1. poglavlje : Zrela i punašna

Sheek je ustao sa svoje stolice i krenuo prema WCu sa erotskim časopisom sa razlogom da svoju najdražu igračku baci u nesvijest. Lagano je ušao, gotovo na vršcima prstiju, te izvadio igračku sa svjetlost i svježi zrak. Prvo je razmišljao da li bi zbog ovoga mogao požaliti, da li je to ustvari moralno i da li je ovo pravi trenutak za to. Njemu je bilo stalo do očuvanja časti svoje igračke, no sada je došlo vrijeme odluke. Znao je, ako to ne učini sada, ne zna kada će ponovno moći. Bilo je to jače od njega, te je počeo. Uhvatio je tog Action Mana za glavu, smotao časopis i počeo ga udarati. Toliko je stenjao da su mu suze išle, ali u tom trenutku je znao da je to ono što mu treba. Koliko god da je svjestan bio da je taj Action Man igračka, najobičnija plastična tvorevina, njega je uvijek plašilo nešto, i zato ga je sada odlučio riješiti na ovaj način. Oči su mu sjajile neki pozitivan bijes i bio je sretan, toliko sretan da je u trenutku najvećeg uzbuđenja ejakulirao. I tada mu je bilo još bolje. Bio je siguran da je zadovoljen na sve načine, a igračka je napokon bila poslana u nesvijest. Barem je on tako mislio...
Za to isto vrijeme Weeseekeeta je gledao film u svojoj kabini. Razmišljao je. Niti sam nije bio svjestan o čemu, ali glavno da je razmišljao. Što u njegovom slučaju nije baš česta situacija, mada je časnički savjetnik na Spejšipu. No kada su njega pronalazili nije bilo lako pronaći savjetnika, posebno u BangCocku gdje su morali prinudno sletjeti. Bilo je to čudno vrijeme feminističko-šovinističkih ratova, i rijetko tko je htio doći među mješovitu posadu. No Weeseekeeta, u to vrijeme konobar u birtiji na prvoj liniji speeda, jer bio je nesposoban za vojsku, ovo je vidio kao jedinstvenu priliku za bijeg, i uspio je. To smatra svojom najboljom odlukom u životu. U jednom trenutku iz razmišljanja ga je prenula Peach K, koja je laganim korakom ušla u njegovu kabinu. Bila je prilično izazovno obučena, čak i previše za jednu poručnicu. Onako kako niti jednog muškarca ne bi ostavila ravnodušnog. Kožna suknja tek nešto više iznad koljena, čipkaste hulahopke koje su odavale svu njenu žudnju, dekoltirana majica, iz kojih su malčice virile njene bujne grudi, te raspuštena crvena kosa. A na grudima koje su malo izvirile, nazirala se tek izišla vimlica. I ta vimlica, je u cijeloj svojoj svježini i mladosti upala Weeseekeeti u oko. On se počeo lagano znojiti i misliti o tome kako bi rado istiskao cijeli srž iz te vimlice. Bio je fasciniran njenim oblikom, koji nije bio oubičajem za jednu vimlicu. Na vrhu je imala točkicu koja je podsjećala na veoma malo zrno graška, a kako je išla prema svom mjestu nastanka tako je njena boja bila sve crvenija. Weeseekeeta je smatrao da je vidio nešto predivno, nešto nadljudski, i nije bio daleko od toga. Ta "čvimba" mu je zaludila mozak. Shvatio je da Peach Ku nikad nije gledao na taj način, i bilo mu je žao zbog toga. On je vidio jednu drugu ljepotu na njoj i poželio da joj se trajno preda u njena njedra. No iz tih misli ga je prenuo nježan glasić poručnice koji je rekao : "Weeseekeeta, Chesh Nyak te obaviještava da je tvoj ručak gotov". Kako je Peach K tada lagano izlazila iz prostorije Weeseekeeta je osječao neku čudnu nelagodu. Počeo je razmišljati o tome kako su kod kuće ljudi uspjeli zaratovati među spolovima, kada se i na ženskom tijelu može stvoriti nešto tako divno i fascinantno. U tom trenutku je prenuo sam sebe i rekao si da ne misli na gluposti, te lagano krenuo prema blagovaonici.
U blagovaonici je već bila gužva. Većina posade je požurila kada je čula da je Chesh Nyak pripremio palačinke sa nožnim gljivicama u umaku od friško pesticiranog kelja. Rijetko kada su imali priliku imati nešto u tom stilu pa su svi zadovoljni došli jesti. Seasay je plesala na svom stolu, kao i uvijek te tako uveseljavala posadu. I njena je priča bila vrlo kompleksna, no pošto je riječ o brodskoj drolji ne namjeravam trošiti redove ovoga prvoga poglavlja na nju.
Weeseekeeta je sjeo i počeo jesti. No tek što je bacio prvi zalogaj sav uspaničen Booraz R je uletio u prostoriju i počeo se derati : "Nestao je tranzistematorator"...U blagovaonici je nastala grobna tišina i svi su sa čuđenjem i gorčinom gledaju u prazne daljine. Shvatili su da je ovo početak nečega što neće tako brzo završiti. I s tom spoznajom su od tog trenutka morali početi živjeti.