Mi maleni ljudi...
Iz dana u dan mi zivimo. Al pitanje je kak mi to zivimo? Nadamo se necem ljepom, ocekujemo nesto ljepo, zelimo da nas ljudi primjete kao sto mi to radimo! Nekim rijecima zivimo u nadi jer se nadamo necem a ni samo ponekad ne znamo cemu!!
Ljudi su razliciti. Ali koliko su razliciti toliko su i isti i svi smo vrijedni onakvi kakve su nas starci stvorili!! Zakaj? Odgovor je jednostavan!
Svaka osoba je individua za sebe i vrijedna kao jedinka. Samo je ono sto me potakne na drugo razmisljanje, kakva je ona u prisutnosti drugih ljudi. Jer nemremo kao sto rekoh svi biti isti. Biti los ne znaci da tu osobu treba zanemariti i otpisati zauvijek! Cemu to? Mislim da je njemu potrebno bas nase drustvo i nasa prisutnost.....
Razliciti smo i u onome sto radimo... Svaki posao je vrijedan onoliko koliko ga odredena osoba cijeni i radi ga sa voljom. I mi smo ti koji tu osobu mozemo potaknuti na rad, ali ce ta osoba potaknuti i nas u nasem radu...
Biti pun sebe i uvijek u pravu!! Zasto? ....
( nastavlja se...)
