~ tko sam ja uopće? ~

Što reći o knjizi... Mislim da je svakako podigla više prašine nego što objektivno vrijedi, iako je sam roman pitak i daleko od dosadnog. Ali uz toliko galame oko skandaloznosti i intrigantnosti sadržaja očekivao sam znatno više. Ono što je definitivno naišlo na moje odobravanje su povijesne, ne tako popularne i spominjane činjenice o nastanku i razvoju Katoličke Crkve. Prosječnom katoliku je vjerojatno i to previše bogohulno da bi čitao roman, tako da se s te strane ne čudim reakcijama koju je knjiga povukla.
Ipak, činjenice su činjenice koliko god ljudi zatvarali oči. Kako je netko jednom rekao - to što se nešto radi veoma dugo ne znači da je isto i ispravno. Ja bih parafrazirao - to što se u nešto vjeruje veoma dugo ne znači da je isto i istinito. Tako da moj aplauz dobiva osvjetljavanje (su)mračnih vremena i događaja vezanih uz nastanak, opstanak i dominaciju Katoličke Crkve. Druga stvar koja bi u knjizi trebala biti šokantna je teorija da je Isus imao dijete s Marijom Magdalenom, te da je to dijete nastavilo kraljevsku lozu (spominje se da je Isus bio iz loze Davida i Solomona, a Magdalena iz loze Benjamina). Odnosno da su velike kraljevske dinastije u Europi potekle od samog Krista. Meni, iskreno, to nije previše zanimljivo. Već sam i ranije čuo za te teorije i nisu mi ni tad bile bogzna šta zanimljive. Ne zato što ih a priori odbacujem, nego jednostavno jer ne vidim šta je u tome toliko posebno. Nekako sam mišljenja da to nije istina, ali sve i da jest, za duhovnost je nebitno. Na zapadu krvno srodstvo ima prenapuhano značenje. Sve i da je Isus imao dijete, ono bi bilo osoba za sebe a ne "Isus 2". Sam Isusov lik bio je bitan onima koji su ga poznavali, a ostalima je bitno jedino njegovo učenje. Je li i mao djecu i tko su ta djeca, u konačnici nije ni bitno. Pored toga, problem je zapadne (kršćanske) civilizacije što seks smatra prljavim i grešnim, tako da samog Isusa većina valjda ni ne može zamisliti u ulozi muža i oca. Onaj tko je podignut na nivo božanstva ne može se baviti ljudskim stvarima. S tim da je seks još dodatno spušten na životinjski nivo. Zato je Isusa valjda morala roditi djevica... I o tome se govori u knjizi, čemu također ide moj plusić. A daljnja priča o Isusovoj lozi nije mi uopće zanimljiva.
I konačno, nakon što se u knjizi objasni da Sveti Gral nije ništa drugo do gomila dokumenata koja potvrđuju tu zatrtu "istinu", meni nekako splasne oduševljenje. Zar samo to?!? Nakon sve fame i mistike koja prati taj pojam "Sveti Gral"?!? Očekivao bih više... Istini za volju, kad bi sve to bilo istina i kad bi stvarno izašlo u javnost, potkopalo bi kompletno kršćanstvo. No kako nisam kršćanin - živo me zaboli! Zapravo bi lijepo bilo znati istinu, više radi istine same.
Razmišljajući o knjizi shvatio sam i zašto meni sve to nema neku težinu. Kompletna priča oko mističnog kršćanstva, tajnih simbola skrivenih u arhitekturi, slikarstvu, književnosti, kojekakvih tajnih društava,itd. ima jedan zajednički neizrečeni nazivnik - a to je dogma da je Isus jedini Božji Sin koji je ikad došao u povijesti, i koji će ikad biti! Odnosno, da je Isus jedini Spasitelj i da je od suštinske i životne važnosti znati pravu istinu o njemu. Kad bi bilo tako onda bi čitava ta priča bila jezivo ozbiljna (valjda joj zato neki pridaju toliko pozornosti). Ali činjenica je da je navedena dogma rezultat crkvene propagande a ne pravo stanje stvari. Upravo Crkva je stvorila taj mit o Isusu kao božanstvu i prilagodila zapise da idu tomu u prilog. Hvala bogu, postoji znanje daleko više od onoga koje piše u Bibliji i kojeg propovjeda kršćanstvo, koje nije ograničeno imenom i likom nijedne osobe a istovremeno učenja svih svetaca dovodi u jasnu vezu. Riječ je o jogi, odnosno o sanatan dharmi (u prijevodu: vječna religija). Kad se gleda iz perspektive sanatan dharme, nimalo ne umanjujući Isusovu veličinu, može se vidjeti da je on je bio tek jedan od mnogih, a da je bilo i većih.