~ tko sam ja uopće? ~

I eto, noćas sam vidio Zagora, oko 3 sata. Probudilo nas je nekakvo pucketanje. Tj. probudilo je cimericu, a ona je mene. Upala je u sred noći u moju sobu i rekla - požar! Izletismo na balkon, kad ono vatrogasci - obasjani narančastim svjetlom plamena, šmrkovima gase hrpetinu zapaljenog krupnog otpada. Taj se otpad gomilao tjednima. Jedini koji su ga sustavno odvozili bili su cigani, ali i oni su to radili selektivno. "Čistoća" valjda ima pametnijeg posla. I evo, prije ili poslije netko je skužio ogrijevni potencijal tog otpada i odlučio ga "osloboditi" materijalnih okova. Tako da su se vatrogasci sinoć lijepo ogrijali. Ja sam se, vidjevši da je vatrena stihija u dobrim rukama, vratio u topli krevet. Nije mi palo na pamet da slikam, ionako sam noću bez leća ćorav. Ali ujutro sam obišao i poslikao ostatke. Dok sam pokušavao naći najbolju poziciju za što bolju fotku prekinula me neka starija gospođa. Vidio sam kako me je promatrala zadnjih minut-dva i činilo se da joj nije drago što to slikam.
Prvo što mi je rekla bilo je - Mladi gospon, odakle ste vi? Iz Makarske - rekoh.
Na to će ona - A za koje novine to slikate? Ni za jedne. Za internet. - odgovorim ja.
Tad mi je stala objašnjavati kako ne bih smio koristiti te slike da pokažem kako je Zagreb loš, da se to inače u Zagrebu ne događa, da je Zagreb čist, itd. Pokušao sam joj objasniti da je to samo privatno, tek toliko da se stavi na blog (začudo, baka zna šta je blog!) ali nisam je uspio razuvjeriti. I dalje mi je sugerirala da Zagreb nije takav te da ne smijem time reklamirati Zagreb. Eto, ljudi, vjerujte mi - ovo na slikama se NIJE dogodilo! Ako mi ne vjerujete, onda barem vjerujte da to nije u Zagrebu i da se u Zagrebu takvo šta ne dešava. Časna pionirska!