Searching For Nothing To Find

Ja zdrav. Fizički, eto što reći više. Onaj povišeni tlak i ubrzani puls su stvar adrenalina, i malo na psihičkoj bazi. Dosta stvari u malo vremena, i još k tome moja emotivnost. Dakle, dobio sam razgovor sa šrinkom, koji sam i sam htio, da malo sredim svoj emotivno-obrambeni mehanizam, jer to dosta utječe na mene. A eto, u zadnjih mjesec dana sam imao dosta emotivnih preokreta i trenutaka, a često sam to i zadržavao u sebi, jer nisam htio pustiti suzu ili slično i sam sebi olakšati. A i fucks me prilično iskarao zadnjih dana, no danas je riješeno. Riješio sam sve potpise osim jednog, iz labosa iz OETa, te ću to morati ponovno odraditi iduči semestar, i ne mogu taj ispit izači do ljeta. Fiziku imam sve ispotpisano i mogu bez beda taj ispit izači iduči četvrtak, te ga naravno položiti :), bilo bi i vrijeme, pa da budem na 6 položenih i ljeto čekam sa još 5, od kojih 3 slušam po prvi puta.
I tako eto, ja ovih danas lagano spremam taj ispit. Malo sam se izbedirao jer sam spremao OET, no nisam ga mogao izači. No eto, okrečem se fizici, i ako to uspijem bit ču vrlo hepi, a netko bi onda mogao i rundu platiti. Naravno da mislim na sebe u ovome zadnjem slučaju.
Slušam Nirvanu, album Bleach, i to na kazeti. Skontao sam da več duuuuugo nisam slušao kazete, pa sam se malo bacio na to, i tako se lagano prisječam starih dana, kada sam sa svih svojih 100tinjak kazeta znao sve pjesme napamet, i eto danas su več kroz moj kazič prošli naprimjer Lagwagon sa užasnim snimkom, ali sa jednom velikom sentimentalnom vrijednosti. Ta dva albuma s te kazete, Double Plaidinum i Trashed su mi nekako ušli pod kožu, i baš sam se super osječao slušajuči to na kazeti. Nije isto kao kada staviš mp3, tada imaš izbor i skroz vrtiš pjesme i tome slično, no ovo je ipak nešto posebno. Vratilo me 6-7 godina unazad, kada mi je ta kazeta bila svetinja, a i shvatio sam da još uvijek znam te pjesme. A nakon Nirvane ću si staviti Senza Sicura, talijanski ska punk bend koji također imam samo na kazeti, a sumnjam da se i može gdje nabaviti mp3 ili cd, imam u tome obliku samo jednu pjesmu od njih na kompilaciji Tre Venezie.
Izabran sam za predsjednika sportskoga kluba ETFOS, odnosno sportskoga kluba moga faksa, što i nije baš neki uspjeh, pošto sam se iz Studentskog zboga sam predložio, a ostali su samo prihvatili. No eto, kao sportaš i zaljubljenik u sport drago mi je što imam tu čast i što ču pratiti i zajedno na klupi sa profesorom kao voditelj i njegov prvi asistent voditi momčadi fakulteta. A i napravit ćemo malonogometni turnir na razini fakulteta. To ima da bude dobro, te očekujem za to i dosta dobru pozornost od gledatelja, barem kao na turniru što imaju na Pravu.
Za report sa Six Packa nekako stvarno nemam volje. Ne znam, Follow Me sam otvorio sa priličnim entusijazmom, no kada vidim da to čita 6-7 ljudi nije mi baš neki gušt, tako da. No jedva čekam da krenem sa reportima, kolumnama i recenzijama za Leg-Os. To ljudi barem čitaju i onda budem barem imao osječaj da nešto pišem. Jer takve stvari, za razliku od bloga gdje pišeš večinom za sebe, za svoju kreativnost i za svoju dušu, ipak trebaju publiku, jer za njih se to i radi.
Nekako se čudno osječam što se bliži Valentinovo. Zadnih nekoliko dana sam se zezao : "Ma ne želim pronači djevojku sada, strpit ću se do poslije Valentinova, nemam para za tako nešto", no što je to bliže osječam baš neku želju da nekoga imam. Ipak sam to ja, i koliko god da se zezao svoj karakter baš ne mogu promijeniti. No eto, najvjerojatnije ću još jedno Valentinovo provesti kao single, no nije to ništa strašno. Bilo ih je već 20ak, nešto manje. No svima zaljubljenima ću, kada za to bude vrijeme, bez imalo zavisti i ljubomore poželjeti sretno Valentinovo.
Sutra sam opet bez ikakvih planova. Osim učenja naravno, no još ne znam do kada ču spavati. Opet sam zapeo za igranje Heroes 3, uz Championship Manager najbolje igre svih vremena, pa sam tako i jučer sebe budnim održavao do pola 4 ujutro, i onda tek prešao u horizontalni položaj, odnosno udario paralelu gornjoj polici stola, onoj gdje stoji monitor.
Imam neki dojam da sam se danas raspisao, ali opet imam predosječaj da neće biti velik post. Eto, zaključio sam da je to specifičnost moga bloga. Čak i kada napišem puno post izgleda mal i skroman. A skromnost je vrlina...