ponovo skupa
Već sam skoro zaboravio lozinku, toliko često pišem u zadnje vrijeme. No nije ni čudno,vrijeme nas i prostor u kojem se sada nalazimo baca nas na sve strane pa se po neki puta pitamo gdje smo.
Dobro mi znamo gdje smo, no izgleda da je lakše zaboraviti prostor oko sebe i smrdljiva govna koja nas okružuju (sindrom noja - ne zbog vida nego radi njuha!) i prepustiti se struji vremena da nas nosi, pa gdje isplivamo tu krećemo u dalju borbu za golu egzistenciju. Kako nam je egzistencija gola,a u društvu golotinja nije opče prihvačena, potrebno ju je obući. E, tu je početak problema. Treba smognuti sredstva za kupnju nekakve krpice koja bi zaštitila našu golu guzicu koju nazivamo i egzistencijom. Naravno kada pogledamo oko sebe vidimo da nema gole egzistencije. Svi su obučeni. Čak i na bazenima. Pa tko kaže da nam je loše?
|