Vrlo zanimljivo... to što si spomenuo Ananiju i Safiru, jer time si se (intuitivno?) vrlo približio samom misteriju transupstancije. Naime, 'Ananija' i 'Safira' su pandan tzv. Idi i Pingali, istočnjačkim terminima za tzv, 'nadise', energetske kanaliće koji se pletu oko kičme i u kojima su sadržani eteri koji predstavljaju našu svijest. Upravo njima se kreće i distribuira ono što se prima u jedan očišćen, posvećen i pripremljen tjelesni sistem na "večeri gospodnjoj". Isus i 12 apostola ovdje anatomski prate analogiju kičme-Isusa i 12 pari moždanih živaca-apostola Biblijska priča o 'Ananiji i Safiri' upravo je pouka što se događa, kada se u jednom posvečen sistem i njegove kanale svijesti ('Ananija' i 'Safira') unutar kojeg kolaju TRANSMUTIRANI iliti TRANSUPSTANCIRANI eteri natprirode zadobiveni pri službi božjoj, zbog usmjerenja na ovaj svijet ponovno pripuste niži eteri ove prirode. Anananija i Safira zbog toga PADAJU (to je ključna riječ) mrtvi i od nekud se pojavljuju 'momci'- određeni enzimi koji na sebe vežu te etere i kako piše u svetom pismu... 'odnose ih napolje', izbacuju ih iz organizma putem sistema jetra-slezena.
Uistinu, istinskog bez uvida u ono što se događa u nama samima tijekom službe i misterija transupstancije, 'euharistija' nije ništa drugo doli ne isprazni, nego za ovaj svijet vezujući magijski ritual. Tužno ali istinito. :((
26.07.2004. (15:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam to znao.......zanimljivo objašnjenje koje bi gotovo moglo biti razumno objašnjenje "jedenja supstancije Krista" u hostiji. Mada moram priznati da sam ja pristaša drukčijeg pristupa Večeri od euharistijskog. Pretvorba i žrtvovanje Isusa te njegova nazočnost bez "okusa, mirisa i boje" za mene je jedna misaona forma koja nije stvarnost već je umišljena tj. odvija se samo kao definicija filozofskih pojmova. Mada dozvoljavam da griješim...
Inače moj pristup Bibliji je više doslovniji, mada sam svjestan kako je sve više dimenzionalno i sa više dubljih poruka..........
27.07.2004. (08:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prijatelju, daleko od toga da sam ja pristaša euharistijskog pristupa :))) čak si intuitivno vrlo blizu istini, naime proces u nama usitinu i započinje kao misaona forma, kada se na horizontu našeg mikrokozmičkog svijeta pojavi njegova slika. ona je isprva tek nejasni bljesak, intuicije reklo bi se i kao što Ivan Krstitelj preko Jordana na horizontu gleda jednu priliku kako se nejasna pomalja, a zatim prilazi sve bliže i bliže, ulazi, prolazi kroz rijeku naše krvne duše i onda jednog dana, samo ga gledaš, licem u lice. :)) I tada znaš. Kako on prilazi i "raste" tako se ti sve više umanjuješ, tvoja uloga kao osobnostim kao nekoga tko mu utire staze, postaje sve minornija. On u tebi raste upravo u snazi one supstancije koja ga izgrađuje u tebi. Isprva, kako veli Pavao dok smo bili nejač u Kristu, jeli smo laganu hranu. A sad kad smo podrasli, jedemo konkretnu hranu. U tom grmu leži uskršnji zeko :)))
29.07.2004. (15:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
Vrlo zanimljivo... to što si spomenuo Ananiju i Safiru, jer time si se (intuitivno?) vrlo približio samom misteriju transupstancije. Naime, 'Ananija' i 'Safira' su pandan tzv. Idi i Pingali, istočnjačkim terminima za tzv, 'nadise', energetske kanaliće koji se pletu oko kičme i u kojima su sadržani eteri koji predstavljaju našu svijest. Upravo njima se kreće i distribuira ono što se prima u jedan očišćen, posvećen i pripremljen tjelesni sistem na "večeri gospodnjoj". Isus i 12 apostola ovdje anatomski prate analogiju kičme-Isusa i 12 pari moždanih živaca-apostola Biblijska priča o 'Ananiji i Safiri' upravo je pouka što se događa, kada se u jednom posvečen sistem i njegove kanale svijesti ('Ananija' i 'Safira') unutar kojeg kolaju TRANSMUTIRANI iliti TRANSUPSTANCIRANI eteri natprirode zadobiveni pri službi božjoj, zbog usmjerenja na ovaj svijet ponovno pripuste niži eteri ove prirode. Anananija i Safira zbog toga PADAJU (to je ključna riječ) mrtvi i od nekud se pojavljuju 'momci'- određeni enzimi koji na sebe vežu te etere i kako piše u svetom pismu... 'odnose ih napolje', izbacuju ih iz organizma putem sistema jetra-slezena. Uistinu, istinskog bez uvida u ono što se događa u nama samima tijekom službe i misterija transupstancije, 'euharistija' nije ništa drugo doli ne isprazni, nego za ovaj svijet vezujući magijski ritual. Tužno ali istinito. :((
26.07.2004. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LOGOS
Nisam to znao.......zanimljivo objašnjenje koje bi gotovo moglo biti razumno objašnjenje "jedenja supstancije Krista" u hostiji. Mada moram priznati da sam ja pristaša drukčijeg pristupa Večeri od euharistijskog. Pretvorba i žrtvovanje Isusa te njegova nazočnost bez "okusa, mirisa i boje" za mene je jedna misaona forma koja nije stvarnost već je umišljena tj. odvija se samo kao definicija filozofskih pojmova. Mada dozvoljavam da griješim... Inače moj pristup Bibliji je više doslovniji, mada sam svjestan kako je sve više dimenzionalno i sa više dubljih poruka..........
27.07.2004. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Porto
prijatelju, daleko od toga da sam ja pristaša euharistijskog pristupa :))) čak si intuitivno vrlo blizu istini, naime proces u nama usitinu i započinje kao misaona forma, kada se na horizontu našeg mikrokozmičkog svijeta pojavi njegova slika. ona je isprva tek nejasni bljesak, intuicije reklo bi se i kao što Ivan Krstitelj preko Jordana na horizontu gleda jednu priliku kako se nejasna pomalja, a zatim prilazi sve bliže i bliže, ulazi, prolazi kroz rijeku naše krvne duše i onda jednog dana, samo ga gledaš, licem u lice. :)) I tada znaš. Kako on prilazi i "raste" tako se ti sve više umanjuješ, tvoja uloga kao osobnostim kao nekoga tko mu utire staze, postaje sve minornija. On u tebi raste upravo u snazi one supstancije koja ga izgrađuje u tebi. Isprva, kako veli Pavao dok smo bili nejač u Kristu, jeli smo laganu hranu. A sad kad smo podrasli, jedemo konkretnu hranu. U tom grmu leži uskršnji zeko :)))
29.07.2004. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...