Već par dana, a možda i koji dan više, proganja me jedna stvar. I nikako da je potpuno shvatim. Sigurno ste primijetili da se to u posljednje vrijeme provlači po novinama, televiziji, ali i medijima. Naime, stalno se spominju određeni stručni termini koji su za mene pravi izazov. Osobiti mi problem predstavlja to što nikako ne mogu skopčati koja je prava razlika između termina peder i termina homoseksualac.

U prvi mah mi se čini da to zapravo znači jedno te isto, ali nakon što malo bolje razmislim počinjem uočavati razlike između ova dva termina. Posebno me zbunjuje kada pokušam primijeniti jedan od ta dva termina na neku konkretnu osobu. Npr. uzmimo da je dotični I.V. (78) istospolnog opredjeljenja. Da li to znači da je on peder ili je [B]homoseksualac[/B], odnosno nije li možda dotični jedno i drugo. Jedan kolega mi je rekao da još postoje i pederčine, ali ovom kategorijom se ne želim zamarati, barem ne za sada.

Kako bih prvenstveno sebi, a kasnije možda i drugima koji se nalaze u istoj situaciji, razjasnio neke stvari odlučio sam nakon cijelonoćnog premišljanja jučer oko 6.30 sati ujutro nazvati udrugu «Iskorak» za koju sam pretpostavio da će mi dati kompetentniji odgovor od HDZ-a, koji mi je bio na listi odmah ispod «Iskoraka». No, eto ti neugodnog iznenađenja – zazvoni šest, sedam puta, nitko se ne javlja. Kad sam već mislio spustiti slušalicu javlja mi se telefonska sekretarica. Ljubazan muški glasić me zamolio da ostavim poruku, što sam i učinio. Uglavnom, pitao sam točno što me zanima i uljudno zamolio da mi odgovore čim prije. Naravno, ostavio sam broj svog mobilnog telefona kako bi me mogli kontaktirati. Nadajući se odgovoru još jučer shvatih da sam možda ipak malčice uranio s telefonskim pozivom pa nikoga još nije bilo u udruzi.

Kako nisam imao drugog posla, kasnije sam se zaputio u trgovinu da napunim malo frižider koji je, iako gotovo potpuno prazan, imao čudan miris. Kad sam na blagajni trpao stvari u vrećicu zazvonio je telefon. Ponadao sam se da me zovu iz «Iskoraka», no to nisu bili oni. Zvala me moja majka da provjeri jesam li jutros popio lijekove. Naravno da jesam, lijekove pijem redovito osobito nakon što sam treći puta ove godine pušten s odjela zatvorenog tipa. Obitelj, zajedno s mojim liječnikom kojem svaki tjedan idem na jednosatni razgovor, i kojeg ne volim nazivati psihijatrom jer smatram da nisam jedan od onih luđaka koje sam susretao na odjelu, uvjerila me da je bolje i sigurnije za mene i njih da pijem tih pet tabletica dva puta dnevno.

Kako me ni danas nisu nazvali odlučio sam okrenuti drugi broj s mojeg popisa, nazvao sam zagrebačku središnjicu HDZ-a. Nakon par prespajanja dobio sam na telefon gospođu Jasenku (ako sam dobro zapamtio ime) koja je u razgovoru bila vrlo uljudna te se ispričala kako stvarno ne zna ni ona odgovor na moje pitanje, ali mi je dala naputak da nazovem njene kolege u SDP. Uz zanimljiv smiješak, koji mi ni do sada u glavi nije baš potpuno jasan, nadodala je da će mi tamo svatko koga god dobijem znati podrobno objasniti ono što me zanima. Ljubazno me pozdravila i ispričala se da mora poklopiti jer ima posla oko neke važne kampanje. Rekla je da sigurno znam o čemu se radi, ja sam potvrdio uvjerljivo da znam iako mi stvarno nije ni sada jasno o kakvoj kampanji ona to priča.

Kako u imeniku nemam slovo «S» jer sam te stranice istrgao prilikom jednog od lakših napadaja, koje ja više volim nazivati ekstazama, broj nisam mogao pronaći. Ne znam ga ni sada. Zbunjeniji sam no ikad, mislim da bih morao popiti lijekove. Molim da ako neko zna telefonski broj koji tražim da ga napiše. Spreman sam na sve kako bih vam dostojno zahvalio, godine nisu problem draga gospodo i dragi mla