četvrtak, 09.08.2007.
KSENIJA PAVIĆ JE IZROD BABILONSKE SMUTITELJSKE KURVE
Ja u takav USKOK ne vjerujem!
SVIM MEDIJIMA
Poštovani!
Zamoljavamo Vas da objavite naše
P R I O P Ć E N J E
(ZA JAVNOST)
Ja u takav USKOK ne vjerujem!
Predsjednica Općinskog državnog odvjetništva iz Bjelovara Ksenija Pavić htjela me je strpati 10 mjeseci u zatvor. Namjestila mi je montirani proces, u kojemu me je žestoko proganjala. Optužila me je da sam za vrijeme Izbora u 2005. godini oštetio državnu imovinu – na koju sam navodno ispisao grafite “ŠTIT”. Moram spomenuti da mi je već ta osoba namjestila 5 mjeseci zatvora uvjetno na dvije godine za dva kaznena djela. Taj uvjet mi je izašao 13. veljače 2006. godine.
Ja sam kao predsjednik Udruge “ŠTIT” predao njoj mnoge Kaznene prijave – a ona ih je sve odbacila. Da bude još najzanimljivije Ksenija Pavić je povučena raditi u Zagreb, negdje u lipnju 2006. godine, da nitko u Bjelovaru to nezna. Te je sad postala zamjenica ravnatelja USKOK-a. Moram spomenuti da bivši ravnatelj USKOK-a (Ureda za suzbijanje organiziranog kriminala) gospodin Željko Žganjer je bio vjerodostojan čovjek.
U tom zadnjem montiranom procesu ja sam na kraju oslobođen, a troškovi suđenja pali su na teret države RH, odnosno meni je plaćena ošteta.
Kad se USKOK hvali da istražuje, tj. rješava kriminale, ja to sumnjam, jer u njihovim redovima nalaze se osobe iz kriminalnog miljea.
S poštovanjem!
Predsjednik Udruge “ŠTIT”:
Branko Stojković
U Bjelovaru, 14. 08. 2006.
www.stit-bjelovar.hr
e-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Tel: 091/797-65-56 , 095/814-82-90
KSENIJA PAVIĆ ODVJETNICA PODRŽAVA LOPOVE
PREDSTAVNICI ZAKONA STAVILI SU SE NA STRANU ODMETNIKA!
Priča broj: 3.
Policajac se napio na kramu „Velike Gospe“ u Novoj Rači
Jedan čovjek ne može promijeniti svijet, ali jedan čovjek može prenijeti poruku koja će promijeniti svijet. U svojoj priči, ja detaljno dokazujem i otkrivam kako su neki određeni policajci zloupotrebljavali svoju službu. Umjesto toga da štite zakon, oni su radili, i nalazili se izvan zakona. Ako ste se ikad zapitali – što je „teror i zavjera“ u policiji, u kojoj ima svega, od kršenja ljudskih prava i građanskih sloboda, do proganjanja, montiranih procesa, maltretiranja, … itd. U skladu Statuta i programa MUP-a tj. Zakona i Ustava Republike Hrvatske, ova priča, potpuno oslikava suštu suprotnost, koja izaziva gađenje – svakog poštenog građanina. Hrvatska javnost nije upoznata sa tehnikama i metodama policijskog prikazivanja i interpretiranja istine.
Sumrak sumanutog policajca
Dana 14. kolovoza 2005. godine, odnosno nekoliko minuta iza ponoći, tj. 15. kolovoza, u Novoj Rači totalno je pijani policajac Vlado Matinović iz Bjelovara, sa svojim vozilom Fiat Bravo kojemu je izmjereno 1,47 promila alkohola u krvi, naletio na dvoje pješaka koji su se propisno kretali kolnikom. Zadobivene ozljede su dobili Ž.R. (15) iz Stare Rače, teško je ozlijeđena i V.D. (20) iz Drljanovca. Policajac Vlado Matinović skrivio je nesreću, on je izletio sa svog pravca kretanja na suprotnu stranu kolnika. Mladić i djevojka prevezeni su kolima hitne pomoći u Opću bolnicu Bjelovar, gdje su zadržani na liječenju kirurškog odjela. Vlado Matinović isto je zadržan na bjelovarskom psihijatrijskom odjelu, gdje mu se ukazuje preventiva. O ovom događaju javnost baš nije bila upoznata. Pitam: zašto se to sve prešućuje? Vandalski čin pijanog policajca na „kramu“ je izazvao sveopće zgražanje… Ali priči ovdje nije kraj.
Krivotvorio kaznenu prijavu
Na Branka Stojkovića, fizički su nasrnuli, bez ikakvog povoda skupina redara na gradskom bazenu, te mu nanesli sa palicama ozljede. I to pred njegovih petero maloljetne djece. Istog dana, u četvrtak 26. lipnja 2003. godine, B. Stojković je u Policijskoj upravi odnesao na zapisnik Kaznenu prijavu – protiv počinitelja. Vlado Matinović, tadašnji inspektor, vršio je istragu, i prikupljao dokaze… Za vrijeme tih mračnih događanja, Matinović ne samo da nije proveo istragu do kraja, nego ju je i blokirao – dva i pol mjeseca kaznena prijava stajala je kod njega u ladici. Kad sam krenuo u potragu „gdje je kaznena prijava“, tj. prozvao sam njegove šefove: Prvoslava Kulića, zapovjednika i Dražena Štajduhara, načelnika PP. Oni su poslije tri dana otpremili kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
Inat umjesto pomoći
U Kaznenoj prijavi potpuno su izmijenjeni dijelovi i smisao, te se mene u njoj ocrnilo. Predsjednica Državnog odvjetništva u Bjelovaru Ksenija Pavić odbacila je kaznenu prijavu. Prijestupnici koji su me napali, sad su bili ovdje u svojstvu svjedoka. Dobro sam osjetio i policijski teror tih dana. Sve je to mogao raditi Matinović, jer su mu to njegovi šefovi dozvoljavali. Prijestupnici su svi bili oslobođeni za nasilje, i napad na mene. A ja sam, na kraju, završio kod sudca za prekršaje. Što je još trebalo dočekati da Vlado Matinović napravi?
Od portira u „Sigurnosti“ do inspektora u Policiji
Policajac i njegovi istomišljenici pljuvali su po dostojanstvu čovjeka. Mislim, da je sad policijski odmetnik poražen, iako je bio privilegiran. Ta pijandura od policajca me je proganjala po nalogu svojih šefova. Takve „određene“ grupe ljudi u policiji ugrožavaju Ustavni poredak Republike Hrvatske. Upravo je tužno gledati takvog policajca, koji predstavlja Zakon, a tako totalno pijan automobilom gazi ljude. Ali, nikakvo čudo – Matinović je svašta radio, njegov „grijeh“ je do neba dopro. Uistinu se je pokazivao kao (ne)civilizirani čovjek – kako je takav mogao uspjeti?
Neki nisu trebali ni doći raditi u Policiju
Dana 04. rujna 2003. godine osobno sam predao predstavku MUP-u i Unutrašnjoj kontroli policije u Zagrebu. Predstavku sam naslovio na ruke ministra Šime Lučina: da šefovi u PU – Bjelovar šalju mi teroriste na vrata mog stana, a ne policajce. Dva inspektora koja su došla 02. rujna 2003. godine, jedan od njih bio je Vlado Matinović, a drugi Josip Gavranović, koji su došli bez ikakvog pismenog naloga. Te mi je Matinović prijetio: odnosno, zapazio sam da Matinović drži uzdignutu ruku gore raširenih prstiju – te govori kroz zube – „nemoj se ti s nama zajebavati!“ Moram ovdje priznati da je Josip Gavranović smirivao Vladu Matinovića – jer je vidio, da je ovaj pretjerao. Moje prijave su opovrgavane. Neka sad vide, svi oni koji su odgovorni, i koji su se oglušili na moje pisanje i usmeno žaljenje.
Bjelovarski policajac na rubu samoubojstva
Vlado Matinović poznat je prije svega kao portir u bivšoj tvrtki „Sigurnost“. Posebno je važnu ulogu istakao kao inspektor u Policijskoj upravi Bjelovar, iako nije imao odgovarajuću stručnu spremu. Bio sam užasnut kad sam čuo, kakva je sudbina pogodila „mlade ljude“ – i tko ih je pogazio. Policajac je sad na psihijatriji – nije samo najgore, što je on izluđivao svoju glavu, nego što je on svoje žrtve mučio. Sjećam se kad sam bio kod njega na obavijesnom razgovoru u policiji, tada je Vlado Matinović lupao šakom u stol i vrata, te agresivno vikao: „Jebem ti Gospu, krv Isusovu!“. Već onda sam shvatio da čovjek nije kako treba. Ili bolje rečeno da – s nekim sumnjivim imam posla.
Što sam ja bio kriv?
I opet nam je Viša sila odlučila pokazati svoju moć – sud pravde. Rastrojeni policajac ničeg se ne sjeća – svojih strašnih grozota i zabluda… Te kako je mene stavljao u robski položaj, i od mene radi taoca… Uzimao mi pravdu. Služio se nasiljem i lažima… On je bio slika i odgoj kolektiva u kojem je radio. Tako sam se „tog zla“ dovoljno ružno nauživao. Policajac je doslovno (sad) raskrinkan, za njega su odgovorni – oni koji su ga na to dopeljali. Nesporna je činjenica da u policiji rade „patriote nižeg ranga“, pod zaštitom značke, šerifi rade što hoće!
Kriminal u policiji
Već se dugo vrlo sustavno radi na (de)kriminalizaciji policije. Tko će meni nadoknaditi štete, što mi je napravio Matinović i njemu slični? U Hrvatskoj je pošten rad postao nacionalna sramota, a kriminal i lopovluk – herojstvo. Čovjek na ovo nemože ostati ravnodušan, s obzirom na sve, što sam preživio, kako mi „maskirana prava“ čini nepravdu. I to ljudi koji nose plavu policijsku uniformu – plaćeni za pravdu – a oni čine nepravdu. Kako je uopće moguće nešto postići, na takav način, kad na zdravu kritiku, ustaje se harangom i progonom… Ja nikog nisam dirao, a činjenica je da policija ne štiti mene ni moju obitelj. Sve ovo su proizveli korumpirani policajci. Moralni kolaps u policiji mora se zaustaviti. Svijest – je način razmišljanja o temeljnim pitanjima, prvo: dobro, a onda potom: lošeg. Temeljem ovog mišljenja, očekujem da će razumni ljudi uzeti na dnevni red – priču koju upravu čitaju. Kako bi se zaustavila samovolja, međutim i otvorile se brojne teme i mogućnosti, da se što uspješnije tako nešto zaustavi.
Tragedija i propast iluzije
Predstavnici zakona su se stavili na stranu prestupnika. Osilili se. Odnosno, policajci sa ruba kriminaliteta, iskoristili su događaj, da bi mene proganjali i podmetali mi. Dana 13. kolovoza 2005. u 11.35 sati na špici Gradskog korza na Trgu Eugena Kvaternika kroz prozor svog automobila Audi 8 (PU 636 JH), obratio mi se je Miroslav Levak, glavni akter napada na mene na Gradskom bazenu u Bjelovaru. Rekao je: „da je stvarno pogriješio i da mu nije trebao taj sukob s menom, te da ponekad ima problema sa živcima, i na bazenu, da mu se taj put smračilo i da nije znao šta radi…“ Ja sam ga pitao: zašto je to napravio? On je rekao da sam ga mrko pogledao. Odgovorio sam mu da nemože nekome on braniti da gleda. Da ja nisam kriv što imam mrki pogled. Pitao sam ga: zašto je to učinio pred djecom? Levak je rekao: da je pogriješio i da već jednom treba biti mir između nas. Pružio mi je ruku pomirenja. Ja sam ga upitao: zar samo tako? Prigovorio sam mu da sam zbog njega bio i medijski klevetan, i proganjan policijom. Jer oni, koje sam prozivao, iskoristili su taj slučaj. Gledao sam jedno vrijeme u njegovu ruku, ispitivajući svoju nutrinu, da li da mu pružim ruku pomirenja – ali vidio sam da se je Levak iskreno kajao, i da je njegova priča zvučala pošteno, sve je priznao i rekao je da je kriv. Dao sam mu ruku pomirenja. Na sjedalu do njega u automobilu, sjedio je njegov otac Branko Levak.
Brutalno suprotstavljanje istini
Očita je diskriminacija u području policijske službe. A Vlado Matinović, policajac, je žrtva „Velikog Molaha“ kralja žrtve vragova. To je bilo njegovo štovanje. E, pa bilo bi vrijeme da se prestane sa očitom diskriminacijom u području policijske službe. Neka ispitaju (svoj) policajce, umjesto da oni podmeću meni… Zapanjujuće je, sa kolikom latentnošću se ignoriraju prljavštine policajaca – i koliko se o istini mora šutjeti. U ovom mom slučaju, nije ovdje to nastalo samo od sebe, nego sve su to uzrokovali i fingirali policajci koji ne poštuju Zakon. I na kraju moram spomenuti, da sam ja istinoljubiv čovjek, koji ima pravo na svoje gledište, što ih jasno pokušavam i sad izreći. Oni su mi ovo priuštili, da ovo moram pisati i da se na ovakav način moram braniti. Ovo je moj zavičaj u kojem sam rođen, u kojem sam odrastao i u kom živim… Normalno je, da me smeta nepravda! Istina je! I nije laž!
Ova predstavka (u obliku priče) biti će upućena na sve adrese odgovornih institucija u Republici Hrvatskoj.
U Bjelovaru, 18. kolovoza 2005. godine
S poštovanjem!
Predsjednik Udruge „ŠTIT“:
Branko Stojković
www.stit-bjelovar.hr
Tel: 091/797-65-56
KSENIJA PAVIĆ JE ZLOUPOTREBILA POLOŽAJ
Žrtva sam policije i odvjetništva
Na tekst "Dokazani udarci šakom i lancem" reagirao je predsjednik udruge "Štit" Branko Stojković
Pripisuju mi se lažni motivi, a beznačajni događaji se "napumpavaju". Čudno je da sam u odsutnosti osuđen, a brzopotezno izricanje presude vidim u tome što me se u montiranim procesima proganja. Otkrivam potpunu neosnovanost optužnice i presude što je zlouporaba položaja. Odgovorne osobe oslobađaju kriminalce i ubojice, slobodno se šeću i s njima druže.
Nisam učinio nikakvo kazneno djelo. U početku suđenja sutkinja me udaljila iz sudnice na hodnik, da ne bi razuvjerio i ovako "lažne" svjedoke pitanjima - "jesu li vidjeli ozljede, i na kojim mjestima se nalaze, da ih opišu". Zanimljivo - ozljede samo na papiru, koje na Feđi Medaku nitko nije vidio! Drugi dan dolazi raditi na gradski bazen, a novinarka Večernjeg ga slika i s njim razgovora, a on treći dan ide na trening. Dobio je papir u kojem se radi o "lakim tjelesnim" ozljedama, a ne teškim.
Presuda je donesena nepravedno jer ništa još nije "dokazano". To je političko suđenje. Moje povrede (od palica) viđene i u novinama, nanesla mi je Medakova skupina, na čelu s Mirom Levakom na Gradskom bazenu. Mojoj djeci su nanijeli strah. Oni bivaju oslobođeni Rješenjem K-DO-366/03. od 31. 12. 2003. Državnog odvjetništva (Ksenije Pavić). Pretprošli vikend su pretukli trgovca na benzinskoj "Čulo", koji je od ozljeda i šoka završio u bolnici. Policija to prešućuje.
Sud je brz kada mene treba kazniti (fingirano). U mojoj obrani nema ni završne riječi. To je dokaz da Sud radi po političkom diktatu.
Podnio sam brojne kaznene prijave protiv raznih počinitelj - one stoje, ili su odbačene. I dalje mi se prijeti smrću, napada noževima, palicama i pištoljima, provaljuje u auto, na javnim mjestima vrijeđa...
Nije točno da je Nada Mičuda svjedočila protiv mene - i to je jedna od podmetnute laži. Dakle, o ljudima koji odlučuju ovisi pravni predak i sigurnost Hrvatske.
Predsjednik Udruge "Štit":
Branko Stojković
Večernji list, 19. 02. 2004. (četvrtak) str. 16.
KORUMPIRANA PAVIĆKA ME LAŽNO PROGAANJA
JA SAM ŽRTVA KORUMPIRANE POLICIJE, DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA I SUDA
U »Večernjem listu« od 14. veljače na str. 16 objavljen je tekst »Dokazani udarci šakama i lancem« u kojem su, počevši od naslova, pa do kraja teksta, navedene mnoge neistine. Zato, Vas pozivam da po Zakonu i Ustavu RH iz članka 38. objavite moj ispravak, tj. demant u sljedećem broju, istom veličinom slova i teksta.
Bez obzira kakvi se sve izmišljeni motivi mogu meni pripisati, no radi se o beznačajnim događajima, koji su »napumpani« do veličine. Čudno je da sam u odsutnosti osuđen? A expresno izricanje presude vidim u tome što me se u montiranim procesima proganja. Otkrivam potpunu neosnovnost optužnice i presude, pri čemu ukazujem na grubu zloupotrebu u vezi sa ovom stvari. U svoja dva slučaja (kod sutkinja Antonije Bagarić i Sandre Hančić), kao izraz primjerice dokaz je: osvete i slijepe mržnje, tj. zablude, prema meni u stvarnosti. Odgovorne osobe u državnim službama oslobađaju kriminalce i ubojice, koji se slobodno šeću ulicama, a oni, se još i s njima druže. Napominjem, nije bilo nikakvo učinjeno krivično djelo sa moje strane. Iz ovoga primjera se vidi kako se moji neistomišljenici pretvaraju u (zajedničku) harangu i linč.
U početku suđenja sutkinja Sandra Hančić me se je riješila iz sudnice na hodnik, kako ne bi mogao razuvjeriti i ovako »lažne« svjedoke, svojim pitanjima, svakoga posebno: »jesu li vidjeli ozljede, i na kojim mjestima nalaze se na tijelu, odnosno da ih opišu?« Zanimljivo – ozljede samo na papiru? Koje na Feđi Medaku nitko nije vidio. Drugi dan od dolazi na posao na gradski bazen, a novinarka Večernjeg lista ga slika i s njim razgovara. Dok treći dan otilazi na sportski trening. A da podsjetim i drugi ljudi nisu mogli te ozljede vidjeti. Iako on je ishodovao papir na kojemu se radi o »lakim tjelesnim« ozljedama, a ne teškim.
Prvostepena presuda donesena je nepravedno, što znači da još ništa nije »dokazano«. To je političko suđenje.
A moje povrede (od palica) koje su svi mogli vidjeti i u novinama, koje mi je nanesla Medakova skupina, na čelu s Miroslavom Levakom na gradskom bazenu, gdje su mi i djeci nanesli strah, bivaju oslobođeni RJEŠENJEM K-DO-366/03. od 31. 12. 2003. Državnog odvjetništva potpisanog od strane Ksenije Pavić. Da bi pretprošli tjedan, za vrijeme vikenda oni pretukli trgovca na benzinskoj pumpi »Čulo«, koji je završio od ozljeda i šoka u bolnici, a to policija prešućuje i o tome se ne piše. Sud je brz kada mene treba kazniti – i još to na lažan način.
Nema moje obrane niti završne riječi. To je dokaz da Bjelovarski sud radi po »pristranom« političkom diktatu. Iza te sapunice, produciraju se, i mogu reći sakrivaju pravi problemi. Podnesao sam brojne kaznene prijave protiv raznih počinitelja – one stoje ili su odbacivane. Meni se i dalje slobodno prijeti smrću, napada noževima, palicama i pištoljima, provaljuje u auto, uništavaju stvari i na javnim mjestima vrijeđa, itd.
I nije točno da je Nada Mičuda svjedočila protiv mene – i to je jedna od podmetnute laži. Dakle ljudi koji su se odlučili da me proganjaju, o njima ovisi pravni poredak i sigurnost države.
U Bjelovaru, 16. 02. 2004.
Predsjednik Udruge »ŠTIT«:
Branko Stojković
www.stit-bjelovar.hr
ŠTIT JE SVE ZNAO DALEKO PRIJE
USKOK istražuje Đurđu Adlešić
BIVŠA DOGRADONAČELNICA MAJA ŠAFARIK OPTUŽUJE GRADONAČELNICU BJELOVARA ĐURĐU ADLEŠIĆ ZA MALVERZACIJE U PRORAČUNU
Sumnjam da je gradonačelnica otpisala dug gradskoj tvrtki »Komunalac« od četiri milijuna kuna, povećala vlastitu reprezentaciju sa 300.000 na 520.000 kuna te koristila 400.000 kuna iz proračuna za predizbornu promidžbu, kaže Maja Šafarik
ZAGREB – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) jučer je našem listu potvrdio da policija provjerava tvrdnje i materijale koji upućuju da su gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešić i još neke odgovorne osobe iz gradske uprave i gradskih tvrtki počinili korupcijska kaznena djela. Kako smo doznali iz izvora u Bjelovaru koji su željeli ostati anonimni, po zahtjevu USKOK-a, policija je razgovarala s više osoba, vezano uz sumnje da je gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešić nepravilno raspolagala gradskim proračunom.
O nepravilnostima je upozoravala HDZ-ova vijećnica i bivša dogradonačelnica Maja Šafarik, koja tvrdi da je Đurđa Adlešić rebalansom proračuna, donesen netom nakon izbora 11. prosinca, izdvojila novac koji je korišten u predizbornoj kampanji. Pritom je HDZ, koji je u Bjelovaru u opoziciji, podržao rebalans.
Ušteda na neosvjetljavanju
– Sumnjam da je gradonačelnica upletena u otpisivanje duga od četiri milijuna kuna koja su poduzeća »Lura« i »Česma« dugovala gradskoj tvrtki »Komunalac«, zatim povećanje sredstava za vlastitu reprezentaciju sa 300.000 kuna na 520.000 kuna te korištenje 400.000 kuna iz proračuna za predizbornu promidžbu, rekla je Maja Šafarik našem listu.
Maja Šafarik pojasnila je da je grad na neosvjetljavanju Bjelovara noću prošle godine uštedio 400.000 kuna, koje je Đurđa Adlešić rebalansom proračuna iz prosinca prošle godine prebacila mjesnim odborima i općinama.
– Mnogi u HDZ-u bili su protiv rebalansa, ali predsjednik gradskog odbora je rekao da je iz vrha stranke stigla uputa da moramo podržati rebalans, kazala je Maja Šafarik.
Đurđa Adlešić, pak, porekla je optužbe koje Maja Šafarik iznosi na njezin račun, potvrđujući da su dugovi koje su privatne tvrtke imale prema »Komunalcu« doista otpisani, ali ne zbog njezine volje, nego zato jer ih se nije moglo naplatiti.
HDZ nema veze s optužbama
Predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Gordan Jandroković odbacio je jučer bilo kakvu mogućnost da HDZ ima veze s optužbama koje Maja Šafarik iznosi protiv Đurđe Adlešić.
– Čuo sam za tu priču, međutim, ne znam nikakve pojedinosti. Mi uvažavamo svoje koalicijske partnere na državnoj razini, HDZ nema veze s tom prijavom protiv gradonačelnice Đurđe Adlešić, rekao je Gordan Jandroković.
Korušec i Husnjak uz gradonačelnicu
– Ti dugovi potječu i iz mandata kad je Maja Šafarik bila dogradonačelnica. »Komunalac« je u stopostotnom vlasništvu grada i gradsko vijeće je njegova skupština, koja je i donijela odluku o otpisu dugova. Što se tiče ušteda na električnoj energiji, u vrijeme suše HEP je zamolio za smanjenje potrošnje i stoga je preko noći isključena javna rasvjeta u Bjelovaru, kao i u nizu drugih gradova, rekla je Đurđa Adlešić.
Navode Đurđe Adlešić o otpisu potraživanja »Komunalca«, potvrdio je i predsjednik bjelovarskog gradskog vijeća Toni Korušec, kao i direktor »Komunalca« Slavko Husnjak, koji je još kazao da ta tvrtka nije imala nikakvih potraživanja prema »Luri«. Prema Husnjaku, najveća potraživanja »Komunalac« je imao prema »Croduxu«, poduzeću generala Ivana Čermaka.
Prema informacijama kojima raspolaže naš list, USKOK tek treba obaviti razgovore s Đurđom Adlešić i Majom Šafarik.
Sergej ABRAMOV, Dražen CIGLENEČKI
Novi list, 05. veljače 2004. (četvrtak) str. 5.
