da to je bajka za naše uši... i vjerojatno stvar lošeg prijevoda, potpuno krivo shvaćenog konteksta Isusovih riječi... "da svoj život položi za prijatelje svoje" Tu se nikako ne misli na nekakvo zemaljsko prijateljstvo ili odnos. Pravi smisao je "tko svoj život da za onog drugog", nebeskog čovjeka u nama...
Probat ću to malo pojasniti i biti što kraći :)))
29.07.2004. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što u kontekstu Ivanovog evanđelja znači biti "prijatelj"? Ili još preciznije biti - "prijatelj zaručnikov"? Odgovor leži koji redak dalje, gdje Ivan prenosi riječi Ivana Krstitelja: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem."
"zaručnica" je - Duhovna Duša. "zaručnik je"-Duh. "prijatelj zaručnikov" je osobnost svakog onog tko je stupio na put posvećenja u Kristu i tko se svojom osobnošću STOJI PO STRANI, ne sudjeluje u tom procesu Transfiguracije nego se UMANJUJE u procesu ENDURE, umiranja osobnosti u Kristu za života, kako veli Ivan za onog drugog, koji mjesto njega raste, koji mjesto njega nastaje iz tog mističnog vjenčanja Duha i Duše, zaručnika i zaručnice. Znači prvo morate imati u sebi ZARUČNICU, Duhovnu Dušu i živjeti po njoj da bi se proces "davanja života" vaše osobnosti kao prijatelja zaručnikovog mogao u vama odvijati u suprotnom smjeru: JA (ego) se moram smanjiti, ON mjesto mene mora rasti. Svako drugo "davanje života" za prijatelja je čisti fanatizam, mistična egzaltacija i podloga za manipulaciju putem svetih knjiga, ono je bez ikakvog uporišta životom u Kristu.
29.07.2004. (14:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da je duhovnoj duši (možemo reći i PNEUMATIK -nutarnji čovjek koji je rođen po Duhu) potreban prostor da bi rasla u Krista te da je onaj tjelesni ovozemaljski JA taj koji joj vlastitim žrtvovanjem prepušta prostor.
S druge strane čini mi se da je Isus imao na umu i ovozemaljska prijateljstva u kojima treba vladati nesebična ljubav, jer se ono nevidljivo - duhovno očituje kroz vidljivo-materijalno. Kako se može vidjeti umiranje JA i rast Krista u nutrini ako ne prema sličnosti Kristu u vanjskim postupcima, a Krist je "položio život za druge" samim tim što nije pokušao izbjeći sudbinu koju mu je Otac namjenio..
30.07.2004. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
naravno nedjeljni :))) onaj tko uistinu živi po duhovnoj duši preljeva po njoj obilno i na svoje prijatelje, kao što smo već rekli, ako nema otvorenosti i iskrenosti među bližnjima, nema niti istinskog transfera... no ta i takva ljubav je ipak BEZUVJETNA, što se za današnje mehanizme 'prijateljstva' na žalost ne bi moglo reći. koliko imamo onih istinski pravih prijatelja? srodnih duša reklo bi se... jako malo. čovjek je uistino jedno otuđeno, samotno biće...
30.07.2004. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... odvojen je od Boga i ne živi iz njega, pa samim time niti ne gradi svoje relacije sa bližnjima na tim temeljima. Primijetio bi još jednu stvar koja se itekako tiće rasta nutarnjeg čovjeka u nama i koliko mu u stvari ovozemaljski smeta u tome. Jer Isus po svojoj osobnosti defakto JEST pokušao izbjeći sudbinu koju mu je Otac namjenio. Vidiš, upravo kod Isusa, na njegoviom primjeru možemo pratiti s koliko teškoća zemaljski čovjek do samog kraja teško ustupa mjesto onom Nebeskom. Pri tome svakako nebi smjeli mješati osobu Isusa sa osobom Krista. O tome govori i drama u Getesmanskom vrtu gdje je zemaljska, ljudska komponenta u trenutku slabosti molila Oca da odmakne, da ga mimoiđe taj gorki pehar žući koji, na putu Kristova misterija, neumitno mora ispiti i osobnost svakog od nas :))
30.07.2004. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za zemaljsku logiku, zakone i mehanizme kojima je podložna naša osobnost, Kristov put, budimo iskreni, predstavlja jednu veliku ludost. On je naime- protupirodan :))) Kosi se sa elementarnim zakonom samoodržanja naše osobnosti. Zašto bi ona "položila svoj život za drugoga" kad joj je dana slobodna volja? No slobodna volja joj je bezgranićnom milošću i strpljenjem Božjim, dana da sama, svojevoljno i prihvati Njegov put. A kada je jednom na njemu, e tada vlada jedna nevjerojatno jednostavna, a opet u praksi teško provediva konzekvenca da se naša volja mora podrediti Njegovoj volji te tako primat i vodstvo na putu ostvarenja Kraljevstva u jednom procesu, polako prepustiti nebeskom u nama, Kristu nama da nas vodi ka tom cilju. Upravo zato Pavao i svjedoči o stalnom konfliktu, stalnoj borbi i nadvladavanju dviju priroda u njemu samom. Ah jadan li sam ja čovjek uzdiše pritome :)) No namuci se poznaju junaci te Pavao pri kraju svog ovozemaljskog puta ipak primjećuje... da je bio dobru bitku :)))
30.07.2004. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da to je sve bas tako :), samo ja mislim da slobodna volja uopce ne postoji... Jos od pocetka kad je Adam navodno slobodnom voljom izabrao 'odvojenost' od Boga, a zapravo je mozda On sve to tako 'isplanirao' jer - kako bi u Njegovom savrsenom kraljevstvu moglo postojati nesto za sto On nije znao? I jedna misao? Zasto bi im uopce ukazao na mogucnost spoznaje ako ne da ih uputi da i krenu tim putem? Da im nije nista 'govorio' moguce je da od svih onih 'vocaka' u 'rajskom vrtu' nikad ne bi ni kusali bas tu... A i da li je Isus ista mogao birati svojom voljom? Od samog pocetka? Sve je na Njemu, na Njegovom poticaju. Potakne li nas On zaista, moramo pristati na to, a bez Njegovog istinskog poticaja uzaludno se trudimo... Sve je - Njegova volja. Ovako ili onako... :).
02.08.2004. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno :)) No za taj aspekt njegove apsolutne Volje, mi u svom ograničenom riječniku imamo izraze kao što su Milost i bezgranično Strpljenje Njegovo da nam dopusti da svojom voljom odaberemo jedan trnoviti put ploda spoznaje "dobra" i "zla", iskustvo jedne spoznaje karakteristične za ovaj svijet dualnosti. Kako bi inače naučili da ga prepoznamo i u jednoj takvoj formi očitovanja kao što je ovo materijalno? Kada se jednog dana vratimo tamo odakle smo i "pali" bit ćemo kao životni val bogatiji i za to iskustvo. :)))
02.08.2004. (15:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da :), samo u ljudskom nerazumijevanju taj aspekt Njegove apsolutne Volje cesto je kamen smutnje, obicno se interpretira doslovno i stvara egoisticni osjecaj superiornosti kod ljudi koji si zamisle da su oni sami Njega izabrali za razliku od drugih koji to - ne zele napraviti. No, opet, svatko razumije ono sto treba kad mu za to dode vrijeme :)...
03.08.2004. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
da to je bajka za naše uši... i vjerojatno stvar lošeg prijevoda, potpuno krivo shvaćenog konteksta Isusovih riječi... "da svoj život položi za prijatelje svoje" Tu se nikako ne misli na nekakvo zemaljsko prijateljstvo ili odnos. Pravi smisao je "tko svoj život da za onog drugog", nebeskog čovjeka u nama... Probat ću to malo pojasniti i biti što kraći :)))
29.07.2004. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Što u kontekstu Ivanovog evanđelja znači biti "prijatelj"? Ili još preciznije biti - "prijatelj zaručnikov"? Odgovor leži koji redak dalje, gdje Ivan prenosi riječi Ivana Krstitelja: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem." "zaručnica" je - Duhovna Duša. "zaručnik je"-Duh. "prijatelj zaručnikov" je osobnost svakog onog tko je stupio na put posvećenja u Kristu i tko se svojom osobnošću STOJI PO STRANI, ne sudjeluje u tom procesu Transfiguracije nego se UMANJUJE u procesu ENDURE, umiranja osobnosti u Kristu za života, kako veli Ivan za onog drugog, koji mjesto njega raste, koji mjesto njega nastaje iz tog mističnog vjenčanja Duha i Duše, zaručnika i zaručnice. Znači prvo morate imati u sebi ZARUČNICU, Duhovnu Dušu i živjeti po njoj da bi se proces "davanja života" vaše osobnosti kao prijatelja zaručnikovog mogao u vama odvijati u suprotnom smjeru: JA (ego) se moram smanjiti, ON mjesto mene mora rasti. Svako drugo "davanje života" za prijatelja je čisti fanatizam, mistična egzaltacija i podloga za manipulaciju putem svetih knjiga, ono je bez ikakvog uporišta životom u Kristu.
29.07.2004. (14:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LOGOS
Slažem se da je duhovnoj duši (možemo reći i PNEUMATIK -nutarnji čovjek koji je rođen po Duhu) potreban prostor da bi rasla u Krista te da je onaj tjelesni ovozemaljski JA taj koji joj vlastitim žrtvovanjem prepušta prostor. S druge strane čini mi se da je Isus imao na umu i ovozemaljska prijateljstva u kojima treba vladati nesebična ljubav, jer se ono nevidljivo - duhovno očituje kroz vidljivo-materijalno. Kako se može vidjeti umiranje JA i rast Krista u nutrini ako ne prema sličnosti Kristu u vanjskim postupcima, a Krist je "položio život za druge" samim tim što nije pokušao izbjeći sudbinu koju mu je Otac namjenio..
30.07.2004. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
naravno nedjeljni :))) onaj tko uistinu živi po duhovnoj duši preljeva po njoj obilno i na svoje prijatelje, kao što smo već rekli, ako nema otvorenosti i iskrenosti među bližnjima, nema niti istinskog transfera... no ta i takva ljubav je ipak BEZUVJETNA, što se za današnje mehanizme 'prijateljstva' na žalost ne bi moglo reći. koliko imamo onih istinski pravih prijatelja? srodnih duša reklo bi se... jako malo. čovjek je uistino jedno otuđeno, samotno biće...
30.07.2004. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
... odvojen je od Boga i ne živi iz njega, pa samim time niti ne gradi svoje relacije sa bližnjima na tim temeljima. Primijetio bi još jednu stvar koja se itekako tiće rasta nutarnjeg čovjeka u nama i koliko mu u stvari ovozemaljski smeta u tome. Jer Isus po svojoj osobnosti defakto JEST pokušao izbjeći sudbinu koju mu je Otac namjenio. Vidiš, upravo kod Isusa, na njegoviom primjeru možemo pratiti s koliko teškoća zemaljski čovjek do samog kraja teško ustupa mjesto onom Nebeskom. Pri tome svakako nebi smjeli mješati osobu Isusa sa osobom Krista. O tome govori i drama u Getesmanskom vrtu gdje je zemaljska, ljudska komponenta u trenutku slabosti molila Oca da odmakne, da ga mimoiđe taj gorki pehar žući koji, na putu Kristova misterija, neumitno mora ispiti i osobnost svakog od nas :))
30.07.2004. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Za zemaljsku logiku, zakone i mehanizme kojima je podložna naša osobnost, Kristov put, budimo iskreni, predstavlja jednu veliku ludost. On je naime- protupirodan :))) Kosi se sa elementarnim zakonom samoodržanja naše osobnosti. Zašto bi ona "položila svoj život za drugoga" kad joj je dana slobodna volja? No slobodna volja joj je bezgranićnom milošću i strpljenjem Božjim, dana da sama, svojevoljno i prihvati Njegov put. A kada je jednom na njemu, e tada vlada jedna nevjerojatno jednostavna, a opet u praksi teško provediva konzekvenca da se naša volja mora podrediti Njegovoj volji te tako primat i vodstvo na putu ostvarenja Kraljevstva u jednom procesu, polako prepustiti nebeskom u nama, Kristu nama da nas vodi ka tom cilju. Upravo zato Pavao i svjedoči o stalnom konfliktu, stalnoj borbi i nadvladavanju dviju priroda u njemu samom. Ah jadan li sam ja čovjek uzdiše pritome :)) No namuci se poznaju junaci te Pavao pri kraju svog ovozemaljskog puta ipak primjećuje... da je bio dobru bitku :)))
30.07.2004. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da to je sve bas tako :), samo ja mislim da slobodna volja uopce ne postoji... Jos od pocetka kad je Adam navodno slobodnom voljom izabrao 'odvojenost' od Boga, a zapravo je mozda On sve to tako 'isplanirao' jer - kako bi u Njegovom savrsenom kraljevstvu moglo postojati nesto za sto On nije znao? I jedna misao? Zasto bi im uopce ukazao na mogucnost spoznaje ako ne da ih uputi da i krenu tim putem? Da im nije nista 'govorio' moguce je da od svih onih 'vocaka' u 'rajskom vrtu' nikad ne bi ni kusali bas tu... A i da li je Isus ista mogao birati svojom voljom? Od samog pocetka? Sve je na Njemu, na Njegovom poticaju. Potakne li nas On zaista, moramo pristati na to, a bez Njegovog istinskog poticaja uzaludno se trudimo... Sve je - Njegova volja. Ovako ili onako... :).
02.08.2004. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Naravno :)) No za taj aspekt njegove apsolutne Volje, mi u svom ograničenom riječniku imamo izraze kao što su Milost i bezgranično Strpljenje Njegovo da nam dopusti da svojom voljom odaberemo jedan trnoviti put ploda spoznaje "dobra" i "zla", iskustvo jedne spoznaje karakteristične za ovaj svijet dualnosti. Kako bi inače naučili da ga prepoznamo i u jednoj takvoj formi očitovanja kao što je ovo materijalno? Kada se jednog dana vratimo tamo odakle smo i "pali" bit ćemo kao životni val bogatiji i za to iskustvo. :)))
02.08.2004. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da :), samo u ljudskom nerazumijevanju taj aspekt Njegove apsolutne Volje cesto je kamen smutnje, obicno se interpretira doslovno i stvara egoisticni osjecaj superiornosti kod ljudi koji si zamisle da su oni sami Njega izabrali za razliku od drugih koji to - ne zele napraviti. No, opet, svatko razumije ono sto treba kad mu za to dode vrijeme :)...
03.08.2004. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...