Feeling djeluje i u kafeu,ili ulici-ali jednostavno više
ne dolazimo u situaciju (ka)da probamo da otkrijemo
istomišljenike,ili se to dešava tako rijetko da je zanemarljivo...Zašto?Zato što ljudi više nisu spontani ili otvoreni,na prvu loptu.Svi kao da se čuvaju(od drugih ljudi?),kao da se boje sopstvenih čula,reakcija ne unaprijed smišljenih.Meni se dešava da se sporazumijem sa osobom docnije,te se onda
obostrano raskravimo.Je li to ključni problem ove,
ovakve,posrane,mehaničke civilizacije,ne bih znao
reć.Samo me iritira sve to,pogotovo taj suludi
oprez,kočenje soptvenih osjećanja,zauzdavanje
temperamenata.A sa druge strane,oguglavam,mirim se sa situacijom-NE OČEKUJEM više da naiđem na
nepoznatu osobu spremnu za komunikaciju,bilo
koje vrste,na druženje.A to je najgore,to što
gubim motivaciju i prestajem da družim se-
naravno ne sa svojih par prijatelja-što prestajem
da upoznajem ljude.Sažaljevam ih,zaobilazim,
zavlačim se u svoju ljušturicu,valjda tako treba:MOŽDA JE U PITANJU NEKI VRLI EKSPERIMENT KOJI ĆE REZULTIRATI POZITIVNO?
Da,to je bio cinizam...
04.09.2004. (04:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sensualissimo
Feeling djeluje i u kafeu,ili ulici-ali jednostavno više ne dolazimo u situaciju (ka)da probamo da otkrijemo istomišljenike,ili se to dešava tako rijetko da je zanemarljivo...Zašto?Zato što ljudi više nisu spontani ili otvoreni,na prvu loptu.Svi kao da se čuvaju(od drugih ljudi?),kao da se boje sopstvenih čula,reakcija ne unaprijed smišljenih.Meni se dešava da se sporazumijem sa osobom docnije,te se onda obostrano raskravimo.Je li to ključni problem ove, ovakve,posrane,mehaničke civilizacije,ne bih znao reć.Samo me iritira sve to,pogotovo taj suludi oprez,kočenje soptvenih osjećanja,zauzdavanje temperamenata.A sa druge strane,oguglavam,mirim se sa situacijom-NE OČEKUJEM više da naiđem na nepoznatu osobu spremnu za komunikaciju,bilo koje vrste,na druženje.A to je najgore,to što gubim motivaciju i prestajem da družim se- naravno ne sa svojih par prijatelja-što prestajem da upoznajem ljude.Sažaljevam ih,zaobilazim, zavlačim se u svoju ljušturicu,valjda tako treba:MOŽDA JE U PITANJU NEKI VRLI EKSPERIMENT KOJI ĆE REZULTIRATI POZITIVNO? Da,to je bio cinizam...
04.09.2004. (04:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...