Veslač učestalog fakulteta

KOMENTARE POPUT BLOGAČ TI JE COOL SVRATI NA MOJ ĆU BRISATI !!!!!!!!!!!!!

Ja i D.G. smo službeno skupa ljudi moji možda ću djelovatti kao neka ljiga ljubavna kao Danielle Steel ali ljubav zaista čini čuda kod čovjeka. Bili smo cijeli vikend skupa, zato se nisam ni javljala i zbog njega sam čak propustila i legendarno studentsko ludovanja u Kukljici, na Ugljanu. Kolege su mi rekle da je bilo vrhunsko i nezaboravno, ali preboljela sam to jer mi je moj novopečeni mali sredio tako dobar vikend.
Uglavnom podržava me u mojim nastojanjima, u petak ćemo skupa biti u Zagrebu, u njegovom stanu, on sređuje isto neke papire za faks, a ja idem se raspitivati na PMF, u potragu za svojim snovima i zaboravom Zadra. Uglavnom živi sam dokaz da ljubav čini čuda...
Svima puno pusa i vidimo se za mjesec dana kada ću vam javiti ishod naše zagrebačke priče, tj. naših prijemnih, molite dragog Boga da nam uspije! Dotad i vi trežite svoju ljubav!Pusa.

S D.G. - om je jučer bilo ok, pričali smo dva sata, zezali se ali nikako da prijeđemo tu granicu neke platonske ljubavi...ok znači opet sam na suhom.......................... Moja prijateljica splitska ljepotica rekla mi je da je to sve nedostatak moje ženstvenosti i želje da uvijek budem lijepa i savršena cura, što priliči svakoji curi.
Opet mi je naravno digla živce i u namjeri da se ne svađamo dugo ja sam joj rekla da se ode udati negdi i da šta je uopće došla studirati jer ionako joj je dobra udaja od rođenja još u planu. Ona se malo naljutila i okrenula se na svojoj visokoj potpetici i otišla u smjeru Kalelarge i Miss Selfridgea da si ljutnju ublaži novim komadom robe. Ali znala sam da je i ona potpuno svjesna te istine koju sam rekla o njoj stoga znam da će joj se ljutnja raspršiti poput mjehurića od sapunice čim si kupi novu majičicu ili trapke.

Danas je zadnji dan maturantima................................................Vidjela sam ih kad sam se vraćala sa predavanja i nećete vjerovati ali suze su mi lagano krenule jer sjetila sam se svog zadnjeg dana, moje ekipe koja je danas raspršena svugdje, bezbrižnosti, maturalnog plesa koji je bio dan poslije, sjetila sam se svega, svojih želja, strahova i nada...........................................Neka tuga i melankolija su me uhvatile, bili su to prekrasni dani, mi smo svi bili prekrasni, ali to se ništa ne može vratiti, izgubljeno vrijeme ne možeš nadoknaditi i vratiti, ljudi moji kako to boli......................... (Faraway, so close - U2)
:-((((((((((((((, objesila sam nosić sve do poda

Ne znam kojim riječima da opišem svoje sadašnje stanje. Ovo mi je najveća kriza u životu, svaka i najmanja sitnica može me rasplakati, znate tužno je to jer ovakva stanja su meni bila nepoznata, moj svijet je inače bio jako vesel i mislila sam da ja nisam predviđena za depresije, uglavnom prevarila sam se. Mislit ćete da trljam i brljam, ali vaša Zadranka se susreće s velikom krizom. HELP!!!!!!!!!!!!!!!!!

Evo odlučih se ipak danas popdne olakšati svoju dušu. Želim si malo urediti svoju blog stranicu ali nikako da nadjem prikladne slike tako da će estetski dio mog intimnog dnevnika biti sređen kad se i ja malo sredim he he he.

Malo učim i još manje mislim o svom gradu jadu. Moje misli usmjerene su prema Zagrebu i ovogodišnjim prijemnima. Još samo moram smoći hrabrosti i reći "Mama i tata, ja idem u Zagreb, ako ostanem nakon ljeta ovdje i dana više istrunut ću i pretvorit ću se u buljokog redikula u mrtvom tijelu. Brige me za posljednje tri godine šta se mučim na ovom smrdljivom faxu, brige me za sve, zaboravit ću ti i KREĆEM ISPOČETKA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"
To sve možda djeluje lako ali reći mojoj majci čije ste pare trošili posljednje tri godine na studentske hireve i nije baš lako pogotovo ako je k tomu vaša majka poštena i dobra kao moja. Ali moram negdje naći tu hrabrost i snagu jer zaista ako ostanem ovdje utopit ću se u moru neznanja i tuge koja me obavija već nekoliko mjeseci. Mrtva točka. Depresija. Katatonija. Bulimija.
Treba mi svjet nekoga stručnog nekoga koji na neki način ne zna moju situaciju, nekog da mi ulije tu hrabrost.
Ja sam oduvijek bila ambiciozna osoba, koja je bila na milijun natjecanja i koja je osvajala milijune nagrada i bila proglašavana za vrlo perspektivnu osobu i sada na neki način igrom slučaja sam zapela u Zadru, u ovoj rupi i užasu. Dragi sugrađani nemojte me krivo shvaćati i otvorite malo oči, jebeš ti taj razvoj turizma kad mladež, poput mene, ovdje umire u mukama.
I tako sam ja cijela ovako perspektivna, nadobudna i kreativna zapela tu, GUŠIM SE!!!!GUŠIM!!!!
Kao tempirana bomba i zaista imam feeling a ako ovo uskoro ne riješim da ću završiti s ozbiljnim psihičkim poteškoćama tj. da će se sve ovo odraziti na moje zdravlje. Zaista i već osjećam neke posljedice - loše spavam, prije spavanja non stop razbijam glavu sa svim tim i san mi nikako ne dolazi na oči, a ujutro se rano budim kao roza zora kao da me neko cijelu noć mlatio. Jedem u enormnim količinama, i zaista tugu utapam u hrani i slatkišima.
I gdje sve ovo vodi - u propast!!!!Znam ja to ali stavite se u moju poziciju i recite svojoj drgoj mami koja vas već godinama trpi da ovo nije vaš hir nego vaša želja.
Blogeri bliz molite dragog Boga za mene da roditelji stanu na moju stranu i kad oni stanu na moju stranu da i sve ostalo stane na moju stranu, tj. da napokon odem u Zagreb, odem odavde i da mi zbog svega ovoga i ove suze prestanu nekontrolirano kliziti niz lica baš kao što to čine i sada!!!
Nisam plačljivica i zaista mnogo toga stoički i jako podnesem ali ovo, ovo je nešto veliko i snažno što me pritisnulo i ne znam više kako dalje... Ne tješi me više ni rečenica sutra je novi dan, a strah me je povoditi se za rečenicom ČAROBNO JE RISKIRATI ZA SAN KOJI SAMO TI VIDIŠ!!!!!!!

STUDIRANJE KOD KUĆE - priča o perspektivi
Moje studiranje bi se moglo nazvati jednom blagom depresijom koja graniči s kaosem koji bi uskoro mogao nastupiti. Studiram u gradu BEZ perspektive, koji se inače hvali svojom iznimnom perspektivom i time što će sigurno jednom postati centar Lijepe naše. Sigurno pogađate da ne studiram u našoj krasnoj metropoli nego se moj bistar um i izniman intelekt morao ograničiti na provinciju i na grad koji je sve samo ne ono kakvim se predstavlja. Vjerovatno na prvu ruku mislite da studiram nešto u Splitu, ili možda Dubrovniku i Šibeniku, dalmatinskim gradovima koji također imaju neke fakultete, ali ne mene su zarobili u Zadru, gradu koji se diči najstarijim i naravno najljepšim sveučilištem u Hrvata,a i šire jer kako bi to bilo da oni ne prošire to i na nešto veće naravno.... To najljepše i najstariji ima veze i to je oistina, ali sve ostalo šta se pripiše studiranju tu nema veze s vezom, kao ni one orgulje na rivi u kojim svi vide jebenu Mona Lisu među takvim zdanjima. ja živim u blizini tih orgulja i nisu nimalo privlačne 24 sata dnevno, mater mi je već praktički popizdila od njih a ćaća je ionako gluh pa se i ne izjašnjava baš previše o tome. Ali i sami moji sugrađani će vam reći joj da oni sve cijene što je zadarsko i što se tu prizvede, i kad se poseru poslije ručka njihovo govno je umjetničko djelo jer ipak je zadarsko, zar ne. na kraju se i sve svede na to perspektiva = govno. a moj grade ubio si sve pametno i dobro u mene stoga nemoj se čuditi što ovako govorim o tebi, viruj, moglo je biti i gore, izdržat ćeš ti to ipak si ti najperspektivniji...hmm, da, da!!!