kontra-lirika
07.03.2007., srijeda
Pjesma zaborava
|
Ponekad ulice plaču, pogledaj sivo nebo iznad nas, ponekad se drveća sjete naše lude mladosti i bunta. Ponekad pogledam našu sliku, onu na kojoj smo zajedno pijani i pomislim ne postoji spas, ponekad zaplačem i ja... Sjetim se vašeg osmjeha, šale i zajebancije, boce piva koje smo dijelili i cigarete dim me podsjeti na razgovore, lutanja, suze i smijeh, zašto se nismo više slikali da možete djeci svojoj jednog dana, sa suzom u oku pokazivati kako nam je dobro bilo, kako smo mladi i ludi bili, i kako vas je ovaj lik nasmijavao pa zatim nečujno otišao u tamnu noć.... jednoj sretnoj i ludoj generaciji, koju je život zgazio |
