Korisni savjeti u 2010/11
06.04.2011., srijeda
Osnovna i prva vezba shamanizma
|
prvi zadatak: prolazak kroz tunel i razgledanje sta je u njemu Oprema : Bubanj i bubnjar ( pomocnik) ili nasnimljen ritam na nekoj vrsti zapisa ( komp, kaseta , cd u stubu ) Ne jeste nista 4 h pre vezbe a pre toga jesti jaku hranu. 24 h pre vezbe ne konzumirati nijednu psihoaktivnu supstancu. Za ovu vezbu vam je potrebna neometana koncetracija , mracna soba sa uslovima za meditaciju. Lezite na pod, raskomotite se i skinite cipele. Pocnite polako i smireno da disete razmisljajuci o svom zadatku. Prekrijte oci tako da ne ulazi nijedan tracak svetla. U mrklom mraku pokusajte da zamisljate neki otvor , bilo koji je dobar : pecine, supljine , rupe u panjevima itd. Bilo koji otvor je dobar. Pravi je onaj u kojem se osecate najudobnije i dobro ga vizualizirate. Pre nego sto udjete zapamtite sto vise mogucih detalja oko otvora. Nalozite saradniku da lupa bubnjeve u frekvenciji od 205 do 220. Neka ritam bude brz i jak, monotonog i nepromeljivog ritma. Ritam ni slucajno ne sme biti razlicit. Kada bubanj krene vizualizirajte ulazak u zemlju. U pocetku moze biti vrlo mrachno. Ponekad je naboran a vrlo cesto krivudav . Ako naidjete na zid pokusajte da ga zaobidjete ili nadjite otvor. Uspeh u putovanju zavisi od stava koji imate negde na pola puta izmedju pokushavati previse i ne pokusavati dovoljno. Bubnjar vas izlazak treba da najavi sa 4 odvojena udarca, kad se vracate jos brzi ritam i kraj putovanja takodje sa 4 udarca odvojeno od osnovnog ritma. Ovakve i slichne vezbe mozete naci u knjizi Shamanski put- Majkl Harner |
Ustali iz mrtvih
|
Procvat voodoo magije Ustali iz mrtvih Za komunisticke vladavine, voodoo je u Beninu bio stjeran i u ilegalu kao zlo djelovanje. Danas ta djelatnost doživljava novi procvat. Može li prinošenje životinjskih žrtava živjeti usporedo s katolicizmom ili islamom? Medu stracarama u primorskom predgradu Cotonoua, nedaleko od glavnog grada Benina, zvuk bongo bubnjeva oglasava pocetak veceri magije i rituala. Mnostvo Beninaca probija se kroz ulicice natopljene tropskim pljuskom do koljena. Ulaze pod sator gdje do pojasa gol mladic divlje udara po bubnjevima i trese stocna zvona. Uz prolaz plese grupa upucenica koje bi trebale postati voodoo svecenice. Tijela su im namazana kredom i pokrivena ogrlicama od kauri skoljaka. Odjednom jedna od buducih svecenica pocinje stenjati i vristati. Previja se pod carolijom Mami Wate, morske bozice koja cesto uzima oblicje krokodila. Ruke uvija u obliku reptilskih kandzi. Razrogacenih ociju sikce i skrguce zubima dok prilazi gomili. "Opsjednuta je!" povicu njene kolegice skocivsi da joj otrgnu ogrlice prije no sto se sama ugusi. Dan voodooa Roden u toj maloj zapadnoafrickoj drzavi prije pet stotina godina, voodoo sada dozivljava svoju veliku renesansu. Ne tako davno, marksisticki je rezim koji je vladao u Beninu od 1973. do 1991. zabranio animisticke religije kao zla djelovanja. Danas se 60 posto od pet i pol milijuna Beninaca otvoreno bavi nekom vrstom voodooa. Nicephore Soglo, prvi demokratski izabrani predsjednik, cim je dosao na vlast proglasio 11. januar/sijecanj Nacionalnim voodoo danom. Time je voodoo proglasio sluzbenom religijom uz jos dvije u Beninu: rimokatolicku i islam. Rezultat svega je procvat voodoa. MAGICNI RITUALI: Dio stare tradicije u Beninu i na Haitiju "Opet smo slobodni!"- kaze Joseph Cyrique Guendehou, voodoo svecenik iz Cotonoua. "Vise se ne bojimo!" Neki se, medutim, ipak boje. Dok sljedbenici voodooa tvrde daje ta praksa zazivanje dobra, protivnici ga zovu crnom magijom ili "juju". Osnova voodooa je stovanje tisuca duhova, vodouna, a medu njima Heviossa, Boga groma i munje i Gua, Boga zeljeza. Voodoo svecenici vode slozene obrede u kojima se zrtvuju koze, pilici i druge zivotinje, a pritom koriste kola orahe, dzin, palmino ulje i druge vrste hrane koju cijene bogovi. Zauzvrat bogovi stite ljude od zla i bolesti te im ukazuju na put u buducnosti punu blagostanja i srece. Dobri voodoo Voodoo je nastao u beninskim priobalnim selima u 15. stoljecu, a strah od njega ima svoje korijene u trgovini robljem. U 18. i 19. stoljecu lokalni su poglavice zatvarali sljedbenike mracnog oblika voodooa nazvanog juju. Cesto su ih prodavali trgovcima robljem. Tako je vise od milijun robova sa sobom u Ameriku donijelo mnogo ozbiljniji oblik voodooa. Haitski su sljedbenici voodooa izmislili zastrasujuce rituale, kao sto je zombifjlkacija, trans izazvan uzimanjem otrova koji paralizira centralni nervni sistem! Voodoo lutke koje su nastale na Haitiju u stvari su se izrodile iz beninskih "vo" statua, bezazlenih drvenih kipica u koje su se zabijali cavli da bi se osoba simbolicno rijesila problema. Beninski sljedbenici voodooa ne nijecu da znaju bacati zle cini i kletve, ali vecina ih tvrdi da bi to bila zloupotreba njihove moci. "Bijelci voodoo smatraju divljackom religijom u kojoj prevladava okrutnost i grubost", kaze Dagboo Hounon, beninski nasljedni vrhovni voodoo svecenik cije kraljevsko porijeklo seze u proslost do u 15. stoljece. "Ali, voodoo i pomaze... Daje ljudima nadu..." Dugo vremena beninska vlada nije bila tog misljenja. Osamnaestogodisnja Kerekouova diktatura, koja je unistila beninsko gospodarstvo i ugusila otpor, provela je antivoodoo kampanju do dubina beninske prasume. Na vrhuncu svoje diktature Kerekou, sin voodoo svecenice roden u Kouargi, selu voodoo fetisista, objavio je rat vjesticama prisegnuvsi da ce unistiti sve voodoo hramove u zemlji. Tome su otpor pruzili voodoo svecenici i lokalne vlasti pa je Kerekou vremenom odustao od lova na vjestice. Osamdesetih je godina jedan od njegovih ministara navodno udario voodoo svecenika misleci da ga je ovaj uvrijedio. Svecenik je na ministra bacio zle cini i ovaj je umro nekoliko mjeseci poslije toga u mukama - od raka koze. “Nakon toga Kerekou nas vise nije dirao", prica jedan od voodoo svecenika. DREVNI RITUALI ISJELJIVANJA: Narod Benina vise vjeruje voodoo magiji nego zvanicnoj medicini Kerekouov nasljednik Soglo je, ako ne stovatelj, ono barem simpatizer dobrog voodooa. Razbolio se 1993. od bolesti koju njegovi francuski lijecnici nisu uspjeli dijagnosticirati. Pozvana su dva voodoo svecenika. Oni su pronasli da je na Sogloa bacena kletva i navodno ga izlijecili za nekoliko tjedana. Žrtvovanje pod raspelom Kako trenutno stvari stoje, mnogi beninski katolici ignoriraju upozorenja svog nadbiskupa o mijesanju dvaju obreda. Joseph Cyriaque Guendehou, voodoo svecenik iz Cotonoua, kombinirao je dijelove krscanskih i voodoo obreda upravo na nacin koji smeta Souzu. Njegova je sinteza uobicajeni nacin na koji beninski krscani i muslimani mijesaju voodoo sa svojim uvezenim religijama. Svake nedjelje ujutro Guendehou odrzava mise za cetrdesetak svojih vjernika u svijetlo obojanom Thronovom hramu (hram Duha zemlje). Nad lukom glavnog oltara nalazi se tridesetak centimetara veliki kip Isusa Krista. Jedne od proteklih nedjelja, Guendehou je odjeven u bijelu halju i ukrasen ogrlicama i amuletima od kauri skoljaka, poveo vjernike u molitvi i pjesmi. Vjernici su molili Bozju molitvu izgovarajuci Thron umjesto Oce nas. Tada je Guendehou izveo voodoo verziju svete pricesti nudeci svakom vjerniku hostiju od kola oraha iz srebrnog pehara. Nakon toga su zapoceli rituali krvave zrtve koji su nedjeljivi dio voodoo rituala. I dok su uz bongo bubnjeve, zvona i pjevanje sljedbenici padali u euforiju, jedan je pomocnik uveo crno-bijelu kozu. Guendehou joj je ritualno zasjekao vrat i izvadio srce, a potom nakapao krv na jezike sljedbenika. Poput mnogih beninskih muslimana i katolika, Guendehou ne vidi nikakvu kontradikciju u kombiniranju dva vjerska sustava. Njegovi su roditelji katolici, a on je odrastao u duhu te vjere. On tvrdi da se katolicizam u Africi moze prakticirati samo tako da ga se ukljuci u tradicionalne religijske obicaje. "Bogje Africi dao voodoo", rekao je svojim vjernicima za vrijeme temperamentne nedjeljne mise. "Svi bi se katolici trebali konvenirati i stovati Throna. Voodoo je nase nasljede. Voodoo nije mrtav. Voodoo je ziv." U Beni-nu to nitko ne bi mogao poreci. (Preneseno: Newsweek) |
Vudu
|
Voodoo (hoodoo, voudon) je skup magicnih verovanja i praksi, koje se upraznjavaju u nekim delovima Afrike, Juzne Amerike i zapadne Indije, a narocito na Haitiju. Rec "vodoun" proizlazi iz vodu, sto znaci "duh" ili "bozanstvo" u fonetskom jeziku Dahomeja, sada delu Nigerije. Voodoo se razvio u 17-om veku na plantazama robova u Americi kao kombinacija rimokatolicizma i zapadnoafrickih religioznih tradicija. Verovanje podrzava i pripadnost katolickoj crkvi. Verovanje ukljucuje postojanje Loa ili duhova, neki od tih identiteta se poklapaju sa onima kod hriscanskih svetaca. Loa duhove pozivaju svestenik (houngan) ili svestenica (mambo) u ceremonijama, tokom kojih okupljeni postaju opsednuti duhovima i padaju u trans. Voodoo hram (houmfort) ima centralno mesto u kojima Loa duhovi silaze da bi "zajahali" molitelje. Loa se moze prepoznati prema karakteristicnom ponasanju opsednutih osoba. Zbog jedinstvene mesavine francuskih,spanskih i indijskih kultura, New Orleans nudi savrseno mesto za praktikovanje i razvoj Voodoo-a. Danas, neki izjavljuju kako 15 posto stanovnistva New Orleans-a jos uvijek praktikuje Voodoo. Moderan Voodoo je evoluirao u mnogo puteva, ukljucujuci tu i svestenike dostojne postovanja i majke, koji imaju svoje vlastite crkve i odrzavaju jedan kult prodavnica u kojima prodaju i napitke. Postoje dva osnovna pravca Voodoo-a. Rada je familija Voodoo duhova i to relativno miroljubivih i sretnih Loa. Petro (u nekim podrucjima naziva se Congo) je crna magija u Voodoo-u i to je Voodoo od besnih, podlih i opakih Loa ili duhova. Opasne se stvari dogadjaju u Petro Voodoo-u ukljucujuci smrt prokletih i stvaranje Zombija. Zombi su stvoreni od crnih magova u Voodoo-u, zvanih Bokor koji stavljaju jedan otrov na kozu zrtve. Niko od nepozvanih ne zna tacno koji su sastojci otrova, ali pretpostavlja se da sadrze supstance od raznih toksicnih zivotinja i biljaka, ukljucujuci izlucevine zlezda bouga zaba krastaca, milipeda i tarantula, kozu od otrovne zabe sa stabla, semenje i ostalo iz otrovnih biljaka, covecje ostatke, i cetiri vrste pufer riba, koje sadrze tetrodotoxin, jednu od najotrovnijih supstanci u svetu. Nakon toga, zrtva postaje potpuno paralizovana i pada u komu. Gris-gris je Voodoo caranje koje pouzdano izaziva dogadjaj (dobar ili los) a osim toga koristi se i za zastitu od zla ili da bi se osigurala dobra sreca. |
Orfej i Euridika
|
Orfej U grčkoj mitologiji sin Tračanina Eagra, najčuveniji pevač, svirač i pesnik. Prve pouke u pevanju i sviranju Orfej je dobio od Apolona ili od muze Kaliope, a kao njegovi učitelji pominju se i Idejski daktili ili slavni pevač Lin. Apolon mu je podario liru sa sedam žica, a Orfej je ovom instrumentu dodao još dve žice da bi ih bilo onoliko koliko i muza. Snaga Orfejeve pesme i svirke bila je čudotvorna. Dok je pevao, jato ptica kružila su iznad njegove glave, ribe su iskakale iz mora, reke su zaustavljale svoje tokove, stenje je podrhtavalo, drveće mu je prilazilo da ga zaštiti od sunca, a sve životinje sakupljale su se kraj njegovih nogu. Melodija Orfejeve lire prevela je i divlje hrastove iz Pijerije u Trakiju, gospodarila je vetrovima i topila je sneg na visokim planinama. Orfej je najveći deo života proveo u Trakiji, kao kralj Bistonaca, Odriza ili Makedonaca. Smatrali su ga pronalazačem pisma, zemljoradnje i drugih korisnih stvari, a neki kažu da je izvesno vreme boravio u Egiptu i da je odatle preneo Dionisove misterije i nauku o životu duša posle smrti. Po Hironovom savetu, Jason je pozvao Orfeja da se pridruži Argonautima. Svojom pesmom Orfej je davao takt veslačima i uveseljavao je grčke junake na svim svečanostima u toku njihovog dugog puta, posebno prilikom Jasonovog i Medejinog venčanja. Sva snaga i moć Orfejeve muzike pokazala se kad je sišao u Podzemlje da izvede na svetlost dana voljenu suprugu Euridiku. Ubrzo posle udaje za Orfeja, lepu Euridiku usmrtila je otrovnica. Orfej nije mogao da preboli njenu smrt i krenuo je u Podzemlje da je traži. Njegova pesma i svirka pobedile su sile smrti i tamu sveta mrtvih. Kad se Podzemljem razlegla Orfejeva svirka, eumenide su zaplakale, Kerber je postao krotak, Haron je zaustavio svoj čamac, Iksionov točak je prestao da se obrće, Sizif je seo na kamen, Tantal je zaboravio na glad i žeđ, a Danaide su prestale da obavljaju svoj zaludni posao. Orfejeva pesma raznežila je čak i stroge sudije mrtvih i neumitne suđaje, koje su već završenu niti Euridikinog života opet započele da predu. Ni vladari Podzemlja nisu odoleli ovom nenadmašnom pevaču. Oni su vratili Euridiku, ali su mu zabranili da je pogleda dok s njom ne izađe na svetlost dana. Orfej je krenuo ka izlazu iz Podzemlja ali, mučen sumnjama i čežnjom, on se osvrnuo. Istog časa je po drugi put izgubio voljenu suprugu, i to zanavek. Ojađeni Orfej je pokušao da se vrati u Carstvo mrtvih, ali ovog puta vrata Podzemlja ostala su zatvorena. Sedam dana nesrećni pevač nije uzimao hranu, sedam meseci je bez prestanka plakao, a zatim je tri godine živeo u potpunoj usamljenosti. Kad se vratio iz Podzemlja, Orfej je prezreo Dionisa, koji ga je proslavio i učinio velikim. On je sada savetovao ljudima da poštuju Apolona Helija kao najveće božanstvo, a i sam je svakog jutra izlazio na vrh Pangeja da pozdravi Sunce. Da bi kaznio otpadnika, Dionis je podstakao tračke žene da rastrgnu Orfeja. Drugi kažu da su Tračanke ubile Orfeja zato što je posle Euridikine smrti odbijao ljubav žena i ponižavao ženski rod. Kad je Orfej jednog dana u zatvorenoj odaji sakupio Tračane i Makedonce, žene su dograbile oružje koje su muškarci ostavili ispred vrata i, pri izlasku, poubijale su pesnikove pristalice, a njega samog su rastrgle. Smrt nenadmašnog pevača potresla je celu prirodu: priče i divlje zveri su tugovale, drveće je od žalosti odbacivalo lišće, reke su nabujale od sopstvenih suza, a najade i drijade obukle su crninu i rasplele svoje kose. Muze su sakupile raskidano Orfejevo telo i sahranile ga pod Olimpom. Slavuji koji se gnezde oko Orfejevog groba pevaju glasnije i lepše od ostalih. Priča se da su Orfejevu glavu i liru Tračanke bacile u more ili u Hebar i da je glava na vodi pevala tugovanku, uzvikujući Euridikino ime, sve dok je talasi nisu doneli do obala Lezba. Stanovnici tog ostrva sahranili su Orfejevu glavu, i od tog vremena na Lezbu je sa najviše uspeha negovana lirska poezija. Muze su umolile Zevsa da pesnikovu liru prenese na nebo, među zvezde. U monumentalnom slikarstvu i u skulpturi lik Orfeja se obrađuje počevši od V v. pre n. e. Scene iz Orfejevog mita često su predstavljane na slikanim vazama (najčešće njegova smrt ili trenutak kad pesmom očarava Tračane). Na većem broju mozaika iz helenističko-rimske epohe Orfej je prikazan okružen divljim zverima. Taj motiv omiljen je i u hrišćanskoj ikonografiji, gde je Orfej shvaćen kao personifikacija Hrista. Euridika U grčkoj mitologiji nimfa, supruga slavnog tračkog pevača Orfeja. Na dan Orfejevog i Euridikinog venčanja nije se rasplamsala buktinja u ruci boga braka Himeneja, što je bio predznak nesreće koja će zadesiti supružnike. Ubrzo posle udaje, dok je sa svojim drugaricama šetala cvetnim poljima, Euridiku je ujela zmija otrovnica i ona je ubrzo umrla. Orfej nije mogao da preboli smrt voljene žene, pa je sišao u Podzemlje da je vrati među žive. Svojim tužnim pesmama raznežio je srca vladara mrtvih i oni su mu dozvolili da izvede Euridiku, ali pod uslovom da se za njom ne osvrće pre izlaska na svetlost dana. Euridika je pošla za zvucima lire presrećnog Orfeja. Pred samim izlaskom iz Podzemlja božanski pevač se osvrnuo za svojom ljubljenom suprugom i u istom trenu je zanavek izgubio. |
