Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Claire

    I sama se pitam što mi starost donosi, čemu sve, čemu rad kad ti ni to ne garantuje da ćeš jednom imati svoju kućicu svoju slobodicu, ma k vragu sve

    avatar

    12.05.2005. (21:20)    -   -   -   -  

  • blond lady

    kod mene nikad nije bila tema zivjeti sa roditeljima ili ne jer nisam imala dobar odnos sa starom tako da sam jedva cekala kad cu da odem iz kuce... divim ti se da mozes sa 30 god. zivjeti sa roditeljima, sigurno imas jako dobar odnos s roditeljima ... ja sam sa 20 god. otisla...o.k. sada sam udana ali nemogu si zamisliti da zivim sa roditeljima iako nije jednostavno biti samostalan, svi troskovi, odgovornost, kucni poslovi ali ipak sam rado placala tu cijenu .... pozdrav

    avatar

    12.05.2005. (21:29)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    razumijem te potpuno jer sam u sličnim "problemima". i meni je lipo doći doma na gotov ručak, ne brinuti o režijama, nego samo dati svoj dio...ne znam jesam li lijena ili previše vezana za mater da barem ne pokušam otići od kuće...ali kamo i kako?. podstanarstvo je skupo, imam par kredita još nekoliko godina...znači lova je u pitanju. da imam dovoljno para za sve, otišla bi odmah, jer volim imati svoj komod...sve ovo šta si ti napisala i još poneki:-)

    avatar

    12.05.2005. (22:18)    -   -   -   -  

  • Petra 23-10

    Napisala komentar koji je nestao?!!!Da skratim.Živim izlad staraca(odvojeni stan)Nekad je ok,nekad ne baš,ali stari su i ja sam tu da im pomognem.A za dijete smo uplatili stambenu štedionicu.Jednom ću joj poklonit garsonjeru.Nek se skine s cice i započne samostalno.Možda sam sebična,ali mislim da će znat cijenit taj dar!

    avatar

    12.05.2005. (23:27)    -   -   -   -  

  • strijelac

    tema ko rođena za mene! alZo dakle, moji starci - svaka im čast! još malo pa će na 3-4 noge hodati! toliko su se poderali od teških poslova. cijeli život. i još sad uvijek! od njih imam tu naviku da cijenim rad i volim raditi, bilo što, glavno da je korisno i produktivno i da nečemu vodi! nekad mi se baš i neda, ali to je rijetko! zbog njih imam 23 godine a već dugo razumijem (fakat RAZUMIJEM) život kako ga većina mojih vršnjaka neće shvatiti pa ni za 10 godina! to je i veliki nedostatak jer nekad jednostavno nemam o čemu s njima pričati - zadubim se u svoje misli, svoje probleme... svakodnevne gluposti su za mene fakat gluposti..... tračanje i te fore... ne volim to raditi! ALI da se ja vratim na temu: 23 su mi godine, nisam bogat, ali IMAM svoj stan! i ne samo stan - imam stvarni - mentalni i drugi potencijal (ne kažem to samo ja, nego i drugi koji me znaju) da napravim nešto nevjerojatno veliko, dobro u svom životu! fakat ne mogu objasniti taj osjećaj! na početku sam života, ali imam taj osjećaj da vrijeme radi za mene, da mogu sve - preskočiti najvišu planinu, preplivati najveće more... I can make a diference!!!! kad bi barem bio tako pun samopouzdanja i u drugim područjima, ali čovjek ne može imati sve! zato uživam u trenutku i onomu što taj trenutak donese... nažalost - sam.... tražim cimericu?!?!?!?! :)))))) 30 i nekaj sitno kvadrata, NZagreb.... mojih kvadrata!

    avatar

    12.05.2005. (23:33)    -   -   -   -  

  • Riječanka&svijet

    Ja sam godinama bila podstanar, i utukla sam brdo love na to. Tek prije 3 godine sam uspjela kupiti svoj stan, na kredit, naravno, kojeg moram otplaćivati još 22 godine. Nemam baš tako mala primanja, ali ni prevelika, tako da je rata kredita plus režije poprilična stavka kod mene. Zato mi nije jasno kako je kolega komentator prije mene već u 23.oj godini uspio kupiti stan? Sve što imam, auto, stan, oprema u stanu, kupila sam sama, uz pomoć kredita, i znam kako to ide. Nitko mi nije ništa u životu ponudio na pladnju, no nije mi krivo. Krov nad glavom, svoju privacy čovjek mora imati..ma koliko volio svoje roditelje, pupčana se vrpca mora prerezati :))))

    avatar

    12.05.2005. (23:56)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    Ovo što si rekla da se svi oko tebe snalaze, samo ti nikako, to mi je tako poznato. Svi oko mene isto deru neka nasljedstva, umire im neka daljnja rodbina pa dobiju stan, imaju obiteljske kućerine pa njima pripao kat... svima nekako uletilo, samo ja još u svojoj sobici, a što je najgore, nema ničeg niti na horizontu. Tko zna zašto je to dobro:) Ovo me šokiralo - s bratom u sobi!!! Ajmeeee! Ja makar okrenem ključ, stavm neku ziku, i zamislim da mi niko ništa ne može, i da vanjski utjecaji ne postoje, a i tako jedva preživljavam:)))

    avatar

    13.05.2005. (00:16)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Kužim otprilike kako to izgleda, ali ne znam što bih ti pametno mogla reć... Zabranila si spominjanje udaje :))) pa sad ne znam stvarno... Evo razmišljat ću, pa ako išta smislim, javim ti odmah! :))

    avatar

    13.05.2005. (00:28)    -   -   -   -  

  • Mamina svakodnevnica

    I ja živila sa svojima do udaje.Sad sam podstanar.Kod mojih mi bilo super iako je ponekad bilo i "gušenja".Srićom, imala sam makar svoju sobu.Razumim te potpuno, ali ne znam šta ti pametno kazat.I ja se nadam nekom nasljedstvu...

    avatar

    13.05.2005. (00:55)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Ja baš rješavam 8tj. pokušavam riješiti) svoje stambeno pitanje. Ali ne želim o tome javno dok ne bude sigurno da ne ode što po lošem.

    avatar

    13.05.2005. (00:57)    -   -   -   -  

  • strijelac

    * za riječanku - starci su mi kupili stan dok sam još išao u srednju... prije nekih 7-8 godina dok je to bilo lakše za napraviti... nije da sam ga dobio na pladnju!!! radio sam za njega, i još uvijek radim svakog vikenda kod njih... godišnji i sve provedem šljakajući kod njih... i dok drugi idu na more, ja se ubijam po poljima, na suncu, kad je u hladu preko 30 °C... i zato sam diplomirao u 4 godine i nešto sitno.... i zato ne osjećam grižnju savjesti ni išta loše kad kažem da IMAM stan.

    avatar

    13.05.2005. (07:23)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Blondy, slažemo se dosta dobro, iako nije isto bilo kad sam imala 20, i sada. Da se tako ne slažemo, nemam pojma kako bih izdržala. @Strijelac, imaš sreću da je tako kako je. Iako, mislim da si jedan od rijetkih koji tako vrijedno roditeljima vraća ono što su ti dali. Uglavnom samo uzmu. Pa gdje bi zgurao cimericu u 30-40 kvadrata? :)) Ne bi valjda bili u istoj sobi? :)) A i sobica je sigurno mala, morao bi ti spavat na podu, osim ako ti ne bi dala komadić kreveta. :))) @Zeko, srećom da je brat u zadnje vrijeme više okolo nego doma. :)) Ali stvarno je TEŠKO. Nije lako ni meni, a ni njemu. Dok smo bili klinci, bilo je dobro. Često bi se igrali, kasnije stariji i pričali do kasno u noć. Sad isto možemo pričati, i mislim da bi mogli i bolje. Samo da nismo toliko „stisnuti“ u tom malom prostoru. I da ipak radi različitosti karaktera jedan drugoga ponekad „teroriziramo“. @Rock, nadam se da će ti planovi uspjeti.

    avatar

    13.05.2005. (08:16)    -   -   -   -  

  • Friva

    Život s roditeljima i život bez njih ima prednosti i mana. Sve sam probala, sa 18 godina sam sama otišla u svijet i nije bilo lako bez njih. Najbolje je živjeti odvojeno, ali ne baš puno daleko od roditelja, jer su oni vrijedni kad dođe unučad, nezamjenjivi su!!! Sedam godina sam bila podstanar i to nikome ne bih preporučila...osjećaš se najmanjim od najmanjih. Ja da sam na tvome mjestu, živjela bih u kućici u cvijeću i uživala dok ne dođe neki princ sa stanom ili kućom...Pozdrav!

    avatar

    13.05.2005. (08:57)    -   -   -   -  

  • Cookien svijet

    većina mojih frendova koja ima svoje stanove ih je naslijedila od pokojnih rođaka ili su im ih kupili starci. iako ima i obrnutih slučajeva. znam ljude koji su kupili stanove na kredit, a sad jedu paštetu, spavaju na podu i drže odjeću u kutijama jer nemaju love za namještaj. meni nikad nitko ništa nije dao na tacni, pa tako ni stan. morat ću se sama izboriti za njega kao i za sve ostalo. kod kuće mi nije bilo bajno, pa sam gledala da zdimim odande što je prije moguće. u podstanare. to je daleko od rješenja problema i srce me zaboli kad se sjetim da bi od love koju svaki mjesec bacam na stanarinu mogla komotno otplaćivat vlastiti stan, ali jebiga, nitko mi kao honorarcu neće dati stambeni kredit. ne zamaram se previše time. šta bude, bit će. a rješenje tvog problema... više ljudi na hrpi uvijek lakše plaća stanarinu i režije. ne moraš se zato udat, nađi cimerice. nećeš se doduše moć šetat gola po stanu i odvaljivat mjuzu do jaja, ali ti bar nitko neće određivati kad ćeš spavati i jesti. osim toga, uvijek ćeš imati s kime popričati kad ti je dosadno. a velike stanove se uvijek više isplati iznajmiti nego jednosobne. ja sam nekoliko mjeseci živjela s cimericama u trosobnom stanu i bilo nam je super. stanarinu smo plaćale svaka po 500 kuna i dodaj na to još 200-300 za režije. to se stvarno da podnijeti i s prosječnom plaćom. naravno, opet nije nikakvo trajno rješenje, ali eto, malo za promjenu...

    avatar

    13.05.2005. (09:03)    -   -   -   -  

  • jurop

    ja sam na to prisiljen jer radim u zg a moji su u os. al da je skupo skupo je, meni osim režija plaća ode samo na hranu i pokoji komad odjeće...al bit će bolje u buduće...mislim da čovjek zbilja u jednom trenutku treba znati otići koliko god teško bilo u početku...a ako odeš gledaj na to ovako...moći ćeš raditi tulume na kojima ćeš možda i upoznati budućeg :)))

    avatar

    13.05.2005. (09:35)    -   -   -   -  

  • Dalibor

    još nikako, kao i ti živim sa roditeljima, studiram i pomažem im kako god mogu, zaradim si neku lovu p im nisam na grbači, ali kad završim faks i zaposlim se onda ću razmišljati o tome. a taj trenutak je sve bliži...udvoje je vjerojatno lakše...

    avatar

    13.05.2005. (09:44)    -   -   -   -  

  • Sisački anali

    DOLJE PROSTATA!

    avatar

    13.05.2005. (10:46)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    javim ti kad uspijem, za sad je to prebolna točka za mene:(

    avatar

    13.05.2005. (11:24)    -   -   -   -  

  • dundomaroje

    Krediti su jako popularni, naročito stambeni. Kamate su postale ponešto prihvatljive. No ono što će mlade ljude dovesti do granice očaja, su preduvjeti koje mlad čovjek ili par mora ispunjavati da bi taj isti kredit dobio. Despite činjenicu da je kredit i sam po sebi opterećujuća obveza koju u današnjem nestalnom ekonomskom sustavu treba preuzeti i na do 30 godina, užasno je što banke najčešće forsiraju ljude da u vlastiti kredit uvlače druge ljude. Recimo ako imate i solidna primanja, tražit će od vas jamce, garante, sudužnike. Ako se radi o stambenom kreditu recimo za gradnju kuće, tražit će još i hipoteku na postojeću nekretninu, koja onda svakako ne pripada tražitelju kredita. Onda će si još dozvoliti da traže prednost na unovčavanju police životnog osiguranja. Prekrasno. I nije ih briga ako se recimo ocu na kojeg polica glasi nešto desi kako će njegova obitelj preživjeti, jer će ostati i bez kuće/stana i bez police osiguranja... Kakva je ta naša država maćeha? Njima je bitno da ne riskiraju ništa. A očekuju od mladih da nešto učine za svoju zemlju. E pa dok se država malo ne zamisli nad ovim problemima i objasni bankama da uskoro neće imati kome davati kredite da bi od njih mastili dugo godina svoje pretile guzice, neće imati ni podmlatka, ni nove radne snage a bome i staru će teško zadržati doma. Pozivam sve i svakoga tko ne može u ovoj zemlji riješiti vlastito stambeno pitanje da digne sidro i ode u državu koja će mu pružiti bolje uvjete. Ova naša je to već i previše zaslužila. Volim je, ali mogu bez nje. Kad mi nimalo ne želi izaći u susret.

    avatar

    13.05.2005. (13:36)    -   -   -   -  

  • trill

    Do udaje sam živjela s roditeljima, ali poslje udaje sam skupa s mužem i poslje malom bebom otišla u podstanare. Za dvije (2) godine smo se selili devet (9) puta, jer bez ikakve financijske pomoći sastrane, u doba rata, nismo ili mogli plaćat stan (pa smo prelazili u jeftiniji) ili su stanodavci željeli staviti u stan neke svoje rođake izbjeglice. Podstanarstvo traži skoro sve moguće novce, puno puno živaca jer stanodavaca i stanova ima svakakvih, a i sloboda što si sama je jako upitna, baš zbog stanodavaca i kojekakvih uvjeta koji postavljaju. Išli smo jednom gledati neki stan i gazdarica je samo tako ulazila u spavaću sobu para koji je tamo živio. Toliko o slobodi kod podstanarstva. Kako konkretno rješiti? Ne znam, jedino tako da pokušaš stisnuti zube, biti kod roditelja i pokušati ušparati čim više, pa jednog dana stambeni kredit...

    avatar

    13.05.2005. (13:52)    -   -   -   -  

  • strijelac

    vidiš pegy, ja sam tak dobar da joj (svojoj cimerici) nebi ni stanarinu uzeo!!! ak bi bila poduzetna :)))) a stan je taman za mene i 2-3 cure :)) iz kreveta se ne mičem : ))

    avatar

    13.05.2005. (14:10)    -   -   -   -  

  • rabljeni političar

    Kad moji dečki završe srednju školu idu svojim putem. Svakako da ću m pomoći u životu ali neka se sami malo bore. Možda okrutno ali dobro.

    avatar

    13.05.2005. (14:24)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Friva, krasan ti je savjet, volim ja pomalo lebdjeti, samo obično me surova stvarnost baci na zemlju pa nije baš dobro zanositi se previše. :) @Cookie, sviđa mi se ideja … samo da sam malo mlađa. U studentskim danima je jedno, a ovako … Ja želim biti sama, i primati prijateljice kad me volja. :)) Prijatelje da i ne spominjem. Hihihi. @Demjan, nadam se da ti to neće još dugo biti bolna tema. @Dundo, sve je to dosta teško i obeshrabrujuće, ali ja sam ipak PROTIV odlazaka iz Hrvatske. Meni je ovdje prelijepo da bih išla, ali opet … stvar osobnog izbora. No, pozivanje na odlazak nas baca u još veću besperspektivnost od ove u kojoj jesmo. Jer, ako svi odu, tko će ostati? A i druge zemlje nisu baš obećane. I tamo se treba dobro namučiti. Trill, a jeste i vi prošli prave muke. Nadam se da je sad ipak bolje. @Strijelac, kako si ti doooobar, primio bi i 2-3. A ne bi se dao iz kreveta. :))) A gdje bi one? :))) @Rabljeni, pa nećeš ih valjda izbaciti? :(

    avatar

    13.05.2005. (15:00)    -   -   -   -  

  • lovesex

    i ja krećem u traženje stana... tražim, tražim... i grozim se kredita...

    avatar

    13.05.2005. (15:04)    -   -   -   -  

  • dnevnik živčanog mede

    a joj baš mi je žao i suosjećam. i ja sam sa sestrom u sobi, živim sa svojima u malom stanu... ali je situacija različita, nisam samostalna... no čim prije bih i ja na svoju stranu, ako bih to nekako uspjela. ovo s cimericama je dobra ideja, ali i nije s druge strane, ne znam. raspitaj se za stambene štedionice, ulažeš 5 god(ili koliko već) i uštediš tako određenu sumu novca... ne znam., uglavnom, nadam se da ćeš pronaći neko rješenje! pozdrav (iz knjižnice :)

    avatar

    13.05.2005. (15:44)    -   -   -   -  

učitavam...