ČOVJEK-GROMADA, DUHOVNI GOROSTAS I TEMELJNI PRIJATELJ

nedjelja, 08.04.2007.

IN MEMORIAM: HASAN TIJANOVIĆ-TIJAN

Tijan - riječ koja zamjenjuje i ime, i prezime, i oznaku profesije; drugi naziv za prijateljstvo, zamjena za sev lijepo i važno. Tako ga bar vidimo mi, u onom dijelu njega sadržanog u nama. Bio je naš tipski junak,kakv se pojavi samo jednom u vremenu, ili iz vremena. A danas ga, eto, pratimo u vrijeme, nazad. Pratimo našeg prijatelja, druga, sugrađanina, realnog diva iz bajke o našem životu, profesora Hasana Tijanovića. To je, dozvolite, kao da pratimo sami sebe negdje, u sjećanje, odakle nikom i nikad ne kaza puta. I zato je teško bilo šta reći o ovom i ovakvom čovjeku bez patetike. Jer desilo se, eto, kao da je neko naglo došao u naše kuće i odveo nam svima najvažnijeg čovjeka. Odveo - pa ti sad ne plači.
A, opet, trebalo bi reći šta nas je snašlo.I to bez velikih riječi, bez tužnih sintagmi i jecaja. Tijan, uostalom, te ne bi ni volio; bio je vedar, duhovit i dovitljiv majstor od riječi i svu je tužnu i ružnu leksiku preskako. Izbjegavo je i protokole, i titule, i priče o njemu samom, tako da o onom šta je sve u životu učio i radio, i šta je predstavljao za Bihać, nećemo posebno govoriti, zbog njega. Možda je najvažnije reći da je niz generacija nagovorio na ljepotu knjige. I da je mnoge neučio dobroj pismenosti. I da je svima bio prijatelj. I da je bio omiljen gdje god se nađe. I da gotovo nije bilo čovjeka, bar ovdje, koji ga nije poznavao i volio. Kao da se ljubav sam slijepila za njega.
Već kao dječak razlikovao se pomalo od drugih. I po odjevanju, i po količini snova. Nosio je divne džempere pastelnih boja i čitao najbolje knjige na svijetu. Zbog toga je, valjda, postao veliki znalac, kako književnosti, tako i jezičke materije. I znalac svega što ime je paralelno. A nije volio da ga hvale, jer bio je čovjek sredine puta: uvijek među nama, jedan od nas, ili mi sami. I baš zbog toga, ono što se dogodilo njemu, dogodilo se, u stvari, nama i mi još uvijek nismo svjesni koliko smo izgubili. MOžda to nikad nećemo ni znati, jer takvi se gubici ne mjere vagom, ili metrom. Ni olovkom, jer život nije matematički zadatak.
U ostalom, Tijan je bio najljepši dio žive razglednice grada. Takav čovjek - pa to je samo jednom u vječnosti! Stoga, danas ne ispraćamo bilo koga; ispraćamo, na žalost, čovjeka - gromadu, duhovnog gorostsa, temeljnog prijatelja. Također se opraštamo od dijelova naše mladosti s njim, i naših zajedničkih snova. I sve to najednom, odjednom, danas, bez patetike.
Plakat ćemo sutra.

Husein Dervišević, književnik

Tjedan dana je prošao do kako nas je napustio najveći čovjek kojeg je ovaj grad ikad imao. Čovjek kojeg smo voljeli i kojeg ćemo zauvijek voljeti i rado ga se sjećati. Kako reče Tijanov i naš veliki prijatelj Huse, čovjek - gromada.
Kako je Tijan volio šansonu poklanjam nam u njegovo ime Jacquesa Brela, Ne me quitte pas.