Tehnika stop-motion animacije najširem krugu konzumenata pokretnih slika misao zaustavlja na serijalu «A je to!». Takvom tehnikom fotografiranja mnoštva pojedinačnih kadrova fizički se manipuliraju predmeti, koji nakon puštanja sekvence filma izgledaju kao da se pomiču. Rus Wladislaw Starewicz smatra se začetnikom stop-motiona kojeg je kao tehniku počeo koristiti već 1910.-tih.
Filmovi Starewicza neopravdano su pali u zaborav. Neka od njegovih remek-djela nikada nisu ugledala svjetlo digitalnih medija, a na komadiće genija nailazi se u obliku čudno ubačenih dodataka na jednako tako slabo poznatim DVD izdanjima, kao što je Dreyerov «Vampirski san Allana Greya» iz 1932. Upravo taj DVD kao dodatak sadrži jedan od najreprezentativnijih Starewiczevih crtića – «Fétiche» ili «The Mascot» iz 1934. godine. Ovo je DVD kojeg vrijedi imati zbog 25-minutnog dodatka.
Animirani film bez rezerve otkriva autora koji kao duh lebdi iznad «The Nightmare Before Christmas» Tima Burtona i većine opusa braće Quay i Jana Svankmajera. I još ih vjerojatno u mnogočemu i nadilazi. Kroz formu sna «Fétiche» priča priču o plišanom psiću koji u potrazi za narančom iz ljudskog svijeta prelazi u paralelni svijet kostura, ušiljenih kvazi-bića, balerina, hodajućih metli, zlih mačaka, zmajeva i neopisivih nadri-plesnjaka. U takvom jednom grotesknom svemiru, psić nalazi naranču koju će nakon labirinta surealnih scena i mrtvačkih plesova vratiti u svijet jave.
Iako se stop-motion do danas razgranao u mnoštvo pravaca, ovaj film tehnički je besprijekoran – njegov učinak na gledatelja je zapanjujuće uvjerljiv. Crtić je istovremeno jezovit, humoran, razigran i moderniji od većine filmova koji danas, umjesto da budu samo inteligentni, ne odolijevaju želji za serviranjem suvišnih poruka.
Starewicz s lakoćom ostvaruje let sablasnim svijetom. On u izvedbi nije ništa lošiji od najmodernijeg stop-motion filma. Nadrealnom glazbenom podlogom «Fétiche» je tako rano na filmu ostvario ideju lajtmotiva. U doba kada su brza zumiranja kamerom bila nezamisliva, tehnika stop-motiona Starewiczu je omogućila scene koje su efektima bile toliko ispred svog vremena.
Starewicz je zajedno s Georgesom Méliesom u ranim danima filma odlučio odstupiti od realizma kojem je sedma umjetnost po svojoj prirodi težila. «Le Voyage Dans la Lune» jedan je od prvih sci-fi filmova koji su Méliesa jasno ocrtavali kao zaigranog autora čije su se pokretne slike zaista bavile zabavom i iluzijom. To, plus tehnika stop-motiona, izdignulo je i Starewicza iz gomile autora nijemog filma čiji uratci i danas oduševljavaju.
Iako dječački razigran i inventivan, kao niti filmovi braće Quay ili Jana Svankmajera, niti «Fétiche» neće poslužiti kao zabava djeci. Ključne riječi «surealizm», «bizarno», «jezovito» ali i humor koji je iznad konfekcijskog na kojeg smo navikli, odvajaju ovakvu zabavu od pridjeva «dječje». Ovo nije Lewis Carroll, autor bajki s ruba pameti koji je znao koketirati i s velikima i s malima. Carrollova «Alisa u zemlji čudesa» u Svankmajerovoj obradi (»Neco z Alenky» iz 1988.), kao i «Fétiche», daju upravo to: Fantastičan i zapanjujuće zavodljiv svijet za odrasle genijalnih autora stop-motiona.
(Na DVD-u se još može naći Starewiczev «The Cameraman's Revenge», burleska iz 1912. o ljubavi i nevjeri među kukcima – vjerojatno jedinstven prikaz ove vrste na filmu – s još 5 drugih kratkih filmova s varijacijom na teme iz svijeta insekata i žaba.)
