...Surla Of the Horse, Of Course...

srijeda, 22.03.2006.

za znaš možda...

pošto te zanima...pa eto...

uglavnom, zbudil sam se...i najel...i bil f školi...i to...standardno...

podne...

sjeo sam u auto jednog manijaka...ime mu neću navesti...jer bi ga kazneno gonili...uglavnom, bil je punoljetan...to je ono kaj ja još dugo nebum...šmrc...no, da...

vozili smo se...kroz međimurje, da...nisam ni trebal stopirati, već je on došel i rekel: "ajmo, huljo, da te ne bacim u paktreger, bacim"..."doro", rekoh...i krenuli smo...prvo vularija...onda totovec...pa neko selo s nevjerojatno puno starih bakica i velikim grobljem...starim bakicama i na groblju i na selu...i u groblju...ju get d pikčr...i onda, šuma jedno vrijeme...a kad tamo, sasvim neočekivano, usred gaja, neka stara pijandura radničke klase i prvosvjeckoratovskog godišta sere u grm...

to manijak ni mogel podnesti...izašel je iz auta i počel vikati: "u ti pičku materinu pičku ti! kud sereš pokraj ceste, sereš! majku isusovu daću ja tebi daću..." etcetera...on je ekološki orijentiran, znate...radi u čakomu...

pa veli: "koji kurac sve te hulje bacaju to smeće i te lešine kraj ceste, bacaju. vidiš kak je ružno, vidiš. mislim, postoji reciklaža za ime božje, mislim. ako ne recikliraš, spali to doma, mater ti jebem ustašku, mater ti jebem. ako ti se ne pali, zakopaj, ako. a jel' to problem, jel'? a? AAA?"...

naravno, rekel sam da nije problem...

i konačno, "sveto brdo, odlagalište otpada, jebemu!", koje je mojem manijaku trn u oku...onda dravska hidrocentrala...

pa smo se vratili kući, manijak i ja...jeli krumpir salatu i još neke bezimene splačine...zaspal je s glavom za kuhinjskim stolom...odmah do kečapa...

srat još uvijek nisam išel...

eto...

i vruće mi je...skinut ću majcu, ja mislim...i hlačice...i ohladit ću se kockom leda po vratu...a ti?...kaj ti imaš oblečeno?...

(ova je priča pisana po istinitom događaju)

ponedjeljak, 20.03.2006.

Neverina i Moja Krava

nisam si mogel pomoći...

ah...

lec go...jen, dva, tri, ooooooooooo!!!...

Jer još mala nije dala
Tamo gdje je moja krava srala-oj!

drekec, drekec, dre kec, o da da da
drekec, drekec, dre kec, o da da da

tiskaj, tiskaj, prc, prc,
hajde, đubre moje

tika taka oko susjedi
posrat ćeš se da će smrdjeti
znam ja dobro takve kao ti
prdiš glasno da se osjeti

viju, viju, milicija će doć
ja, ja, u reštu provest ću noć

(oj kravice, prdilice, ser' na susjedine gredice)

Jer još mala nije dala
Tamo gdje je moja krava srala-oj!

drekec, drekec, dre kec, o da da da
drekec, drekec, dre kec, o da da da

S s s, spolne bolesti (umjesto, s s s, sex)
ili
S s s, smrad (mislim, kak vam bolje paše)

hop, hop, jaj, jaj,
kravlje govno gledaj

proljev, proljev, govno, govno
sjeno, proljev, slama, govno
cikla nikla, krava rikla

kravlje ludilo (umjesto afrika paprika)

smeđe šare, ubojit meni,
posrat ćeš se da će smrdjeti

fuj, fuj, kaj si to jela
smrd, smrd, smrd' ulica cjela

šije - šete, šije - krava, šije - smrdi, šije - moja!

Jer još mala nije dala
Tamo gdje je moja krava srala-oj!

drekec, drekec, dre kec, o da da da
drekec, drekec, dre kec, o da da da

Mojaaa - moja krava!

mejd baj - konjska surla kopirajt

nedjelja, 19.03.2006.

e, je!...jedno pitanje...zvonimir balog je bil cigan?...???...

sam kaj nekaj napišem...

sam nekaj napiši, rekli su mi...

a ja rekel, jaj jebemu i literarni rad...

i tak...prošla dva tri tjedna od zadnjeg javljanja...uglavnom, feštal sam di god sam stigel...

lepo, rekli bi vi...

a čujte, rekel bi ja...

************************************************************************

no, lec kat d krep olredi...i saću ja nešto napisat...zapravo već dulje vrijeme radim na jednom literarnom projek(til)u, pa je o moj blog bijo zakinut za prešs riječi iz mog malog mozga, kao i velikoga, i čini se pametnijega...jer, mali mozak meni zna reći tri stvari:

1. u jebate, vudrli sam se
2. pazi, štok!
3. diži noge magare
4. digel ti se

no, da, to su četiri stvari...ali moj mali mozak uporno tvrdi da su tri...zato bum ga nafčil brojiti ovim redosljedom: jen, dva, četri...onda mi više ne bu mogel srati...

taj mali mozak moj....

peder u šupak i očnu duplju bez oka pofukani...

da, da...

************************************************************************

i opet moram katati d krep...eh, da...znam da osjećate daške depresije u mojem glasu, kojega možete samo zamisliti...naravno, ako nemate samo mali mozak...ili vam onaj veći gad ne radi...

************************************************************************

a, čujte, to sam ja ipak, i to sve...mislim, sanjal sam šumu brokula...bijo je to mali eko sustaf...valjda zato, jer je sloba umro, pa mi šapće pizdarije na uho dok ne gledam...a ja mislim da je komarac...ili bubamara...

************************************************************************

vratimo se na moj najnoviji projekt(il)...radi se o krimi komediji "Tko, za boga miloga, TKO je ubio smešnog Iveka?"...ne, ne, nije to balkan injk...ni vila marija...nisam ja Jelena Ožujak...ili kak se već zove...al, eto, moja serija bi bila više fora...bar si ja narcisoidan tak to zamišljam, s oskarima...a, vi dragi moji najdraži predragi ljubljeni omiljeni čitatelji koje toliko volim, ljubim, prosim, obožavam i ta sranja, ocjenićete prvi čin moje kvazi komedije ocjenom od jedan do pet na kriterij retardacije...što na rvackom otprilike znači: "ej, židove jedan ofčarov, muslimane pokršteni, tvoja je, jel, kvazi krimi komedija koja NIJE balkan injk, ni vila marija, a ti nisi Jelena Ožujak ili kak se već zove, je retardirana 1, ili retardirana 2, ili retardirana 3", i sou on i sou on...

saga počinje ovako...

ali baš ovako...

i nikak drugač...

"Tko, za boga miloga, TKO je ubio smešnog Iveka?"

Prolog:

Smešni Ivek: Daleko, daleko, preko brda i planina, rupa i udolina, ležečih policajaca i izbočina, u dalekoj godini 2077., leži malo selo, zvana Savska Ves... Ovoga, Savska Vešmašina. To selo još uvijek stoji ponosno, zahvaljujuči srčanoj borbi vilama, bakljama i pokojim teslinim stupovima njegovih žitelja protiv inkasatora, poreznika, putujučih trgovaca i teve ekipe rtl eksploziva, okruženo najvećim mogućim velegradom zvanim Zemlja, na tlu koje nekoć bješe Hrvatsko. Jebemu, duga rečenica. Sam se zapamtil? (gleda iza kulisa, šaptač klima tako da je očito) Da se predstavim! Ja sam smešni Ivek. Savska Vešmašina bila je moj dom... Pa, do kraja mojeg života. I nakon nezavršene osnovne škole, dvije kaznene prijave, tri pokvarena motokultivatora i čak četiri propala braka, ja sam srčani Savskovešmašinjanin na nebu ili u paklu, odlučite sami. I da, mrtav sam. No, za moju smrt nisam sam odgovoran, kako mnogi misle, a pravu istinu mogu otkriti samo moji dragi susjedi, jer ubojica još uvijek pije po birtijama...

Seoska skupština, 14. 4. 2077., 12 h

Zlatko Sudac: Mir! Mir u skupštini! (udara čekićem o stol) Dajte, kaj vas prebrojiti morem...Stekli Jospi, Pešt Buda, Pofuk Ana...De je Pofuk Ana?

Soseda Jadranka: Ana vam je doma ostala, Stočar je pak na televiziji...Jaj, jaj, pa zakaj ste nas f to vreme od doma zvlekli, koja vam je to taktika?

Zlatko Sudac: Šutite, soseda Jadranka, prosim vas... A, vi drugi? Kaj ste se tak uskomešali? Mir vas prosim. Kaj je to, misa zadušnica kaj ste se si tak razkokodakali?

Soseda Jadranka: Jaj, gospon Sudec, pa morala bu jedna biti... Jaj, jadni Ivek, bog mu dušu pomiloval... (križa se) Pa kak se je tak nekaj vu Savskoj Vesi...

Mali Ritonja: (prekida ju) Savskoj Vešmašini!

Soseda Jadranka: (ljuto) Čuj, ti mulec jedan, de ti je ta tvoja mama kaj te po glavi već jemput ne drkne kak spada! (opet se križa) Isusek, gospon Sudec, pa možda je te znak kriv kaj si je Ivek penkalu vu nos porinil i po stolu si tresnul, pak je mrl... Ko je to tak grdo namazati mogel, opće ni smešno...

Mali Ritonja: Bilo bi sam hujše da je po dalekovodu pišal...

Soseda Jadranka: (tuče ga) Mulec jedan!

Zlatko Sudac: Dajte, dajte, mir, soseda! Kaj vam je? Znak bu takši ostal kakši je je. Sam dva mesta na ovom svetu postoje. Grad Zemlja i selo Vešmašina... Ovoga, Savska Vešmašina... A kaj se Iveka tiče, to je najgrši slučaj samoubojstva koji sam ikad videl...

Ciganica Hastakrushy: (ulazi na skupštinu, dramatično viče) Ne, Ne! Smašna Ivek se ne ubila! Ona ubijena! Mrtva! Crknuta!

Ljudi: UUUH AAAH!

Zlatko Sudac: Kaj? Kaj je ve to za jenu? Kaj očete s tim reči?

Ciganica Hastakrushy: Ubijena! Mrtva! (pada u trans, govori sa strašnim i dramatičnim glasom) Mene duuuuh Severiiina posjetila, aaaa! Ona reklaaaa: "Draga Hastakrushy, djevojko sa sela! Šije šete, netko Ivekovim lešom selo mete! Afrika paprika!

Ljudi: (iznenađeno) UUUH AAAH!

Zlatko Sudac: (zainteresirano) Kaj? Stvarno je rekla baš to?

Ciganica Hastakrushy: Pa ne baš to... Rekla je da žarulja u zahodu crkla mi. I da inflacija bu...

Zlatko Sudac: III?

Ciganica Hastakrushy: I da Ivek ubijena. Mrtva!

Soseda Jadranka: Isusek, isusek, pa kaj bumo ve? (križa se) Znate, gospon Sudec, moramo miliciju zvati...

Mali Ritonja: I efbiaj istragu! I autopsiju!

Soseda Jadranka: Znam ja! Detektiva bumo zvali! Zove se Vanja Sejaznam! Jega bumo zvali, je!

Zlatko Sudac: Pa, kak vi velite... Pozovite onda toga... Vanju Seonzna... Zvuči mi kak neko ko bi se znati mogel...

Svira dosje X tema... Kraj prvog čina...

utorak, 14.03.2006.

Moja prfa ljubaf...je moš mislit...

čim bi pročitali ovaj naslov, siguran sam da bi odmah pomislili na dinu jelusića i njegovu hebenu pjesmu...ali neću ga kritizirati jer svi znamo kakve su njegove sposobnosti...pa tko voli nek izvoli...ja ču pisati o svojoj prvoj ljubavi i kako se zamišljam s njom u budućnosti...a naslov je...moja prva ljubav...

Zvala se Sunčica. Kada kažem to ime, zasigurno odmah pomišljate na djevojčicu zlatnih uvojaka i zvonkog smijeha. Mislite vi što god hoćete. Moja Sunčica nije bila takva.
Ta djevojčica me nikako nije mogla podsjetiti na Sunce. Više me podsjećala na kišne oblake, kada sam plakao dok bi me udarala nogom u koljeno, ili pak tuču, kada su njene šake padale po mojim leđima. Eto, takva je bila Sunčica. Nečastivi*, kažu, uzima mnogo oblika.
Upoznao sam je na nekom obiteljskom ručku. Bila je sestrična u trećem koljenu bratića, koji je bio šogor bratiću brata moje majke, koji je naravno, moj ujak, i to u drugom koljenu. Ako nastavim nabrajati dalje, moj prvi zaključak će biti da sam sam sebi bratić u nekom koljenu. Drugi zaključak je da brak Sunčice i mene ne bi bio ništa protuzakonito.
No, stvari nisu išle baš toliko glatko da bi se već mogao spominjati brak. Svidjela mi se iz jednog vrlo praktičnog razloga. Natjerala je u bijeg prestravljene klince koji su se bezbrižno igrali u malenom pješćaniku, oponašajući zvuk koji je mogao biti nešto između glasanja gorile i psa. Ponizno sam prišao pješćaniku i zamolio je da ga dijeli sa mnom. Ljuto me pogledala i nije rekla ništa. „Dobar početak“, pomislio sam.
Tako je počela igra, u kojoj sam zaradio mnogo modrica, potres mozga, skoro oslijepio i dobio ptičju gripu. Svaki put kad bih je nešto upitao, uzela bi pjesak u ruke i puhnula mi ga u oči. Ja, neuk**, sam to protumačio kao neku vrstu nabacivanja. I bilo je, no ne nabacivanje MENI, već nabacivanje MENE. Nakon nekog vremena, primjetila je koliko je zabavno gledati me kako udaram glavom u rub pješćanika i promatrati duge crvene crte na mojoj podlaktici dok bi mi s vremena na vrijeme priuštila pravu pravcatu „indijansku vatricu“. Nije mi smetalo dok me tukla – zaljubio sam se.
Kasnije su se u njoj javili majčinski instinkti. Veoma su me iznenadili, jer sam naučio da Sunčica rijetko pokazuje nježnost prema bićima koje ne zove majkom, koja nisu stvorena od plastike i sintetike ili male životinje. Ja se nisam ubrajao ni u jedan od tih opisa. No, to je nije spriječilo da me tjera da čuvam njene grozne lutke i hranim ih nekakvom prastarom bočicom. Čak je sebi umislila da su muškarci ti koji bi morali dojiti, iz čega je slijedila vrlo živa igra poroda. Toga dana rodio sam zdrave blizance.
Morao sam se izboriti za ulogu oca i spasiti barem malo dostojanstva koje mi je preostalo.Počeo sam se hvaliti svojom kolekcijom automobila na koju sam bio posebno ponosan. Pogledala ih je s podsmjehom, a zatim se naglo uozbiljila. Sjela je za moj maleni pisaći stol, uzela pastele i neko vrijeme nešto žvrljala. Na kraju, savila je to u pismo, ozbiljno mi prišla i pružila moj prvi i možda jedini nalog za rastavu braka u životu.
Kao odštetu, počela je spremati moje najbolje igračke u moju najljepšu torbu i objasnila mi kako nemam dovoljno dobar auto kako bih skrbio o njoj i njezinoj djeci. „Auto kaki ja trebam, ne može biti ovako malen“ – tu mi je u lice unijela prazninu između njenog kažiprsta i palca, „mora biti ovaki i još veći“, i tu je zagrlila zamišljenog slona. „Uostalom, imaš veliku glavu“, rekla je. Za duševnu bol, pojam koji mi se nije udostojila objasniti, još me malo izšamarala, uštinula za lakat i ponosno odmarširala svojoj majci. Na odlasku, nije me ni pogledala i ostavila me samog, bez djece i imovine, sa slomljenim srcem kao što žene ovih dana često čine. Sve te silne „batine“ koje sam „popušio“, nisu bila vrijedne Sunčice. Nisam joj se baš previše sviđao.

Kasnije sam zatražio alimentaciju i godinama se kotao po sudovima s odvjetnicima (koji su za usporedbu, baš kao struja. Čim ga upališ račun ti raste.) I naravno Sunčicom. Više joj nisam mogao ni nabaciti jedan pogled ispod obrva. Bojao sam se da će me ubiti pogledom. No ona nije obraćala preveliku pažnju na mene, nego na odvjetnike. Pokušavala ih je zavesti svojom kratkom suknjom i mokrom prozirno bijelom majicom. Mislim da joj to nikad nije prošlo. Ali nikad vjerojatno neću saznati zašto su svi odvjetnici gledali samo nju. Pa čak dok su i mene ispitivali. I nakon 7 dana navlačenja po sudovima, donijeta je odluka. Naravno, rezultat je bio-ništa. Mislim, za mene je bilo loše ali za Sunčicu je bilo odlično. Ne samo da sam ja morao njoj plačati alimentaciju, nego je godinu dana poslije, stupila u brak sa svojim odvjetnikom. Koji je još k tome bio milijarder. Kasnije je on postao otac blizancima koje sam ja velikom mukom doveo na svijet.
Ta vijest me dotukla do kraja. Moj život je odjednom izgubio smisao. Utjehu sam pokušavao naći u hrani i piću koje sam napravio ja sam, pošto su mi roditelji umrli. A umrli su na jedan čudan način. Tijekom seksa. To jutro nikad neću zaboraviti. Došao sam u njihovu sobu da mami priopćim kako sam gladan. No uhvatio sam ih na djelu. Iako me nisu primjetili. Izašao sam van i pokušao zaboraviti na to gledajući film ''BOBO SMRADE'' i ''KITA U BILA''. No to me je još više podsjećalo na jutarnji incident. Zatim sam u podne strašno ogladnio. Više nisam mogao izdržati. Ušao sam opet u njihovu sobu i vidio tatu kako nepokretno leži na podu a mama na krevetu. Brzo sam nazvao 93 i zvao u pomoć. No kasnije sam shvatio da sam nazvao vatrogasce dok mi se jedan od vatrogasaca popeo po lijestvama na prozor i počeo drkati o nečemu da mu ''stvorim obzor''. A nakon 5 minuta prepiranja preko prozora shvatio sam da on želi da mu ga ja otvorim, što sam i uradio, no vatrogasac se poslikznuo i pao. Hvala bogu ništa strašno. Samo ga je boljela trtica.
A onda sam se ja sjetio da mogu doći kroz vrata. I ušli su napokon. I kada su došli u spavaću sobu, zgrozili su se i pozvali hitnu.
I nakon 2 dana, iz bolnice su mi javili da mi je mama silovana, a tata je dobio srčani udar. Bio sam tužan i jadan. Jedina dobra stvar je bila ta da sam naslijedio strašno puno love. Koje sada više nemam zbog one gadure Sunčice.
Ta kurvetina mi se još jače zgadila kada mi je poslala pismo u kojem je pisalo:''sretna godišnjica''. Majku joj jebem, kako još uopće ima ponosa da mi se javi i da mi čestita godišnjicu našeg prekida. Koja krampača. I od tog trenutka imam samo jedan cilj. Mučiti ju tako dugo dok joj se život ne zgadi i dok mi neće na koljenima doći pužeći i moleći da ju ubijem. I tako su započele i druge igre.
Bio je lijep i sunčan dan. U kući obitelji Al-karam fest fletno (to prezime je Sunčica uzela od odvjetnika Franceka) nije bilo nikoga. Francek je bio na poslu, Sunčica valjda na manikuri, a djeca u školi. Moj prijatelj zvan luda muda, ušuljao se u kuću i zapalio ju. Obitelj je bila očajna. A policija je izjavila da je došlo do nekog naboja, sad ne znam dali kratkog ili visokog. uglavnom struja je bila krivac.
Obitelj se odselila k Sunčicinoj baki u soliter na 7. kat. Unajmio sam još jednog svog prijatelja ubojicu zvanog vrapčić od vrapča. On je gurnuo bakicu dok je zalijevala cvijeće na vrhu zgrade. Policija je opet bila jako pametna i izjavila da je baka počinila samoubojstvo. Ostao je deda. On je već bio lakši problem. Za to ubojstvo, samo sam trebao djevojke sa bujnim grudima. I tako dok je deda gledao krasan gradić kroz balkon, dolje je zamijetio gole djevojke. Previše se nagnuo i pao.
A sad je na redu bio najveći zalogaj. Odvjetnik Francek. No nitko nikad ne bi slutio da će im se desiti to što se njemu desilo. Bio je lijep i sunčan dan. Franc se vozio u zvom mercedesu i slušao radio muda. Uputio se u autopraonicu. I lijepo on uđe unutra, no umjesto čistaća pojavili su se noževi. Ja sam samo pritisnuo gumb preko bluetootha i noževi su se zabili u auto i što je najvažnije, ubili su Franceka. Sunčica nije mogla vjerovati i poludjela je. Doslovno. Nakon 2 mjeseca sam je išao posjetiti u njeno novo prebivalište. Ćelija 777, Vrapče d.o.o. i nakon toga, shvatio sam da je moj cilj ostvaren. Uništio sam njezin život. Nisam više imao što raditi pa sam kupio farmu i radio na njoj. Počeo sam uzgajati: krave, ovce, konje, kokoši, pa čak i nosoroge. I time sam se bavio do kraja života i živio sam sretno. Nažalost dogodilo mi se ono što se svakome dogodi. Umro sam. Već sam duže vrijeme bolovao od rijetkog simptoma mišoštakorske gripe ali više nisam imao snage boriti se. I više me nije bilo. No naravno, onda sam se probudio. Nikakve alimentacije nije bilo. Oženio sam se Sunčicom i imali smo dvoje djece. Hasu i Loleka. Ležao sam u svom toplom krevetu, no nisam mogao odoljeti finom mirisu ekstravušta i filane paprike s trulim jajima. Odmah sam iskočio iz kreveta, obuo smrdljive čarape koje sam nosio prije 2 dana i otišao na doručak. Lijepo sam se najeo no onda me stisnulo. Uzeo sam stari broj klika i odjurio u kupaonicu. Izašao sam nakon sat i pol. No WC se je zaštopao pa smo morali zvati vodoinstalatera. No onda sam sa djecom morao otići u dućan s kućnim ljubimcima da im kupim cucka. I doma smo se vratili sa nekvim mješancom kojeg smo nazvali Srale zato kaj puno sere. Baš mi je sličan. I rado bi ostao i igrao se sa djecom, no morao sam na posao. Morao sam na radiju voditi emisiju ''tarin savjet dana''. Joj. Ova kaj sam nekaj blebeće o horoskopu mi je digla tlak na 150. A kad sam se vratio kući, smirio sam se gledajući prijenos hrvatskog sabora na HRT PLUS. Obožavam to kad zastupnici počnu nešto kenjati a onda im šeks nekvu foru nabaci. Ili gledam CNN kak se u Iraku koljeju. I tako sam uglavnom provodio ostatak svog života. A Sunčica je ostala prva i zadnja ljubav mog života. Ja sam postao slavan na radiju i umro sam 17.7.2077. p. Kr. Od tumora na jednom nezgodnom mjestu. Ljudi su mi napravili krasan pogreb i strpali me 2 metra ispod zemlje. A onda su mi crvi doslovno počeli ići na jetru i gušteraću. I sad sam otišao na nebo. Ali nisam mogao prijeći vrata koja su me dijelila od raja jer sam zaboravio password i user name. Ali sam se uspio sjetiti, i sad vodim lagodan život tu na nebu. Postao sam zastupnik FNSU(Fašističke nebesko seljačke udruge) i sad živim i kraljujem u sve vijeke vijekova, amen.

P.S. naglašavam: ova priča nije pisana po istinitom događaju...THE END....

eto...to bi bilo to...i inače da vam velim...to sam sanjal...pa, dio toga...mislim nisam o ljubavi nego o mami i tati...pa sam to povezal s svojom ''prvom ljubavi''...i napisao cijeli jedan esej...i Iskreno se nadam da vam NIJE PREDUGI POST kak mi se neki žale...ali čujte...ovo je blog...tu mogu izbaciti sve iz sebe što ne mogu ili me sram u stvarnom životu...ali da se vratim svojim prečudnim snovima...ako želite imati tako čudne snove kao i ja...ovo trebate napraviti:

1. pol vure prije spavanja si iz frižidera zemite nasmrdljivijega sira i pojedite ga..
2. spijte litru i pol najgorega mleka...
3. pojedite svježega sira s kefirom...
4. poližite celu jednu vrećicu majoneze...
5. pojedite tri trula jaja...
6. na to sve popijte 1 litru koka kole (i pola litre gratis)..
7. odite na WC i zrigajte se, popišajte...uglavnom olakšajte si dušu...
8. odite spavati...
9. ako ne možee spavati, sjednite za kompjuter i napišite post..
10. a ako ste zaspali, u jutro če te se probuditi cijeli u znoju, kao i ja danas..i onda napišite post...

eh tak...ve znate...a ja se idem spremat za tekmu...rukometnu...igramo mi (1.OŠ) protiv bjelovara...to vam je onaj ŠRL...i ve smo f četvrtfinalu...ajde pozzzz...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.