utorak, 20.09.2011.
Pismo iz zatvora
Moja draga braćo i sestre, znajte ovo: Naš Gospodin Isus Krist dolazeći na ovaj svijet, pretrpio je nebrojene boli i po svojoj muci ustanovio je svetu Crkvu te je nastavlja jačati i širiti kroz muku njegovih vjernih…
Tako i sada, 50 ili 60 godina otkako je sveta Crkva ušla u Koreju, vjerni ponovno doživljavaju progonstva. I danas se ta progonstva šire te su mnogi naši prijatelji zbog svoje vjere, a među njima sam i ja, bačeni u zatvor. Jednako tako i vi se nalazite usred progonstava. Budući da sačinjavamo jedno tijelo, kako da ne budemo žalosni duboko u srcu? Kako da ne osjećamo bol razdvajanja u našim ljudskim poslovima?
Ipak, Pismo nam govori da se Bog brine za svaku vlas na našoj glavi i doista, brine se za nas u svojoj svemoći; zato, kako drukčije možemo primiti ova progonstva nego kao zapovijed Božju ili njegovu nagradu ili točnije njegovu kaznu?
Ovdje nas je 20, i hvala Bogu, dobro smo. Ako netko bude ubijen, molim vas da se brinete za njegovu obitelj. Još vam mnogo imam za reći, ali kako bih to mogao izraziti olovkom i papirom? Završavam ovo pismo. Uskoro nam slijedi mučenje i zato vas molim da nastavite hod u vjeri, pa kad budete konačno primljeni u nebo, da možemo tamo jedni druge pozdraviti. Ostavljam vam poljubac ljubavi.
(Iz posljednjeg pisma Andrije Kim Taegona njegovoj župi dok je s 20 ljudi čekao mučeničku smrt.)Tako i sada, 50 ili 60 godina otkako je sveta Crkva ušla u Koreju, vjerni ponovno doživljavaju progonstva. I danas se ta progonstva šire te su mnogi naši prijatelji zbog svoje vjere, a među njima sam i ja, bačeni u zatvor. Jednako tako i vi se nalazite usred progonstava. Budući da sačinjavamo jedno tijelo, kako da ne budemo žalosni duboko u srcu? Kako da ne osjećamo bol razdvajanja u našim ljudskim poslovima?
Ipak, Pismo nam govori da se Bog brine za svaku vlas na našoj glavi i doista, brine se za nas u svojoj svemoći; zato, kako drukčije možemo primiti ova progonstva nego kao zapovijed Božju ili njegovu nagradu ili točnije njegovu kaznu?
Ovdje nas je 20, i hvala Bogu, dobro smo. Ako netko bude ubijen, molim vas da se brinete za njegovu obitelj. Još vam mnogo imam za reći, ali kako bih to mogao izraziti olovkom i papirom? Završavam ovo pismo. Uskoro nam slijedi mučenje i zato vas molim da nastavite hod u vjeri, pa kad budete konačno primljeni u nebo, da možemo tamo jedni druge pozdraviti. Ostavljam vam poljubac ljubavi.
Danas, 20 rujna je blagdan Andrije, prvog korejskog svećenika i još 103 korejska mučenika kanoniziranih (mjesec dana prije mog rođenja) 6. svibnja 1984.
Katolička zajednica u Koreji pretrpjela je progone 1839., 1846. i 1866 u kojima je ubijeno gotovo 10 000. Prvi protestantski mučenik je Robert J. Thomas – protestanti su kansije bili progonjeni za vrijeme Japanske okupacije u prvoj polovici 20 stoljeća. U Sjevernoj Koreji poslije Korejskog rata bilo je oko 300 000 katolika, a danas ih je prema statistici manje od 5 000 no teško je reći koliko ih je ubijeno, a koliko ih je odustalo od vjere ili pobjeglo iz zemlje.
Objavljeno u 08:12 • Komentari (0) • Isprintaj • #
