Ne osuđuj se previše...ako moraš fokusirat negdje svoje negativne emocije, uperi ih u one koji to zaslužuju...i samo budi svoja, uvijek svoja...i ne želiš virovat, ali zaslužuješ mnogo i još više...pokušaj si to utuvit u glavu ili ću ja morat!! :-D
04.06.2005. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma tko te to gađa otrovnim stericama?ako nema u tebi protuotrova sve im te strelice vrati nazad..nek vide kako je to..prevelika ti je smušenost u glavi..malo razbistri mozak...(lakše reć, nego učiniti) pusa
04.06.2005. (01:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je jedan od najmračnijih poslova na tvom blogu. U nekoliko posljednjih postova vidi se nešto zbog čega me svaki puta kada to vidim prođu trnci. Jeziv je taj tren koji nastupi u životima mnogih mladih ljudi, kada se jednostavno predaju pod pritiskom apsolutne stagnacije u svojim životima, kada im se čini da kamo god se okrenu, tamo je jedan zid koji im se sve više približava i stišće ih u tjesnac. To je kao zamka u koju smo upali kod rođenja, a zatvaraju je žrtve istih takvih zamki. Naši bližnji, koji su također isti, nas onda uče kako pustiti zamci da se zatvori, a ako vide da riječi ne pale, poslužuju se i silom. A kad ni oni ne uspiju postoje već sve moguće ustanove i metode kako da se nekoga drži u šaci. Upravo kao što je rekao jedan lik iz romana koji sam ti htio dati (parafraziram): Kao da smo zatvoreni u mračan tunel, goli i bez ičega, zajedno sa opakom zvijeri koja će nas tražiti, a kad nas nađe neće nam preostati ništa nego da vrištimo dok nas dere. Ali najbitnije je ne se predati. Nemoj popuštati ni pod prisilom da te netko sputava. Nemoj im dozvoliti da unište ono što želiš biti i ono što možeš biti. I ja sam bio pred nekoliko godina isti kao i ti. Bilo mi je dosta svega i svakoga, škola mi se zgadila. I što se promjenilo? Promjenilo se samo to da li me to muči ili ne. Meni se škola (srednja) još uvijek gadi. No sada sam jednostavno odabrao da se na to ne obazirem. I nije to zato što sam sada na faksu, jer kad sam bio u srednjoj školi, imao sam isti stav (barem u 4. razredu, kad sam neke stvari naučio). No, zašto ti to govorim? Prije sam ti rekao u jednom komentaru da se nadam da nećeš onako nastaviti pisati. To je bilo zato jer se već naziralo u onom postu da nešto nije u redu. Obično pišeš puno pametnije, koliko god da ti fali inspiracija. Nadao sam se da je to samo prolazna frustracija, no mogao je biti i zadnji krik za životom kakav bi mogao i trebao biti. I ja sam također već bio gotovo na rubu pameti zbog svega što mi se događalo. Doma mi nisu dali mira, u školi mi 90% gradiva apsolutno nije trebalo i odvraćalo me od onoga što sam stvarno htio raditi. Jednostavno sam se htio zavući u neki kutak i iščekivati kataklizmu ili bilo što drugo, samo da razbije dosadnu svakodnevicu. No, jedan čudan splet događaja doveo me do određenih knjiga. I te knjige sam, prije nekog vremena, rekao da ti ih želim posuditi. Zapravo je pomalo nevjerojatno da sam upravo iz tih knjiga naučio kako se nositi s tom dosadnom, ubitačnom svakodnevicom, jer se radi o romanima, no sasvim je jasno zašto jednom kada ih pročitaš. Moja ponuda još uvijek stoji. Ja ti mogu posuditi, zasad, jednu knjigu. Slijedeći vikend u subotu popodne ili u nedjelju se možemo naći da ti je dam. No, to bih se dalje htio dogovoriti drukčijim putem. (ICQ)
04.06.2005. (02:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
želim ti reć' nešto što možda nema veze sa tvojim postom, ali: za života! sve što imaš napraviti, u kojem god smislu, sve što tražiš, zeliš i ne možeš ostvariti, ajde prema tome... moraš. i osjetit ćeš život. mir će doći ko stanje uma kad napraviš određene stvari i shvatiš da su uzroci i posljedice ljudski segmenti. ajde, čuvaj se *
04.06.2005. (06:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo opusteno, ba, ljeto je pred nama, terba punit baterije, sad se ceka samo vikend da se covjek zapije:D a ti malo vishe vedrine u postove, da ja ne bi dolazio da preko koljena te stavljam!
04.06.2005. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zivot je dragocjen nemoj da ga sama unistavas..pogledaj one koji se bore svaki dan za zivot da dozive da imaju djecu,da ih vide kako odrastaju da se raduju njihovoj djeci...zivot je smisao,samo smisao treba naci i niko nije rekao da zivot je lak...zivot je trnovit put....pozdrav
04.06.2005. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bilo bi licemjerno govoriti ti da si puno vise od onoga sto mislis, i da zasluzujes mnogo vise i da sama znas svoju vrijednost..kad se i ja sam aosjecam tak bezvrijedno da to nije normalno... zelim da ti bude bolje..doista
04.06.2005. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gušite me riječima ,
grebete me pogledima ...
Ostavite moj život meni!
Pustite da već jednom postanem
sama svoja zvijezda vodilja ...
Ne trebam više vaše korake pored mojih stopa !
Ostavite moje stijenje na mom putu
meni !
Ostavite ih kao zagonetke , kao iskustva , kao život!
Dopustite da sama postavim znake na toj stazi,
da osjetim kako se strelice same rađaju iz prepreka ,
kako su intrigantne dok ne znam kuda me vode...
Ostanite u prvoj slijepoj skretnici moje budućnosti !
Vjerujte u moje umijeće i volju ,
samo ostanite tu !
Pokažite mi time stisak podrške !
Pa i kada griješim - nasmiješite se ,
odobrite glupost osmijehom .
Sama ću razumjeti!
Jer samo uz vašu pomoć moje jedro ima nade
da isplovi u pravu luku .
Samo uz vašu pomoć mogu probiti
traku cilja ,
i ići još i dalje .
Samo ćutite,
nemojte prosipati riječi ukora
po mojoj negaženoj stazi života!
Jer , USPJEĆU I SAMA ! ------- OVO SMA JA NAPISALA LJUDIMA KOJI MENE GUŠE I MUČE... ljubim te i znaj da te razumijem
04.06.2005. (15:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi smo iz ovoga ili onda razloga, iz ovoga ili onoga trena umorni od nekoga ili nečega... ali opet-živimo! cijeli ćemo život biti umorni i zamorni od svega i svačega, a opet ćemo to preživjeti! pa tako i ti...
04.06.2005. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malena.....otrovnih strelica će biti uvijek.....ne možeš ih izbjeći.....jedino što možeš je podnositi bol koje te strelice uzrokuju i IGNORIRATI tu bol.....jer znaš i sama da su Ljudi SAMO LJUDI.....a Društvo je ustvari sinonim za NIŠTA......ali to ne znači da se trebaš izolirati od svoje okoline.....okolinu ionako ne možeš učiniti onakvom kakvu želiš.....i zato.....OKLOP NA SEBE,ŠTIT U LIJEVU RUKU,MAČ U DESNU RUKU.....i BORBA do zadnje kapi krvi.....jer od TEBE ŽELIM PRAVOG BORCA! Nadam se da si me dobro čula..... Veliki pozdrav i pusek! :)))))
04.06.2005. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mračna si izvana al iznutra mislim da bi mogla biti drukčija osoba..kao da ti nešto nedostaje i pokušavaš nam to svojim postovima reć al...neznam..neznam šta da kažem....to je majne opinion...mejbe vrong.....pusaa...
04.06.2005. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma ima smisla ovaj post... oni koji to ne osjećaju, neće razumjeti... povučena si u sebe.. ali ipak te boli... ja želim biti sama... ponekad želim da me nitko ne razumije.. želim misliti da se samo ja shvaćam... ali na kraju... ni ja ne kužim... razlika je među ljudima.. netko će te tješiti... reći da će sve biti u redu... drugi će te slušati...
04.06.2005. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To ti je život kasnije će bit još gore, puno puno gore neg sad. Uživaj dok možeš i ne brini se što drugi osjećaju ti si ti a oni su oni, uostalom dal oni važu riječi koje će reć i kojima te rastužuju, očito ne.
04.06.2005. (23:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sto god ti ljudi pisali za utjehu, vjerojatno ti se cine kao prazne rijeci, cula si ih vec milijun puta. Makar ljudi imaju dobru namjeru, rijeci ponekad zvuce prazne. Postoji "plan spasavanja", vejrojatno ga i znas, ali.... Treba ti promjena. Thinker, jedan dobar decko (kojeg osobno poznam i cijenim ga), nudi ti vec promjenu kroz koju je on prosao, koja ga promijenila.Uz to dobivas i novo poznanstvo, iskustvo. Ja bi bio najsretniji kad bi ti sad ponudio put oko svijeta, ili barem put na neki koncert negdje vani, tek toliko da se maknes iz ovog "svijeta" u kojem si sada, da se maknes s ovog bloga, ne zato sto je los(naprotiv), vec zato sto ce te uvijek podsjecati da s necim nisi zadovoljna. Sto ne znaci da ga moras obrisati. Koliko ljudi, za koje ni neznas da im je mozda stalo do tebe, ti je ponudilo ruku? Treba ti nesto zaokupiti razmisljanja, nesto cisto neobavezno, zabavno, ispunjujuce. Imas definitivno pravo na zelje, i nisu to neke velike zelje sto zelis, te zelje bi trebale biti osnovne za sve. Znam mjesto s mirom, bez puno paznje na tebi, mozes uzivati, mozes iskreno osjecati.....i mozes gledati zvijezde! Eto, imas poziv za zvjezdarnicu! Vec dugo zelim ici, pa ako si za, vikni. A uostalom, sto te sprjecava u tome da dozivis nesto novo?
05.06.2005. (01:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mirtiè
evo i ja navratila malo na komp... slika je jeziva... kiss :)
03.06.2005. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*derangement of_mind*
onda sam i ja luđakinja.i zašto se ubijaš u pojam?pa svatko od nas ima pravo nešto željeti,pa makar to bilo nešto nemoguće i neostvarivo
03.06.2005. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sheri Schon
Ne osuđuj se previše...ako moraš fokusirat negdje svoje negativne emocije, uperi ih u one koji to zaslužuju...i samo budi svoja, uvijek svoja...i ne želiš virovat, ali zaslužuješ mnogo i još više...pokušaj si to utuvit u glavu ili ću ja morat!! :-D
04.06.2005. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rest in peace...
ma tko te to gađa otrovnim stericama?ako nema u tebi protuotrova sve im te strelice vrati nazad..nek vide kako je to..prevelika ti je smušenost u glavi..malo razbistri mozak...(lakše reć, nego učiniti) pusa
04.06.2005. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odsjaj Misli
Ovo je jedan od najmračnijih poslova na tvom blogu. U nekoliko posljednjih postova vidi se nešto zbog čega me svaki puta kada to vidim prođu trnci. Jeziv je taj tren koji nastupi u životima mnogih mladih ljudi, kada se jednostavno predaju pod pritiskom apsolutne stagnacije u svojim životima, kada im se čini da kamo god se okrenu, tamo je jedan zid koji im se sve više približava i stišće ih u tjesnac. To je kao zamka u koju smo upali kod rođenja, a zatvaraju je žrtve istih takvih zamki. Naši bližnji, koji su također isti, nas onda uče kako pustiti zamci da se zatvori, a ako vide da riječi ne pale, poslužuju se i silom. A kad ni oni ne uspiju postoje već sve moguće ustanove i metode kako da se nekoga drži u šaci. Upravo kao što je rekao jedan lik iz romana koji sam ti htio dati (parafraziram): Kao da smo zatvoreni u mračan tunel, goli i bez ičega, zajedno sa opakom zvijeri koja će nas tražiti, a kad nas nađe neće nam preostati ništa nego da vrištimo dok nas dere. Ali najbitnije je ne se predati. Nemoj popuštati ni pod prisilom da te netko sputava. Nemoj im dozvoliti da unište ono što želiš biti i ono što možeš biti. I ja sam bio pred nekoliko godina isti kao i ti. Bilo mi je dosta svega i svakoga, škola mi se zgadila. I što se promjenilo? Promjenilo se samo to da li me to muči ili ne. Meni se škola (srednja) još uvijek gadi. No sada sam jednostavno odabrao da se na to ne obazirem. I nije to zato što sam sada na faksu, jer kad sam bio u srednjoj školi, imao sam isti stav (barem u 4. razredu, kad sam neke stvari naučio). No, zašto ti to govorim? Prije sam ti rekao u jednom komentaru da se nadam da nećeš onako nastaviti pisati. To je bilo zato jer se već naziralo u onom postu da nešto nije u redu. Obično pišeš puno pametnije, koliko god da ti fali inspiracija. Nadao sam se da je to samo prolazna frustracija, no mogao je biti i zadnji krik za životom kakav bi mogao i trebao biti. I ja sam također već bio gotovo na rubu pameti zbog svega što mi se događalo. Doma mi nisu dali mira, u školi mi 90% gradiva apsolutno nije trebalo i odvraćalo me od onoga što sam stvarno htio raditi. Jednostavno sam se htio zavući u neki kutak i iščekivati kataklizmu ili bilo što drugo, samo da razbije dosadnu svakodnevicu. No, jedan čudan splet događaja doveo me do određenih knjiga. I te knjige sam, prije nekog vremena, rekao da ti ih želim posuditi. Zapravo je pomalo nevjerojatno da sam upravo iz tih knjiga naučio kako se nositi s tom dosadnom, ubitačnom svakodnevicom, jer se radi o romanima, no sasvim je jasno zašto jednom kada ih pročitaš. Moja ponuda još uvijek stoji. Ja ti mogu posuditi, zasad, jednu knjigu. Slijedeći vikend u subotu popodne ili u nedjelju se možemo naći da ti je dam. No, to bih se dalje htio dogovoriti drukčijim putem. (ICQ)
04.06.2005. (02:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
froy
želim ti reć' nešto što možda nema veze sa tvojim postom, ali: za života! sve što imaš napraviti, u kojem god smislu, sve što tražiš, zeliš i ne možeš ostvariti, ajde prema tome... moraš. i osjetit ćeš život. mir će doći ko stanje uma kad napraviš određene stvari i shvatiš da su uzroci i posljedice ljudski segmenti. ajde, čuvaj se *
04.06.2005. (06:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Something About Me...
samo opusteno, ba, ljeto je pred nama, terba punit baterije, sad se ceka samo vikend da se covjek zapije:D a ti malo vishe vedrine u postove, da ja ne bi dolazio da preko koljena te stavljam!
04.06.2005. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Carolija
Zivot je dragocjen nemoj da ga sama unistavas..pogledaj one koji se bore svaki dan za zivot da dozive da imaju djecu,da ih vide kako odrastaju da se raduju njihovoj djeci...zivot je smisao,samo smisao treba naci i niko nije rekao da zivot je lak...zivot je trnovit put....pozdrav
04.06.2005. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Achtung Baby
bilo bi licemjerno govoriti ti da si puno vise od onoga sto mislis, i da zasluzujes mnogo vise i da sama znas svoju vrijednost..kad se i ja sam aosjecam tak bezvrijedno da to nije normalno... zelim da ti bude bolje..doista
04.06.2005. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RavenGirl
ne mogu reći ništa pametno jer mi je poznata većina ovog o čemu govoriš... drži se... pozdrav
04.06.2005. (12:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MANOWAR
A mnogi se osjecaju kao ti.. hold on... nadam se da ces naci svoj put...da ce taj tvoj 'ispit zivota' dobro proci..
04.06.2005. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skips on the record
ovaj predzanji odlomak... istina. sviđa mi se slika
04.06.2005. (14:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZEMLJA BEZ SUNCA
Gušite me riječima , grebete me pogledima ... Ostavite moj život meni! Pustite da već jednom postanem sama svoja zvijezda vodilja ... Ne trebam više vaše korake pored mojih stopa ! Ostavite moje stijenje na mom putu meni ! Ostavite ih kao zagonetke , kao iskustva , kao život! Dopustite da sama postavim znake na toj stazi, da osjetim kako se strelice same rađaju iz prepreka , kako su intrigantne dok ne znam kuda me vode... Ostanite u prvoj slijepoj skretnici moje budućnosti ! Vjerujte u moje umijeće i volju , samo ostanite tu ! Pokažite mi time stisak podrške ! Pa i kada griješim - nasmiješite se , odobrite glupost osmijehom . Sama ću razumjeti! Jer samo uz vašu pomoć moje jedro ima nade da isplovi u pravu luku . Samo uz vašu pomoć mogu probiti traku cilja , i ići još i dalje . Samo ćutite, nemojte prosipati riječi ukora po mojoj negaženoj stazi života! Jer , USPJEĆU I SAMA ! ------- OVO SMA JA NAPISALA LJUDIMA KOJI MENE GUŠE I MUČE... ljubim te i znaj da te razumijem
04.06.2005. (15:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jazzie
Nadam se da je prolazno...
04.06.2005. (15:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čekanje...
tako se u nekim stvarima pronasao.. jebat ga..
04.06.2005. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... Running My Race ...
svi smo iz ovoga ili onda razloga, iz ovoga ili onoga trena umorni od nekoga ili nečega... ali opet-živimo! cijeli ćemo život biti umorni i zamorni od svega i svačega, a opet ćemo to preživjeti! pa tako i ti...
04.06.2005. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesme Za Izgubljene Duše
Malena.....otrovnih strelica će biti uvijek.....ne možeš ih izbjeći.....jedino što možeš je podnositi bol koje te strelice uzrokuju i IGNORIRATI tu bol.....jer znaš i sama da su Ljudi SAMO LJUDI.....a Društvo je ustvari sinonim za NIŠTA......ali to ne znači da se trebaš izolirati od svoje okoline.....okolinu ionako ne možeš učiniti onakvom kakvu želiš.....i zato.....OKLOP NA SEBE,ŠTIT U LIJEVU RUKU,MAČ U DESNU RUKU.....i BORBA do zadnje kapi krvi.....jer od TEBE ŽELIM PRAVOG BORCA! Nadam se da si me dobro čula..... Veliki pozdrav i pusek! :)))))
04.06.2005. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
STILL ILL
ima nas još... ;) pusa
04.06.2005. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~*~ SVOJE JA ~*~
mračna si izvana al iznutra mislim da bi mogla biti drukčija osoba..kao da ti nešto nedostaje i pokušavaš nam to svojim postovima reć al...neznam..neznam šta da kažem....to je majne opinion...mejbe vrong.....pusaa...
04.06.2005. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wanna die
ma ima smisla ovaj post... oni koji to ne osjećaju, neće razumjeti... povučena si u sebe.. ali ipak te boli... ja želim biti sama... ponekad želim da me nitko ne razumije.. želim misliti da se samo ja shvaćam... ali na kraju... ni ja ne kužim... razlika je među ljudima.. netko će te tješiti... reći da će sve biti u redu... drugi će te slušati...
04.06.2005. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Can't you see all along it was me
To ti je život kasnije će bit još gore, puno puno gore neg sad. Uživaj dok možeš i ne brini se što drugi osjećaju ti si ti a oni su oni, uostalom dal oni važu riječi koje će reć i kojima te rastužuju, očito ne.
04.06.2005. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
revan's thoughts
Sto god ti ljudi pisali za utjehu, vjerojatno ti se cine kao prazne rijeci, cula si ih vec milijun puta. Makar ljudi imaju dobru namjeru, rijeci ponekad zvuce prazne. Postoji "plan spasavanja", vejrojatno ga i znas, ali.... Treba ti promjena. Thinker, jedan dobar decko (kojeg osobno poznam i cijenim ga), nudi ti vec promjenu kroz koju je on prosao, koja ga promijenila.Uz to dobivas i novo poznanstvo, iskustvo. Ja bi bio najsretniji kad bi ti sad ponudio put oko svijeta, ili barem put na neki koncert negdje vani, tek toliko da se maknes iz ovog "svijeta" u kojem si sada, da se maknes s ovog bloga, ne zato sto je los(naprotiv), vec zato sto ce te uvijek podsjecati da s necim nisi zadovoljna. Sto ne znaci da ga moras obrisati. Koliko ljudi, za koje ni neznas da im je mozda stalo do tebe, ti je ponudilo ruku? Treba ti nesto zaokupiti razmisljanja, nesto cisto neobavezno, zabavno, ispunjujuce. Imas definitivno pravo na zelje, i nisu to neke velike zelje sto zelis, te zelje bi trebale biti osnovne za sve. Znam mjesto s mirom, bez puno paznje na tebi, mozes uzivati, mozes iskreno osjecati.....i mozes gledati zvijezde! Eto, imas poziv za zvjezdarnicu! Vec dugo zelim ici, pa ako si za, vikni. A uostalom, sto te sprjecava u tome da dozivis nesto novo?
05.06.2005. (01:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
revan's thoughts
I btw, to nije pomoc sto nudim, to je zelja da na blogu osvane i koji smajlic.
05.06.2005. (01:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....da ili ne....
preljepo rečeno...nekako opisala si i dio mene...onaj dio koji se ja bojim opisati....
05.06.2005. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
sad je životna priča došla na tapet:))
05.06.2005. (11:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...