~ tko sam ja uopće? ~

Dobio sam neku hrpu filmova među kojima se našla i trilogija "Gospodar prstenova". Jest da sam do sad svaki dio gledao barem dvaput, ali nisam nikad pogledao sva tri odjednom. Danas sam, eto, zamalo to učinio, ali u zadnji čas sam odustao. Ma ko bi, pobogu, gledao onaj prvi dio po 5. put?!? Bio mi je napola dosadan i prvi put, tako da sam pogledao "samo" drugi i treći dio, s tim da je drugi bio "director's cut". Kakogod, nakon višesatnog putovanja kroz sve moguće pustolovine iz "najveće priče ikad ispričane", nekoliko minuta prije kraja filma uočio sam definitivno najbolju scenu u sva tri dijela. Nakon što su proputovali praktički čitav poznati svijet; nakon što su vidjeli krajeve za koje njihovi sunarodnjaci ni ne znaju da postoje a kamoli da su tamo bili; nakon što su upoznali kojekakva bića i narode; nakon svih doživljaja, pogibeljnih situacija, ratova, i doslovno - spašavanja svijeta, četiri Hobita vraćaju se u svoj rodni kraj odakle je sve i počelo (u tom trenutku početak priče čini se godinama daleko). Jašući na konjima prolaze pored neke kuće, a u dvorištu baba mete i podozrivo ih gleda. Njen pogled jasno govori: -Magarčine lijene, samo se skitate! Dala bi vam ja jednu iza ušiju i motiku u ruke pa bi se naučili redu! Nema ona pojma o čitavoj toj priči, o zlu koje je zamalo zavladalo svijetom, o bitkama i junacima, niti o njihovoj ulozi u tome. Sve što vidi su četiri mamlaza kojima se na licima vidi da su opet napravili neku svinjariju.
Džabe. Nitko nije prorok u svom selu, kaže poslovica. I tako jest, bilo je i bit će. Možeš ti Boga za bradu uhvatit, vidjeti čitav svijet, proživjeti događaje s ruba pameti - ali kad dođeš doma, u svoje rodno "selo", možeš to sve okačit mačku o rep... Čista istina! Da nisam tako nešto osobno doživio ne bih tu scenu u filmu ni primjetio.
Ali ovako - od srca sam se nasmijao!

Zadnjih dana uopće ne mogu otvoriti ni blog.hr, ni svoj blog, pa ni ijedan drugi. Ne znam je li to problem do mog kompjutera ili do servera. Pisao sam mail redakciji, ali bez odgovora. Hm... Nije baš profesionalno! Sad sam konačno uspio otvoriti svoju stranicu, ali vidim da je malo porazbacalo slike. Nešto mi tu smrdi.

Jučer smo ekipno skoknuli do Varaždina. Motiv: da guzica vidi puta, a kažu i da je taj Špancirfest zanimljiv. Povod: Ljubica i Svadbasi imaju koncert, pa kad već ona ide da joj pravimo društvo. Moram napomenuti da nisam opalio skoro ni jednu fotografiju događanja u gradu, jer jednostavno nisam htio da mi se izlet pretvori u novinarski posao. Tako da definitivno neću završiti na naslovnici sa friškim slikama i reportažom sa Špancirfesta. Novinarski posao mi je dozlaboga dosadan. Ono što mogu reći je da sam iznenađen koliko je Varaždin lijep grad. I iznenadilo me je koliko ljudi je bilo po ulicama, većinom mladih. Na svakom kutu je bio ili performance, ili je svirao neki bend. Bilo je valjda 6-7 koncerata istovremeno. Sve skupa vrlo dobro organizirano, uštimano, zanimljivo... i sve. Ne da mi se opisivati. Jednostavno nam je bilo dobro i preporučujem svima da skoknu tamo ako mogu, dok još traje.

Prva atrakcija na koju sam nabasao je bio ovaj čovjek na štulama koji je kao marionetu koristio tu mladu damu. Kasnije je i imao nekakav šou, ali mi smo morali ići negdje.




Svadbas su se ponovo potvrdili kao jedan od najboljih domaćih bendova, iako su svirali prvi (iza njih su nastupili Vatra pa Pipsi). Obično prvi nastupaju "najmanje popularni", a zadnji nastupaju "zvijezde večeri", ali ne kužim po čemu je Vatra popularnija od Svadbasa. Doduše, bolji bend ne mora nužno biti i popularniji, ali Vatra je dooooosadna do bola.










Ako ništa drugo, oba gitarista Vatre su imali neloše gitare, a ja sam još uvijek malo slab na njih (iako sam svoje odavno prodao ). A ni klavijaturistica im nije za baciti...








Pipsi? Nisu mi bili zanimljivi da bih se uopće vratio na koncert (lukavi čitaoc oštroumno zaključuje da sam pobjegao kad je počela Vatra). No uslikao sam Rippera kako sa strane stejđa gleda Svadbase.





I tako, bla...