Ne znam koliko ti je bilo godina kada se to dogadjalo... kazu sto si stariji dublje se ureze u sjecanje... Ima tri godine odkad sam gledala mog oca koji je umirao...nije htio ni jedan dan provesti u bolnici. Umro je doma u nevidjenim mukama. Gledala sam sve. Strasno. Najvise pamtim njegov lik iz tog perioda. Kada je umro uvjerila sam samu sebe da je nam je oboma bolje tako. On se vise ne muči od bola, a ja se ne mučim gledajući kako se muci. Slike i uspomene su sve sto je ostalo, a osjećaj bola jos nije izblijedio. Valjda nikad i nece. Moramo miriti se s tim.
18.08.2004. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tužno. mene uvijek tješi misao da su ljudi koji umru samo anđeli koji su ispunili svoje zadaće pokraj nas i da oni putuju na neko bolje mjesto od ovog. umiranje je dio života i to ne možemo promijeniti.
18.08.2004. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marito..daj otvori neku kućicu di će ti ljudi moć ostavljat generalne komentare o blogu. :) Ovako bi tribala komentirat sve sta si napisala..no da ne duljin; Super feeling imam kad te citam... baš puniš lijepim. Grazie.
18.08.2004. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadnjih nekoliko dana citam tvoj blog i strasno mi se svidja. Sada sam osjetila tugu jer sam prosla isto. I moja majka je bila puna volje i zelje za zivotom. Otisla je, a ja sam tu. I zivim.
09.09.2004. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SAANjAA
Ne znam koliko ti je bilo godina kada se to dogadjalo... kazu sto si stariji dublje se ureze u sjecanje... Ima tri godine odkad sam gledala mog oca koji je umirao...nije htio ni jedan dan provesti u bolnici. Umro je doma u nevidjenim mukama. Gledala sam sve. Strasno. Najvise pamtim njegov lik iz tog perioda. Kada je umro uvjerila sam samu sebe da je nam je oboma bolje tako. On se vise ne muči od bola, a ja se ne mučim gledajući kako se muci. Slike i uspomene su sve sto je ostalo, a osjećaj bola jos nije izblijedio. Valjda nikad i nece. Moramo miriti se s tim.
18.08.2004. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blu_morning
tužno. mene uvijek tješi misao da su ljudi koji umru samo anđeli koji su ispunili svoje zadaće pokraj nas i da oni putuju na neko bolje mjesto od ovog. umiranje je dio života i to ne možemo promijeniti.
18.08.2004. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ˇˇLegoˇˇ
Marito..daj otvori neku kućicu di će ti ljudi moć ostavljat generalne komentare o blogu. :) Ovako bi tribala komentirat sve sta si napisala..no da ne duljin; Super feeling imam kad te citam... baš puniš lijepim. Grazie.
18.08.2004. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beštijica
tako je, saaanjoo, ja sam slicno prosla prije 9 godina i ne blijedi, samo s vremenom naucis zivjeti s tim...mir i vama ostalima zelim...
18.08.2004. (16:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.s.a.n.j.a...t.i.
Sjetila si me mojih roditelja. Nije mi potrebno podsjecanje da ne zaboravim.... Samo je duboko zakopano... Da ne vide... znatizeljnici...
19.08.2004. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Young
Napisala si; pružila sam maksimum. Ja sam gledao svaku sekundu da pobjegnem od kuće i sad me to proganja. Blagoslovljena si.
20.08.2004. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marita
Zadnjih nekoliko dana citam tvoj blog i strasno mi se svidja. Sada sam osjetila tugu jer sam prosla isto. I moja majka je bila puna volje i zelje za zivotom. Otisla je, a ja sam tu. I zivim.
09.09.2004. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...