A Little Doubt Goes A Long Way

Sutra je St Patricks Day. A ja ne znam hoću li piti...Jbg, imam fucks ujutro pa do ručka, a navečer imam trening. Prošlog St Patricksa se ne sječam...Onda vam je jasno da sam ga proveo fenomenalno, a nadam se da budem nešto iskombinirao sa ovim. Eto, ja bih najradije da sam onda sutra u Bostonu gdje Dropkick Murphys svaki St Pat's sviraju veliki koncert, ili da sam u Dublinu gdje ima svega i svačega. Ali najviše bih volio ostvarenje jedne od mojih velikih želja, a to je da cugam na St Pat's sa Shane Mc Gowanom. Eh, to je čovjek. Kakve stvari sam se naslušao o njemu sa njegovih koncerata i koncerata The Pogues još dok je bio njegov član. No eto, njegov odlazak iz Poguesa mi je jedan fenomenalan trenutak. Poguesi su nakon toga snimili meni njihov najbolji album : Waiting For A Herb, a Shane je osnovao bend Shane McGowan And The Popes čija su mi dva albuma bolja od svih od Poguesa. Dakle, jedan jako dobar trenutak za glazbu, barem prema mome mišljenju.

No da skrenemo sa St Pat'sa, buduči da ću o njemu nešto više napisati sutra. Bubanj mi još nije stigao. Baš me zanima koliko idučih dana će mi svaki post imati tu konstataciju. A valjda će do Uskrsa stići. Danas sam bio kod prijatelja Vanje s kojim ću svirati, i to u našem prostoru. Naravno prostor za bubanj je već spreman i samo fali ta spravica. No mi smo ju već kao vidjeli tamo, samo što nije u funkciju. Ljudi moji, mi smo lagano prosvirali u glavi od tog iščekivanja. No eto, sada smo u glavi, a kada stignu napokon prosvirat ćemo i u pravom smislu te riječi. Bemti, nadam se da susjedima nećemo jako smetati. Nego prejako, ali ne mogu nam ništa...bwahahaha...*pakostan smile*

Imam sada u pola 11 navečer utakmicu vjerovali ili ne. Prijateljska protiv Malonogometnog kluba Osijek. Nadam se da nam neće napucati jako. Ma imamo i mi svoje neke kvalitete, tako da...Ja vjerujem da će biti manje od 10 razlike. A jesam optimističan :)...

Sanjao sam da sam na koncertu od Ska-P ali da nisam ništa ćuo. Zamislite, od tako lijepog sna ispala je noćna mora. Loše, jako loše. No nadam se da ću ja njih jednom gledati, i to iz prvog reda na nekom velikom koncertu. Odnosno, možda bi čak bolje bilo na nekom klupskom malom. Nisam baš siguran koliko bi moji živci izdržali ona guranja na nekom velikom Open Airu. Jedino ako bih bio pijan. No tu upada jedan fest na koji bih sigurno otišao. Hellfest...Hehe, uvijek bude dobrih bendova, večinom agresivni emo, a pogo i dajving je takav da služba prve pomoći ima konstantnog posla. Ustvari, tamo ne bih volio prisustvovati, tamo bih volio svirati. Totalno dobro. Imam jedan spot od Shai Huluda sa Hellfesta i to je predobro.

Evo, da se za kraj ipak vratim na St Pat's i svima vam poželim da ga provedete kako si sami najbolje želite. I nemojte se jako napiti. Napijte se još jače, napijte se kao svinje ! ! ! Enjoint !!!