Komentari

nedjeljnizakon.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Porto

    Potpisujem... :)))) Oprosti što uzuriram ovaj prostor komentara, ali nadahnjuju me tvoji postovi. Bog nije napustio svoj narod. Niti Božji narod Boga. Božji narod predstavljaju i uvijek su prestavljali svi oni koji su u datom trenutku bili spremni biti njegovim hramom, njegovom izvanjskom formom tu na zemlji. Svi oni koji su se shodno trenutku u stanju promjeniti, transformirati i iznaći snage i načina da u aktualnom trenutku ponesu Istinu. To možemo pratiti i kroz povijest. Božji narod i njegovi proroci su poput drveta. Po plodovima ih njihovim prepoznajemo. Plodovi uvijek padnu nedaleko od stabla i jednog dana i oni sami urađaju stostrukim plodom. Drvo koje ne daje plodova, poput one masline koju je Isus prokleo, treba pustiti na osami i posvetiti se radu u Njegovu voćnjaku oko mladica kojima je to i potrebno. Samo pogledajmo malo oko sebe i vidjet ćemo koliko tu ima posla! Ako ćemo kao hipnotizirani piljiti u mrtvo drvo očekujući čudo, promaknut će nam čudo Života koje se svakodnevno manifestira u nama samima, oko nas. Kraljevstvo njegovo je u zasijano nama i njegove grane se pletu i protežu među nama ! Zašto oživljavati mrtvaca, kad mi nismo ti kojima je dano da ga oživimo? Zašto brinuti oko trulog stabla, kad je zapisano da pustimo mrtve neka pokapaju svoje mrtve. Evanđelje je za žive! Koliko su samo (o)tužne floskule 'o crkvi koju vrata paklena neće nikad nadvladati...' Bit će da to što je tako očito nadvladano nije ta crkva, ma koliko ona sama sebe željela uvjeriti da jest. Car ovog svijeta je gol, ma koju god vilenjačku koprenu navukao na sebe kako bi nas obmanuo. Istinska Crkva je u nama i mi u njoj.

    avatar

    23.07.2004. (16:11)    -   -   -   -  

  • Porto

    Uistinu, onaj koji priječi da se Bog manifestira među nama upravo čini i onaj največi i neoprostivi grijeh: grijeh protiv Svetog Duha. Božji Duh mora nesmetano fluktuirati svojim tijelom, krijepiti ga, hraniti i snažiti. Jedino tako njegov Corpus može u Duhu i rasti. Ako to izostane, umjesto istinskog Života imamo samo privid. Imamo zombije :))))

    avatar

    23.07.2004. (16:21)    -   -   -   -  

  • Ako prijeci da se Duh manifestira mozda uopce i nema Duha. Pa mozda i ne cini nikakav grijeh jer za Duha i ne zna. A i mozemo li mi Svemogucem Duhu Svetom 'prepreku' predstavljat, ako se On zaista probudi u nama. O kolike bi mu mi prepreke postavili na put, i stalno to radimo i sto to njemu Zivom znaci. A ako mu zaista (s)prijecimo fluktuaciju znaci da smo samo zamislili da Ga imamo :)...

    avatar

    23.07.2004. (16:48)    -   -   -   -  

  • Porto

    Možemo itekako prepreku postavljati. Upravo zato se on manifestrira jedino i samo onda kad nemamo -sebe. Kad ga nema što kočiti. To je svojevrsna milost kojom nas Duh čuva od nas samih. Izljevanje vatrenog etera Duha u neprimljemljeni celebrospinalni sustav ravno je uključivanju tostera na nuklearku :))) I sva sreća po nas same da se to odvija s one strane naše ego volje. Zato Isus na svadbi u Kani, simboličnom opisu mističnog vjenčanja zaručnika i zaručnice, Duha i Duše upozorava da "...novo vino (vatreni eter Duha) ne ide u stare mješine" Drugim riječima, mora postojati jedna određena čistoća i kvaliteta našeg sistema. O tom nužnom preduvjetu Isus govori da: 'Budemo stoga mudri kao zmije i nevini poput golubova'. Prvo se odnosi na stanje našeg celebrospinalnog sistema oko kojeg se pletu 'zmije' kundalinija iliti 'zmijaste vatre', drugo na kvalitetu naše svijesti koja je pak ovisi o eternom sadržaju tih kanala. Jedno povlači za sobom i drugo. Iz tog saržaja proizlaze naši misaoni oblici, kružni tok našeg mišljenja, iz njih riječi na posljetku i djela. Onaj koji je istinski u Duhu on to jednostavno ŽIVI u ovom svijetu. On sam predstavlja živuči hram Duha Božjega. Duh je tad stalno nad njim i manifestira se preko njega -kada on toga nije niti svjestan. Na taj način Duh Božji nesmetano flukturira svojim narodom, ovim svijetom. Ako i sam imaš u sebi Duha Božjega i ako se pod njegovim okriljem u tebi odvija proces rasta Duhovne Duše, tada ćeš ga po NJOJ prepoznavati i podržavati svojom mišlju, riječju i djelom među bližnjima. Nečeš napraviti ništa što bi omelo taj proces koji se nalazi u svome začetku u bližnjega. To je veliki misterij Kristovih riječi 'ljubi bližnjega svoga kao sebe sama'. Upravo ta mladica novog čovjeka u tebi je nešto što itekako osjećaš i koju za razliku od Duha koji se spušta kako bi je dodatno izgradio u onoj mjeri koju ti kao osobnost možeš podnjeti, je znak da se Duh uistinu i izlio. Neovisno o tvojoj volji. Intenzitet je dakle uvjetovan stadijem razvoja duševnog čovjek u nama, a ne našim htijenjem da se Duh manifestira. To ovisi isključivo o polju onih koji su ga spremni ponjeti, sačinjavati tijelo Kristovo. Nuspojave manifestacije Duha su opisane u svetom pismu. Ako to na crkvenim misama izostaje, tada bi se trebalo upitati zašto svi ti ljudi nisu spremni primiti Duha? Zašto ih nitko nije istinski pripremio za to? Nije li misa svedena na puku formu bez istinskog sadržaja? Bit će da ipak sadržaj nas sebesamih priječi jedan kvalitativni, životvorni transfer Duha.

    avatar

    23.07.2004. (17:36)    -   -   -   -  

  • Porto

    I da se vratim na početak tvojeg komentara, onaj koji ne zna za Duha, za njega Duha uistinu i nema, a samim tim on ne podlježe da sagriješi protiv njega. No što je s onima koji za sebe tvrde da su posrednici između čovjeka i Boga? Koji djeluju među nama u ime Duha, a svojom mišlju riječju i djelom čine suprotno? Njihova je odgovornost koju su na sebe pred Bogom preuzeli, a time i posljedice daleko veća.............. * evo bit ću kratak, bit ću ubuduće kratak obećajem, moji redci tanki ko hostija....* :))

    avatar

    23.07.2004. (17:43)    -   -   -   -  

  • Da, ali mi uvijek imamo sebe. Uvijek. Dok smo zivi na ovom svijetu. Sami mi smo prepreka. Koja Njega ipak ne moze sprijeciti probudi li se zaista. Ali sto s onima koji zamisljaju djeluju u ime Duha, a cine suprotno? Sto s njima? Imaju li oni uopce odgovornost ikakvu? Prema kome imaju odgovornost ako Ne djeluju u Njegovo ime a zamisljaju to? Sto je Marija iz Magdale mogla napraviti ako je Petar zamisljao da on djeluje u Bozje ime i da ona toga nije vrijedna? Je li on bio odgovoran prema Duhu Svetom? Da li je on bio njen bliznji? Ja mislim da nije. Djeluje li Duh Sveti ako bliznjega ni ne prepoznajes? Ja mislim da ne djeluje, jer On otvara srce i oci, a ne zamagljuje.

    avatar

    23.07.2004. (18:11)    -   -   -   -  

  • Porto

    Upravo tako. No jedna stvar je buđenje.., sasvim druga stvar je biti BUDAN permanento, baštiniti Kraljevstvo. Između se nalazi cijeli jedan put, cijeli jedan proces koji nam je proći. Isprva to stanje djeluje samo tren da spoznamo razliku između dviju priroda u nama samima. S vremenom, kako taj proces u nama odmiće, mi se sve više i više nalazimo u stanju budnosti. Upravo je primjer Petra u Bibliji više nego indikativan za to. Naime svaka figura u svetom pismu korespondira sa nekim mahanizmom, procesom ili stanjem u nama samima sa kojim se na putu i mi sami možemo prepoznati, poistovjetiti. Upravo je primjer Petra taj što se događa kada si na putu umišljamo da djelujemo duhovnom Dušom, u Duhu, a u stvari samo padamo u zamku vlastita spiritualnog ega koji si svašta umišlja i pritom-mistificira. Isus mu je više puta očitao pravu lekciju u tom smjeru, pa i onda kada mu je prorekao kako će ga tri puta zatajiti pri prvoj poteškoći.

    avatar

    23.07.2004. (22:26)    -   -   -   -  

  • Porto

    ops, vidim da mi i žena bloga i daje komentare. žene nisu dostojne života u Blogu!!! :))) Ovo gore sam ja upisao.

    avatar

    23.07.2004. (22:28)    -   -   -   -  

  • Da :), to je tako, ali ipak je taj Petar postao okosnica Crkve (neovisno koje). Zasto je tome tako? Da on koji Nije imao Duha ostane zapisan kao stijena, kamen temeljac Crkve? Zasto mu je to rekao (ako izjava nije krivotvorina)? Vise su vrijedili i nevjerni Toma i Juda i Savao/Pavao, nista si nisu zamisljali i ponasali su se onako kako im je srce, dusa nalagala. Bili su istiniti. Bili su ljudi. Ako Mu nisu vjerovali, to su mu i rekli, izdavali su ga, progonili, no nisu glumatali. Al opet su ispali negativci visemanje, nasuprot bahatom Petru... Kojeg nitko nije okarakterizirao kao takvog. I koji je postao stijena. A nikad u njemu mozda nije ozivio Duh. Zasto je tako? Jedino bi se moglo objasniti time sto Kraljevstvo Bozje zaista nije od ovog svijeta i sto ovde zaista samo takvi mogu imati primat, jer drugi za primatom nemaju ni potrebu, iako mogu biti tuzni sto je sve to tako...

    avatar

    24.07.2004. (22:26)    -   -   -   -  

  • Porto

    Nije problem u Petru, nego u nama samima. Pustimo Petra. U svakome od nas čući jedan Petar. Gdje smo mi u svemu tome OVDJE i SADA? Mnijem da se Petar trudio i radio na ostvarenju Kraljevstva koliko god je znao i umio i vjerujem da je dao sve od sebe. Cijelog sebe. Mi smo ti koji imaju potrebu slijediti, oponašati, štovati kao idole, stvarati kultove, ali samim tim i prebaciti ogovornost u slučaju vlastitog neuspjeha... Jedina istinska stijena na kojoj bi svatko od nas ponaosob trebao početi graditi je Krist-kamen ugaoni koji zidari crkava u ovom svijetu uistinu-odbaciše... Mislim da je upravo to bila i Isusova poruka OSOBNO Petru-stijeni na kojoj će on izgraditi crkvu svoju. I da, ona je univerzalna, jer to u samome sebi treba učiniti svatko od nas. Izgraditi "za tri dana" novi hram Božji na razvalinama starog hrama naše osobnosti. Druga stvar je što grupici ljudi kroz povijest to famozno Isusovo obraćanje Petru poslužilo za diskreditciju ostalih kršćanskih denominacija i sekti u borbi oko apostolskog nasljeđa. Ta zar nije Pavao upozoravao da je svima isti izvor i da nije bitno jesi li pavlov, apolonov ili kefin? :))) Ako smo istinski u Kristu, tada upravo On među nama briše sve naše razlike... :))

    avatar

    25.07.2004. (15:18)    -   -   -   -  

  • LOGOS

    Možda Petar nema pojma što su radili s njegovim imenom nakon smrti. Sve te priče o Petrovom stoličenju u Rimu su legende nastale u kasnijoj povijesti. Kao što Hrvati kroz povijest stalno veličaju ime (za razne svrhe) bana Jelačića! A on je ustvari bio Ausrijski oficir te je na zapovijed Austrije ratovao protiv Mađara!

    avatar

    26.07.2004. (08:26)    -   -   -   -  

  • Porto

    Ha, ha tako je Nedjeljko, kad bi smjerni Petar znao da su papini emisari obećali pridošlim Hrvatima 'da će se moćni Sv. Petar boriti na njihovoj strani u svim njihovim bitkama' :))) Kada smo 90 ponovno ustoličili bana na trgu i počeli pjevati pjesme, europski inteelktualci su vjerojatno išili čitati ko je bio taj Jelačić... a onda su imali vidjeti da je to jedan otužni lik, koji umjesto da vojnom slilom koju je imao na raspolaganju svojem narodu donese slobodu i samostalnost, ide rušiti jednu građansku revoluciju u Peštu, upravo kontra svim europskim tokovima. I što su Hrvati dobili za nagradu? Apsolutizam... Poltronstvo i sluganstvo. To je ono što je nažalost obilježilo našu povijest.

    avatar

    26.07.2004. (08:40)    -   -   -   -  

  • LOGOS

    Potpisujem...

    avatar

    26.07.2004. (08:47)    -   -   -   -  

  • Ma nije vazan Petar ni Pavao konkretno :), samo metaforicki pricam o njima, vec: «Ako smo istinski u Kristu, tada upravo On među nama briše sve naše razlike...» - - - da... samo to i hocu reci, ali... ako u Kristu - nismo, vec to samo si zamisljamo, onda su razlike - jedino sto uocavamo. Jer - ne poznajemo li Krista u sebi, kako li ga mozemo ga prepoznati u drugome...

    avatar

    26.07.2004. (11:36)    -   -   -   -  

  • Porto

    Upravo to... :))) Ako prepoznajemo Krista u sebi, prepoznavat ćemo ga i u bližnjemu i nećemu svojom mišlju, riječju i djelom učiniti ništa što ne bi željeli da se čini prema Kristu nama. Ljubi bližnjega svog kao 'sebe sama'. Kao Krista u nama samima :)))

    avatar

    26.07.2004. (15:17)    -   -   -   -  

  • LOGOS

    Voli Isusa u meni-ja ću voljeti Isusa u tebi! !!!!!!

    avatar

    27.07.2004. (08:05)    -   -   -   -  

  • Gnojnice | mostar

    Osvrt na navod iz komentara: Voli Isusa u meni-ja ću voljeti Isusa u tebi! !!!!!! (nedjeljni zakon 27.07.2004. 08:05) - - Jednostavno nisam mogao prešutjeti ovaj komentar za koji želim vjerovati da je slučajni lapsus. No iako je lapsus - opasno zvuči. Ne samo da u ovoj rečenici čitam ucjenjivački stav i uvjetovanje (koje nema nikakve veze s Ljubavlju) nego i još nešto, još jedan bitan "plod"... Ako zanemarimo apsurdno uvjetovanje za "razmjenu" ljubavi s bližnjim - ostade opet nejasnoća ima li tu ljubavi za bližnjeg. Naime iskazana je ljubav prema Isusu u sebi i drugom (što je uredu - super) no što je s bližnjim??? Naš bližnji može biti narkoman, kriminalac, prostitutka, djete ili starac i ako smo svjesni da su svi oni jednako vrijedni kao i "socijalno ili religiozno podobni" građani - ako ne samo deklarativno vjerujemo nego znamo da nas Bog sve jednako voli - gdje je onda tu ljubav za bližnjega. Krajnje je licemjerno da narkomanu i prostitutci kažemo "ja volim Isusa u tebi" te okrenemo glavu i odemo od njih samouvjereni u svoju samozadovoljavajuću "krepost". Isusa u drugoj osobi možemo susresti prihvaćajući, upoznajući i uvažavajući tu osobnost za koju nas je upravo Isus upozorio: NE SUDITE! Jer ta osobe koje susrećemo su očitovanje Božje slave, stvaranje čovjeka je vrhunac neizrecive Slave, iz očiju prolaznika izvire otajstvo veličanstvenosti kraljevstva Božjeg okaljenog u patnjama, nadama, zebnjama, žudnjama dugotrajne životne škole ljudskih srdaca. No s razlogom se često upitamo kako voljeti zadrtog, bezobraznog, zavidnog, podlog, manijakalnog, fanatičnog i kakvog sve ne čovjeka? Najlakše je izgraditi stav: volim Isusa u tebi ali prođi me se - evo čak ću i moliti za tebe (kao pravi "profesionalni vjernik"). Eh, baš tu treba zastati i pokušati prepoznati razloge nečijih "loših osobina" jer svaka osoba je u biti dobra (ta Božje je djelo) samo što su ju određene okolnosti i traumirajuća iskustva instiktivno oblikovale u osobu sa "zaštitnim mehanizmima" od čega nitko od nas nije imun. Ovisi jedino od temperamenta, odgoja i inteligencije kakvu formu zaštitnog mehanizma koristimo. No u korijenu svega jest strah da se ponovno ne doživi neugodno iskustvo. Doduše s vremenom se zalazi u krajnosti ali u srcu svakog ljudskog bića je DOBAR ČOVJEK. O tom DOBROM ČOVJEKU je govorio Isus kad je rekao da ljubimo bližnjeg. A Isus zaključuje "kao samog sebe" - i tu nije u pitanju egoizam nego zdravo dostojanstvo i samosvjest naspram folklornog udaranja u prsa s ciljem da drugima pokažemo kako smo svjesni da smo grešnici - što lako i često otpluta u psihologijske fenomene. Pomiriti se s činjenicom da smo grešnici ne znači stvarati alibi za dosadašnje, postojeće i nove grijehe nego prihvatiti svoju nesavršenost i onda svjestan nesavršenosti prestati sanjati svemogućnost i usredotočiti se na stvarnost te obzirom na osobne mogućnosti i okolnosti nastojati učiniti najbolje.

    avatar

    17.09.2004. (12:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...