se sada nalazimo baca nas na sve strane pa se po neki puta pitamo gdje smo.
Dobro mi znamo gdje smo, no izgleda da je lakše zaboraviti prostor oko sebe i smrdljiva govna koja nas okružuju (sindrom noja - ne zbog vida nego radi njuha!) i prepustiti se struji vremena da nas nosi, pa gdje isplivamo tu krećemo u dalju borbu za golu egzistenciju. Kako nam je egzistencija gola,a u društvu golotinja nije opče prihvačena, potrebno ju je obući. E, tu je početak problema. Treba smognuti sredstva za kupnju nekakve krpice koja bi zaštitila našu golu guzicu koju nazivamo i egzistencijom. Naravno kada pogledamo oko sebe vidimo da nema gole egzistencije. Svi su obučeni. Čak i na bazenima. Pa tko kaže da nam je loše?