baš gledam šta smo sve stvorili, čovječe, bili smo na mjesecu, a opet, nesposobni smo kao društvo svakodnevno odgajati psihički neoštećena bića.
01.06.2005. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bruno
Postojimo li u ovom svijetu kao jedno ili kao mnogo? Jesmo li tu da dišemo ili da pijemo? Da umremo ili da živimo...
Proživljavamo ružno i ljepo, budimo se, hodamo, spavamo, dišemo i vrištimo, svaku tu periodu zvanu sekunda naših života, samo da bismo disali punijim plučima, uživali u blagodatima što nam ih je majka dala. Trudimo se no ne uspijeva, trudimo se biti veliki no ne uspijeva, kada želimo biti mali niti to ne uspijeva.
Sjedim i plačem, plačem nad sobom i to iskreno govorim, bez glupih filozofiranja i majmunarija, tu sam da bi bio, nemam pojma kaj radim i kamo to sve vodi ali nekud valjda vodi, jedino što znam je da idem, kao i svi ostali, ali KAMO idem, zašto mi to nikada nitko ne želi odgovoriti. Koga god pogledam ima neki svoj sretan život, ima prioritete kojima se posvećuje, ima djevojku, prijatelje, izlaske i ljepe ocjene, nekamo ode na kavu, pa na cugu, pa doma, pa na kavu, pa malo uči, sutra je cjeli dan pijan, pomaže ocu u radioni, nađe se s curom i tako dalje. A što ja? Iz dana u dan se tučem sa svojim mislima u svojoj spavačoj sobi i zatvoren od cijelog svijeta mrzim sve oko sebe, mrzim samu pomisao da bi se mogao početi normalno ponašati, da bi se nešto ljepo moglo dogoditi, život me je tako naučio. Koliko god se trudio lagati ikome ništa se ne događa ljepo, svaka ljepota i vrednota ne znači ništa kad nemam one najmanje osnove koje čine čovjeka čovjeka, koje čine ljubav, postojanje, sreću i zaigranost. I zato sjedim, čitam, pišem, mrzim i smijem se, ispadam idjot na pravim i pametan na krivim mjestima, izdajem svoju dušu koja mi daje tako puno a ja joj iz dana u dan uskračujem sve više, zato jer je od davnih dana znano da mrzim samog sebe i nikoga drugog, svima vjerujem i sve poštujem, osim samog sebe. Gazim po svojem bitku kao po kakvom crvu koji mora umrijeti, ja i želim umrijeti, ali opet postoje ljudi koji me vole, kojima bi bilo žao i koji bi me do kraja života pamtili u svojim srcima a kada bi se sjetili srce bi ih steglo i prestali bi disati. ALI GDJE SU TI LJUDI KADA ŽELIM KAVU PITI U GRADU?!??!? Gdje su ti ljudi kada nemamo obaveza a ja ne želim biti sam?!??! Zašto sam pobogu sam sad dok nitko nema ništa za raditi?! Zašto, zašto, zašto, koji mi se kurac dešava, u koji sam se kurac pretvorio, kakav sam kurac postao, kao koje jebeno govno sam se rodio, ma što sam tako strašno skrivio da sam tako jako u kurcu, zašto, u čemu je jebeni problem?!??!?!??!?!??!??!??!??!!??!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!???????????????????- dm
02.06.2005. (02:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bruno... sa ovakvim razmišljanjem, ti si mizantrop, ali vjeruj mi, postoji više toga u tebi što samo trebaš pokazati, više toga što moraš ispucati, više toga što moraš shvatiti, i jednog dana ćeš bit ko Frank Sinatra. I sve će bit po tvom. Mi smo bića koja imamo nešto autodestruktivno u sebi, kako Frojd kaže, i jednog dana ćeš se uništiti, ili početi živjeti. A sve je to, kao samoubojstvo, stvar odluke. ODLUČI ŽIVJETI i živjet ćeš ko jebeni lord. I kod mene imaš ruku, rame, burek i pivu.
02.06.2005. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
charlotte
baš gledam šta smo sve stvorili, čovječe, bili smo na mjesecu, a opet, nesposobni smo kao društvo svakodnevno odgajati psihički neoštećena bića.
01.06.2005. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bruno
Postojimo li u ovom svijetu kao jedno ili kao mnogo? Jesmo li tu da dišemo ili da pijemo? Da umremo ili da živimo... Proživljavamo ružno i ljepo, budimo se, hodamo, spavamo, dišemo i vrištimo, svaku tu periodu zvanu sekunda naših života, samo da bismo disali punijim plučima, uživali u blagodatima što nam ih je majka dala. Trudimo se no ne uspijeva, trudimo se biti veliki no ne uspijeva, kada želimo biti mali niti to ne uspijeva. Sjedim i plačem, plačem nad sobom i to iskreno govorim, bez glupih filozofiranja i majmunarija, tu sam da bi bio, nemam pojma kaj radim i kamo to sve vodi ali nekud valjda vodi, jedino što znam je da idem, kao i svi ostali, ali KAMO idem, zašto mi to nikada nitko ne želi odgovoriti. Koga god pogledam ima neki svoj sretan život, ima prioritete kojima se posvećuje, ima djevojku, prijatelje, izlaske i ljepe ocjene, nekamo ode na kavu, pa na cugu, pa doma, pa na kavu, pa malo uči, sutra je cjeli dan pijan, pomaže ocu u radioni, nađe se s curom i tako dalje. A što ja? Iz dana u dan se tučem sa svojim mislima u svojoj spavačoj sobi i zatvoren od cijelog svijeta mrzim sve oko sebe, mrzim samu pomisao da bi se mogao početi normalno ponašati, da bi se nešto ljepo moglo dogoditi, život me je tako naučio. Koliko god se trudio lagati ikome ništa se ne događa ljepo, svaka ljepota i vrednota ne znači ništa kad nemam one najmanje osnove koje čine čovjeka čovjeka, koje čine ljubav, postojanje, sreću i zaigranost. I zato sjedim, čitam, pišem, mrzim i smijem se, ispadam idjot na pravim i pametan na krivim mjestima, izdajem svoju dušu koja mi daje tako puno a ja joj iz dana u dan uskračujem sve više, zato jer je od davnih dana znano da mrzim samog sebe i nikoga drugog, svima vjerujem i sve poštujem, osim samog sebe. Gazim po svojem bitku kao po kakvom crvu koji mora umrijeti, ja i želim umrijeti, ali opet postoje ljudi koji me vole, kojima bi bilo žao i koji bi me do kraja života pamtili u svojim srcima a kada bi se sjetili srce bi ih steglo i prestali bi disati. ALI GDJE SU TI LJUDI KADA ŽELIM KAVU PITI U GRADU?!??!? Gdje su ti ljudi kada nemamo obaveza a ja ne želim biti sam?!??! Zašto sam pobogu sam sad dok nitko nema ništa za raditi?! Zašto, zašto, zašto, koji mi se kurac dešava, u koji sam se kurac pretvorio, kakav sam kurac postao, kao koje jebeno govno sam se rodio, ma što sam tako strašno skrivio da sam tako jako u kurcu, zašto, u čemu je jebeni problem?!??!?!??!?!??!??!??!??!!??!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!???????????????????- dm
02.06.2005. (02:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fakeone
duga ti je ta misao.
02.06.2005. (12:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^^ dunj ^^
ajme uvik me ovakvi postovi bediraju..meaning of life..lol:) e samo san tila pitat u koliko sati van je predstava?
02.06.2005. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj komentar nije ovdje
bruno... sa ovakvim razmišljanjem, ti si mizantrop, ali vjeruj mi, postoji više toga u tebi što samo trebaš pokazati, više toga što moraš ispucati, više toga što moraš shvatiti, i jednog dana ćeš bit ko Frank Sinatra. I sve će bit po tvom. Mi smo bića koja imamo nešto autodestruktivno u sebi, kako Frojd kaže, i jednog dana ćeš se uništiti, ili početi živjeti. A sve je to, kao samoubojstvo, stvar odluke. ODLUČI ŽIVJETI i živjet ćeš ko jebeni lord. I kod mene imaš ruku, rame, burek i pivu.
02.06.2005. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eewa
svidja mi se ta 'samo jedna misao' ;)
05.06.2005. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...