srijeda, 30.08.2006.
The Power of Love
Pitam se šta je to pravo na ljubav? Tko ima pravo na to i tko određuje pravila... da li ja imam pravo da se zaljubim? da li imam pravo da se zaljubim u nekog tko je 7 godina mlađi od mene... neću puno da filozofiram, čisto me zanima šta vi, moji dragi prijatelji mislite...
PS. poklon pjesmica: Frankie goes to Hollywood - The Power of Love
Objavljeno u 17:31 • Komentari (14) • Isprintaj • #
ponedjeljak, 28.08.2006.
MATISS IN TIME CLUB
Ocjena: 
Razmišljam kako da počnem ovaj post...ne znam zašto uvijek osjećam potrebu da napišem neki kao kritički osvrt na nešto a svjestan sam toga da ja to baš i ne radim najbolje..uglavnom radi se o večerašnjoj svirci u klubu Time...
Iz moje ocjene (ocjena je trebala da bude od zvijezdica kao u pravoj kritic ali sam sad skužio da ih blog neposjeduje) gore može se vidjeti kakva je svirka bila..znači čista petica..odlikašice su to majstorski odradile...
Klub Time kad sam došao podsjetio me na neka vremena u kojim nisam bio ni rođen a to je vrijeme Beat Club-a, sve je bilo onako rokerski i jako mi se svidjelo, jer nisam u zadnjih par godina razmišljao da takvi klubovi postoje u Bihaću..uglavnom došli smo na svirku u 20:00 jer sam ja bio ubjeđen da tad počinje ali na radost svirka je počela u 21:00, pa smo uspjeli da sebi pronađemo pristojno mjesto ispred stejdža...popili smo par pića i nismo ni primjetili da djevojke iz dua Matiss malo kasne i to je jako dobro što kasne jer tako se ponašaju prave zvijezde što su one večeras i bile...
Cure su počele da sviraju i mi nismo mogli da vjerujemo da u ovom gradu postoji neko koje toliko mlad a toliko živi tu muziku...prije svirke sma ih upitao da li sviraju vlastite kompozicije ili su cover bend na što su odgovorile da rade obrade...malo me to zabrinulo jer svi koji rade obrade su najobičniji presvirači...ali kad su počele da sviraju mogao sam da čujem ne zicere nego pjesme koje te djevojke žive i slušaju u svojoj sobi..vrtilo se tu od stonsa, metalike, preko krisa ajzaka, REM-a do nika kejva...kao što sam rekao ja nisam muzički kritičar i ne znam da napišem kritiku ali znam napisati da je bilo odlično i ako vam se nekad pruži prilika da poslušate ove mlade djevojke da to obvezno uradite...
Za kraj su odsvirale Black od Pearl Jam-a na što sam ja samo mogao da kažem jedno veliko hvala.. Iskra je pjevala kao Eddie Vedder...
Djevojke su jako mlade i ispred njih je velik put, ja im samo jedno mogu poželjeti a to je da sviraju i istraju ovom što rade, i želim im da nikad neodu nekim putem koji će od njih pretvoriti najobičnije ljude koji preživljavaju i bave se nekim glupim poslovima (bez uvrede) kao što je pravo, ekonomija i sl.
Za kraj dvije fotkice koje je za nas napravio i na vrijeme mi poslao Amir Abdihodžić...
Objavljeno u 23:13 • Komentari (5) • Isprintaj • #
srijeda, 23.08.2006.
TIJELO - Hanif Kureishi
..."Jednoga dana u Južnoj Americi, gdje dolaze samo imućniji, ali ponešto turobni ljudi, čuo je fantastičnu priču od mladića kojemu je vjerovao, nekog doktora koji se poput njega zanimao za kazalište, za kulturu. Zajedno su - možeš li to zamisliti - postavili amatersku predstavu Kraj igre. Doktora je dirnula starčeva želja za nečim neostvarivim. Povjerio mu je da se događaju neke nevjerovatne stvari. Izvjesni stari, bogati muškarci i žene daju si izvaditi mozak i presaditi ga u tijela mladih mrtvaca."...
Objavljeno u 17:47 • Komentari (6) • Isprintaj • #
franka potente- believe
Objavljeno u 17:46 • Komentari (0) • Isprintaj • #
utorak, 22.08.2006.
ZAŠTO TONE VENECIJA
Gledam u nebo iznad Venecije.
Ništa se promijenilo nije, posljednjih
sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On
stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi
svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnoštvo
jezika, I po jednu - Veneciju. *
čovjek čiji sam naslov posudio i prve riječi iz njegove pjesme je jedan od meni omrženijih pjesnika iz BiH..posudio sam njegove riječi jer post koji pišem ima veze sa Venecijom kao takvom i mojim gradom kao ovakvim (nikakvim)...pitam se koja je to sličnost sa ta dva grada...Zašto tone Bihać..grad koji godinama neprestano tone i tone..grad u kojem nema promjena u kojem dok vlada nacionalna vlast život nema smisla..grad u kojem sve uradiš da promijeniš vlast i dovedeš nove, šatro bolje, nenacionalnu partiju, ali tu život i dalje nema smisla...Bihać tone, kao ta prekrasna Venecija, grad ljubavi ljepote umjetnosti mode..eh kad bi samo Bihać to isto bio pa makar tonuo i dublje ali ne...mi se trudimo da sve one koji rade protiv nas uništimo...prije dvije godine sam lobirao mlade ljude da izlaze na izbore i glasaju..što je većina i uradila..lobirao sam za partiju čiji sam bio dugo vremena član jer sam vjerovao u te ljude i ideje koje su imali..šta se desilo poslije dvije godine ja sam shvatio da Bihać i dalje tone iako se nešto kao radi/gradi..mislim da je sve to samo lagano prodavanje magle za sve druge neaktivnosti kojim se bave..zašto Bihać tone?..odlučio sam da i dalje mjenajm..ne želim da budem jedan od onih koji kažu kako su svi oni isti..nisu jer nismo za druge glasovali...i zato ovi ako nastve ovako trebamo ih mjenjati...
da smo barem pametni pa to što tonemo da znamo iskoristiti u turističke svrhe, možda bi Bihać izgledao nekad ovako....
* Abdulah Sidran - Zašto tone Venecija
Objavljeno u 17:27 • Komentari (7) • Isprintaj • #
četvrtak, 17.08.2006.
POVRATAK ili OPSTANAK
Ovo je moja prva drama..ovo je moja prva blog drama...puno stvari u ovoj drami vam je poznato...neke likove srećate svakodnevno..neke upoznajete..neke nepoznajete i nećete upoznati..uglavom ide ovako...
ULOGE:
MUGDIB - urolog u mirovini
INES - studentica medicine
MARWIN - manično depresivni robot*
Bilo je kasno poslijepodne, kad su se na jednom autobusnom čekalištu susreli Ines i Mugdib. Mugdib je sjedio i nečujno razgovarao sa sobom. Ines je prišla, provjerila kad joj dolazi bus i sjela da ispuši cigaretu. Kako je bila jako sretna i uzbuđena zbog prijašnjih dešavanja, pristojno je počastila cigaretom gospodina koji je sjedio do nje. Mugdib je zahvalio, ali nije pušio..ustao se sa klupe i krenuo prema voznom redu:
MUGDIB: Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.)
INES: Krhko je znanje!
MUGDIB: Možda je pao trak istine u me
INES: A možda su sanje
MUGDIB: Još bi nam mogla desiti se ljubav
INES: Desiti---velim
MUGDIB: Ali ja ne znam da li je želim
Sila prilika je natjerala Marwina da stane na isto stajalište..smjestio se između Ines i Mugdiba...
MARWIN: Onako ljubazno sramežljivo, ali ipak sa dozom poštovanja: Ili ne želim.
INES: U moru života što vječito kipi
MUGDIB: Što vječito hlapi
INES: Stvaraju se opet, sastaju se opet
MARWIN: Možda iste kapi---
MUGDIB: I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
MARWIN: Jedna vječnost pusta
INES: Mogla bi se opet u poljupcu naći
MUGDIB: Neka ista usta
Prilazi autobus, Ines se lagano priprema za odlazak..svjesna da njihov razgovor se više nikad neće nastaviti možda, a možda se i nastavi jako brzo...
MUGDIB: Možda ćeš se jednom uveče pojavit
MARWIN: Prekrasna, u plavom
MUGDIB: Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
MARWIN: Mojom davnom javom
MUGDIB: I ja koji pišem srcem punim tebe, ove čudne rime
MARWIN: Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti
MUGDIB: Ines već polagano ulazi u bus, i sjeda blizu prozora.. Niti tvoje ime!
Ps. Ovaj post posvećujemo svojoj velikoj prijateljici koja me ponukala da ovo uradim..neću je imenovati a ona će znati da je za nju...kizz
* Marwin je posuđeni lik iz Autostoperskog vodiča kroz galaksiju D.Adamsa
Objavljeno u 17:54 • Komentari (11) • Isprintaj • #
utorak, 15.08.2006.
miss opkoljenog sarajeva
izbjegavam da pišem o ovakvim temama..mrzim da pišem o ratu..neću ni sad da to uradim...ali ću smao reći jednu stvar...gedajući snimke iz Libanona sjetio sam se Bosne prije 10-ak godina...slučajno sam naletio na ovu stvar U2/PAVAROTTI..odlična je...pitam se šta mi sad činimo za mir u svijetu...oni su nama posvetili ovu pjesmu kad nam je najviše trebala...šta mi činimo za djecu Libanona...ja ću početi od ovog posta...to je moj dar njima...ko zna ša ću sutra da uradim za njih...i zato vas molim...svaki put kad nešto uraditi...neku sliku neku pjesmu neku priču neku fotku..neka jedan dio bude za djecu u ratu...na ovoj planeti se puno ratuje za jedan digitalni period...PEACE!!
Objavljeno u 22:56 • Komentari (6) • Isprintaj • #
COLTAN PHOTO dan 1.
kao što sam rekao par fotki sa coltna prvi dan...nisam još dobio sve fotke pa ću postaviti samo neke koje imam...
press konferencija
s lijeva na desno: Mirjana (BC), Nino (Coltan), Iskra (Coltan), Damir (Kino Una), Ale (MUP USK-a) Vedrana (EUPM)
Elo i Kemo (JUNKIE KILLERS/BIHAĆ)
neam puno fotkica sa coltana, tako da ću staviti KILLERSe još jednom u njihovo najvećem zanosu..pozz da KEmu i ELu, luđi su do neba...šaljemo ih u London uskoro...
Objavljeno u 19:29 •
Komentari (3) •
Isprintaj •
#
nedjelja, 13.08.2006.
JA ŽELIM BITI ANDY WARHOL - patr 2
samo želim biti endi, danas, i prije par dana sam to želio... poklon...
Objavljeno u 19:08 • Komentari (3) • Isprintaj • #
COLTAN open air fest 10/11.8.
NAša velika želja, upornost i rad su i ove godine iako mnogi to nisu željeli organizovali fesitval urbane kulture COLTAN...zašto odmah na početku kažem da mnogi to nisu željeli, jer su nas na samom kraju "otpisali"..općina bihać nam je obećala znatna sredstva koja bi ovaj festival učinila boljim i mi smo odlučila da sa OStrožca dođemo u grad ali dan poslije štampanja promo materijala općina je povukla sredstva i zvanični stav općine je da ovakav festival ne treba našem gradu...naravno da im ne treba jer imaju dovoljno turbo folk festivala (bihaćki festival narodne i zabavne muzike, hehehe) i svakodnevno gomilu srbijanskih silikonskih naprava...na sve to što su nam uradili, mi smo odlučila da ćemo zaista ići glavom kroz zid i napraviti festival za ljude zbog kojih smo to i počeli raditi...
poslije press konferencije i svečanog otvorenja, uslijedile su VJ/DJ radionice sa dvojicom bitnih predavača iz Londona/UK, u večernjem terminu kod crkve Sv. Antuna trebala se održati BihacArtScene, jazz & experimental music, art performances... na žalost samo se desio muzički dio programa i to ne cijeli, samo experimentalni dio..dečki iz benda Junkie Killers su odradili nevjerovatnu svirku za Bihać, takvo nešto još nije viđeno u Bihaću a mislim ni šire jer su naši gosti iz Londona oduševljeno pozvali dečke u goste kod sebe na svoje festivale...ostatak planiranog programa se nije mogao desiti jer nismo imali osiguranje a policija nije radila svoj uobičajni posao i bila prisutna na licu mjesta...
drugi dan festivala su nastavile radionice i druge dnevne aktivnosti, a mi iz posade smo pripremali sve detalje za večernja zbivanja i uz to sve molili razne bogove i antibogove i sve u što ljudi vjeruju da nebude kiše...to se nije desilo..ali na našem main stage-u su se ipak našli Edo Maajka, Frenkie, Ned Beckett..kiša je padala..cca 500 ljudi se zabavljalo...poslije koncerat je planiran VIP after party u prostoru Kina Una i budućeg coltan cinema cluba, koji se pretvorio u otvoreni party za svu ekipu dobro volje, ekipu koja želi ljubavi i zabavu...jedan od najboljih partija te vrste u bihaću...
iako nismo imali sve karte u rukama uspjeli smo da uradimo ono najbolje za ljude zbog kojih to radimo, a to su mladi ljudi bihaća za koje se vrijedi boriti..i svima onima koji se trude da coltan nestane mi obećavamo da idemo i sljedeće godine i USPJEĆEMO jer COLTAN RADI!!
čekam da mi pristignu svi materijali, pa ću uraditi i jedan photo post!!
Objavljeno u 11:38 • Komentari (4) • Isprintaj • #
nedjelja, 06.08.2006.
URBAN SEVDAH...po drugi put
zašto po drugi put..jer sam bio napisao i kad sam krenuo fotku da ubacim sve je nestalo otišlo u PM...nadam se da sam zapamtio barem dio onog što sam bio zapisao i da ću moći da nastavim..počeo sam da pišem o nevjerovatnoj stvari koja se desila u gradu na Uni u mom gradu...neki tamo servis za transfer novca je pravio neki glazbeni karavan..na sve moguće načine pronalaze žrtve..ovaj put uz velik broj onih nekih drekavaca kako ih od milja volim da zovem...to su mali nadobudni vrištači koji žele da budu poput velikih R'n'R zvijezda..na svu sreću to im neide baš od ruke...u svemu tome se desila i jedna pozitivna stvar a ona se zove URBAN SEVDAH...ti dječaci i djevojčice dolaze iz Visokog..gradića poznatog po toj nekoj piramidi...ja lično nemam mišljenje o piramidi i mislim da bi bilo bolje ljudima iz tog grada da se hvale sa ovim bendom nego piramidom...uglavnom poznavaoci sevdaha i sevdalinke osjetiće u njihovoj svirci veliki utjecaj mastera sevdaha (Zaim Imamović, Himzo Polovina, Emina Zečaj, etc) ali i velikih stručnjaka za obradu sevdalinke u jednom urbanom zvuku poput Dertuma ili Sandija Lopičića..uglavnom zadovoljan sam jer sam imao priliku da ovaj krasni sastava prvi put slušam u svom gradu i mislim da ne i zadnji..planiram da im pravim tu neke koncerte...ukoliko neko želi neke informacije o ovom bendu može ih pronaći na njihovom sajtu http://www.urbansevdah.visoko.ba/
razmišljao sam šta još da napišem o svedalinci pa sam pronašao jedan tekst kojisam davno pročitao i djelim ga sa vama..kopi pejst...
"Vidio sam i takvu situaciju, gdje jedan nas pjevac sevdalinki, inace i intelektualac, zamoljen od grupe stranaca da otpjeva jednu od tih pjesama, zapada u grdnu nepriliku i trazi sve moguce nacine da tome izbjegne. Upitan kasnije zasto se nije odazvao molbi tih radoznalih ljudi, priznao je da uistinu "NIJE MOGAO". Ne samo zato sto ta nasa pjesma nije evropski salonski frizirana i sto bi svojom egzotikom mogla da djeluje na te ljude cudno, neugodno, mozda i smijesno, nego i zbog "samoga sebe". Kako? Zasto? Zato sto bi pred tim ljudima svoje pjevanje osjecao kao neko razgolicavanje, dusevnu denudaciju, psihicku "nepristojnost". Elementarna stvarnost izrazena je i suvise neposrednom fiziologijom tonova i uzdaha, forma koja je van evropske muzicke konvencionalnosti, uopce ta elementarna zapadnjacki i estetski netusirana osjecajnost mogla bi da povrijedi estetsku mjeru i ukus zapadnjaka…Dok se zapadnjacka muzika osjecala kao "pragmaticna" ili "apsolutna muzika", kao koncertna ili operska literatura, samo muzikalno, estetski, pa i filozofski, bosanska pjesma jecala je i jaukala, odnekud iz dubine, strujala je zilama i nervima i kupila krv u srce…Poslije prijelaza u mladicke godine moj odnos prema toj, i uopce narodnoj pjesmi, iz osnova se promijenio: poslije duze inkubacije izbila je i "infekcija": BACILLUS BOSNENSIS, iako mi djedovi nisu Bosanci, usao je u krv, a sa dna duse, negdje iz atavistickih dubina, javila se zica da zazuji i na najprostiju hamalsku pjesmu. Osjetio sam i to da to nisu "primitivne" pjesme, nego, u stvari, vrlo "teske" pjesme…U toj psiholoski duboko i snazno izrazenoj strukturiranosti ova pjesma nalazi korijen svoje monodicnosti "koja se u svom bicu moze da iscrpi samo sa dna licne, individualne psihe." (Vladimir Dvornikovic: Karakterologija Jugoslovena. Beograd, 1990.)
Objavljeno u 10:26 • Komentari (3) • Isprintaj • #
četvrtak, 03.08.2006.
SAČEKAJ PROLJEĆE, BANDINI...
naziv je knjige koju sam sebi posudio večeras da čitam...nije me bilo par dana...bio sam bolestan, strašno sam bio bolestan...sad sam dobro..barem mislim..mislim ne boli me grlo...al mi je i dalje užasno dosadno..mislim da sam usamljen...dok sam bio bolestan nisam prilazio računaru..nisam želio da povrijedim nekog od vas...mislim da sve riječi koje sam rekao ovih zadnjih 10 dana se vrijeđale...ljude oko mene...mene nisu...iako imam potrebu da jesu..da vidim kako je tim dobrim ljudima oko mene...kroz glavu mi prolaze razne ideje...imam prijatelja u tokiju..studira...večeras je u bihaću trebao da bude koncert divljih jagoda..ponovni okup prve postave poslije 25 godina..besplatno za svoj grad..zamolio sam da pada snijeg včeras...na žalost nije...ali zadnjih pet sati pada kiša..neprestano...neam ništa protiv toga, ali ko još sluša jagode...daj molim te...želim da odem u tokijo kod samira...da ga posjetim..da vidim kako izgleda..da se sružim sa manga punk tinejdžerima..ustvari želim da pobjegnem od svega ovdje...umoran sam i usamljen...
večeras ću da idem u druge dimenzije...počinju da se otvaraju vrata paralelne realnosti..idem da spavam..lupam glupo
Objavljeno u 22:42 • Komentari (5) • Isprintaj • #
