Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing

  • maja

    ja bih troje... fin brojček. ma i jedno može, al troje je onak - super. i moraju bit dvije cure i jedan dečko, jer baratam s dva ženska i jednim muškim imenom.. pozdraf :-)

    avatar

    09.05.2005. (21:17)    -   -   -   -  

  • Friva

    Bogatstvo nije uvjet da možeš imati više djece, ti najčešće imaju jedno ili najviše dvoje. Znam nekoliko obitelji koji ne žive u izobilju, imaju više djece, a sretni su i zadovoljni. I moj muž je u takvoj obitelji, s petero djece, narastao u skromnosti i skromnost od njega nije napravila nešto loše, dapače kompletniji je od mnogih koji su imali sve što su željeli. Sve je to individualno od slučaja do slučaja, ali ti si to sve dobro obradila. Najbitnije je da djeca rastu u veselju bez stresa i u ljubavi, a koliko će ih biti...što se mene tiče što više...jer djeca su velika obaveza, ali i najveće veselje i bogatstvo. Ja ih imam dvoje!!!

    avatar

    09.05.2005. (21:52)    -   -   -   -  

  • ~ Kokica ~

    ja sam htjela puno djece, no iz zdravstvenih razloga više se ne usudim (imam dvije cure). znam da novac nije razlog za manje ili više djece, novac je više opravdanje. moja mama je sama othranila troje djece dok nismo završili faks. može se kad se hoće

    avatar

    09.05.2005. (22:27)    -   -   -   -  

  • mayday

    Manjak novca je samo loš izgovor na ovu temu. Sve žene koje imaju više od jednog djeteta (neke moje kolegice) kažu da je imati 1 dijete nešto posve drugo od imati 2, 3 ili više djece. A onda, važni su i očevi i koliko su oni spremni posvetiti sebe djeci. Kod mene to baš i nije bio slučaj. Radi se o pažnji, o duhovnom bogatstvu koje ne možeš davati jednako jednom ili četvoro djece. Svako to osjeća najbolje za samog sebe. Potreba za djecom zrije u ženi (ili muškarcu) i svatko to mora raščistiti sa sobom i svojim partnerom. Imam osjećaj da si ti baš sad spremna imati dijete. Sjećam se kad sam ja počela osjećati svoju spremnost, želju za tim. Imala sam tek 28, 29 godina. Sretno, Pegy

    avatar

    09.05.2005. (23:19)    -   -   -   -  

  • Riječanka&svijet

    Pegy, sa ovim se tvojim postom slažem od prvog do zadnjeg slova! :)))) Ja sam jedinica i nikome ne bih preporučila da ostane na samo jednom djetetu. Nije meni falilo društav u djetinjstvu, daleko od toga...no, sada kada je mama već starija i potrebna pažnje, bilo bi lijepo da imam brata ili sestru sa kojim bih podijelila brigu, a i onda bih imala nekog svog kada mame više ne bude. I točno, imati desetero djece a ne moći im omogućiti čašu mlijeka i komad kruha a da o ostalome ne govorimo, je zločin. No, prosječna hrvatska obitelj može odgojiti 1-2 djece bez posebnih financijskih odricanja.Naravno, odricanja su druge naravi, a ona su neizbježna i potrebna. Ja eto, stjecajem okolnosti, nemam obitelj, no sigurno je da je imam, ne bih ostala na jednom djetetu... Pozdrav :)

    avatar

    09.05.2005. (23:53)    -   -   -   -  

  • freestyler

    mislim da si dobro rekla, djeca su plod ljubavi i tamo gdje ima puno ljubavi može biti i puno djece koja su sretna....

    avatar

    09.05.2005. (23:56)    -   -   -   -  

  • što bi te lagao?

    trend u Hrvatskoj je davno prestao biti zabrinjavajuci... sada je katastrofican... ja bih volio imati kolko Bog da, neparan broj... mislim da Bog ipak najbolje zna kolko ja djece mogu izdrzavati, a neparan broj zbog toga sto: recimo sada da ih je troje... i sada se oni posvadjaju... i onda se podijele i na jednoj strani ih je 2 a na drugoj samo jedno i onda tom jednom bude dosadno i brzo se pomire, a ako bi ih bilo dvoje dvoje... e onda bi duze bili posvadjani... zato bih zelio neparan broj djece... :)

    avatar

    10.05.2005. (00:36)    -   -   -   -  

  • Cookien svijet

    nikad ne bih imala samo jedno dijete. mislim da bi bilo usamljeno, ne bi se imalo s kime igrati i bilo bi mu dosadno. sama dolazim iz obitelji s troje djece, pa mi je zato to valjda najmanji broj djece koji bi htjela imati, a protiv više se ne bi bunila :)) ekonomska situacija po mom mišljenju igra veliku ulogu u padu nataliteta u hrvatskoj - ne nužno zato što ljudi ne bi imali novaca za uzdržavanje djece, nego zbog opće besperpektivnosti. vjerojatno se mnogi pitaju čemu rađati djecu kad za njih jednom kad odrastu neće biti posla, adekvatnog školovanja ili zdravstvene zaštite. naravno da i ovo što si ti spomenula vrijedi. ali svijet općenito svakim danom postaje sve ružnije i ružnije mjesto. i sama se katkad zapitam kakvu ću uslugu napraviti svojoj djeci kad ih donesem na takav svijet. ali ja sam po tom pitanju optimist, pa se nadam da ćemo ujedinjenim naporima ipak uspjeti svijet pretvoriti u ljepše mjesto :))

    avatar

    10.05.2005. (06:29)    -   -   -   -  

  • misko

    »Imati jedno dijete znači samo zadovoljiti svoje emocionalne potrebe, a dvoje ili više djece znači proizvoditi radnu snagu«, pomalo je okrutna, ali ipak točna demografska opaska. Ovo sam sačuvao iz jedne svjetske studije o stanju u čitavom svijetu i ja se slažem sa tim! Žalosno je, ali to je nepobitna istina! Što se tiče tvoje opaske o siromašnima koji imaju hrpu djece i žive u brvnari bez struje i vode, mislim da zaboravljaš na duhovno i obrazovno siromaštvo koje proždire takve ljude. Ti jadnici nisu odgajani da uživaju u lijepoj književnosti (o kazalištu da i ne govorim), nemaju kompjutere, TV i ostale "blagodati" civilizacije! Ružno je reći, ali je istina - njima je JEDINA zabava pomoću koje zaboravljaju na težak život - seks! To što nisu educirani i ne upotrebljavaju kontracepciju (poznavajući tvoje stavove ti se vjerojatno protiviš kontracepciji) ne pridonosi poboljšanju njihovog standarda! Nisu oni jedini krivci, mada snose dio odgovornosti - ali samo dio! Tvoja opaska o kupovini auta i "šminka" odjeći na uštrb jednog djeteta? Ne znam, pegy, možda su pravu, mislim da svatko ima pravo i mora SAM planirati obitelj! Svi daju panične prognoze o izumiranju nacije! Zašto ne daju panične izjave o standardu hrvatskog čovjeka? Koji se nije uspio ugurati u politiku i koji se nije obogato preko noći zakonitom pljačkom koju zovemo "privatizacija"? Uffffffffffff, potegla si me za jezik! Pozdrav!

    avatar

    10.05.2005. (07:17)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Maja, ne znam kako misliš realizirati ovo „moraju biti 2 cure i 1 dečko“. :)) Imaš neke knjige, ali …. hihihi, ne vjerujem baš u te teorije. :)) @May, ne znam što si htjela reći pod ovim „Radi se o pažnji, o duhovnom bogatstvu koje ne možeš davati jednako jednom ili četvoro djece.“ Ja mislim da se može davati jednako. Nekome daješ više jednoga, nekome drugoga, ali u konačnici je ljubav koja se daje jednaka. Ja sam spremna za dijete, ali ne mogu baš sama do njega. :) @Riječanka, zapravo si me podsjetila na nešto što sam zaboravila napisati u postu. A to je da sam primjetila (iako nije pravilo) da jedinci budu često razmaženi, a i ne nauče dijeliti i ne nauče živjeti sa kompromisima. Nemoj shvatit osobno, to je samo ono što je trebalo biti u postu. :) @Leptiriću, mislim da bi bio sretan i sa 2, 4, 6, 8 … da nabrajam daje? :)))))

    avatar

    10.05.2005. (08:30)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Cookie, slažem se s tobom u ovome djelu u tome da je jedincu možda dosadno i da može biti usamljeno. Za ekonomsku situaciju se slažem za one koji su nezaposleni ili jako teško žive. Oni koji žive prosječno mislim da to koriste kao izgovor za neke druge stvari. Uopće ne razmišljam da ne bih imala djecu radi toga da ih ne donesem na ovakav svijet. A kakav? I mi živimo u njemu, i sretni smo da IMAMO život. I da su nam ga naši roditelji podarili. Ako svijet i nije onakav kakvog bi smo htjeli, onda mogu razmišljati i da naša djeca mogu napraviti bolji. Zašto misliti crno i pesimistično?

    avatar

    10.05.2005. (08:31)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Miško, ja se ne slažem s prvom rečenicom. No, kad malo bolje promislim, ovaj se put slažem sa vrlo malo onoga što si napisao. Meni su djeca, ako moram definirati, prije svega izraz ljubavi raznih vrsta. Ne slažem se ni s ovim teorijama o kazalištu i kompjuterima. Ja sam kao dijete bila par puta u kazalištu, kompjuter nisam imala (tko ga je onda imao? :)), nisam imala i puno drugih stvari koje su drugi imali. No, sjećam se da smo se igrali razinh igara za koje trebao tada ni jedan dinar. Penjali smo se po stablima, igrali lovice, bili po šumi, igrali sepolicajca i lopova i dr.I imali sretno djetinjstvo. Ne slažem se ni da je tim siromašnim i neukima seks zabava, rekla bih prije potreba, kao i ostalima, djelom. Što se kontracepcije tiče, i tu krivo pretpostavljaš. Rekla sam ti da mislim SVOJOM glavom, ne tuđim glavama. Nadalje, ima puno vrsta kontracepcije i ja ih razlikujem. Nemam namjeru planirati ničije obitelji osim svoje, ako mi ju Bog da, a nadam se da hoće, ovom prilikom samo govorim svoj stav. I za kraj, ti kao čovjek koji obično uočava negativne pojavnosti u drušvu, ne vidiš loše u padu nataliteta? Svakako da neću ići praviti djecu samo da bi popravljala demografsku sliku, no moram priznati da volim svoj narod i da mi je žao da mu se na području nataliteta to događa. Meni to JE zabrinjavajuće.

    avatar

    10.05.2005. (08:32)    -   -   -   -  

  • mayday

    Da pojasnim. Ne možeš davati nešto što ni sam nemaš (dovoljno). Ako nemaš vremena i ako si stalno fizički jaaaaako umoran, s dječicom od 2 mj. do 10 g. da te vidim kako ćeš zadovoljiti sve njihove intelektualne i emocionalne potrebe

    avatar

    10.05.2005. (09:14)    -   -   -   -  

  • pegy

    @May, prvo mora biti ljubavi među roditeljima. A to znači i razumijevanje, poštovanje i podjela obaveza. Sigurno nije lako, ali do svega što vrijedi ne dolazi se baš lako. Vidim da oni koji imaju više vremena često imaju manje vremena za svoju djecu, od onih koji su stvarno umorni. I koji i tako umorni (meni ponekad neshvatljivo) uspjevaju naći vremena za dijete (ili djecu). Vidim da čak i na blogu to nekima uspijeva.

    avatar

    10.05.2005. (09:42)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    mogu ja?! mogu ja?!!! :) Gledaj. Financijska situacija je dala svoj danak i na tom polju, ali nije osnovni problem. Moje mišljenje je da je sama globalizacija i način života doveo do smanjenja proizvoda djece, da se tako izrazim:))) Danas se žene toliko bore za ravnopravnost i karijeru da im jednostavno ne pada na pamet gubiti vrijeme na više od dvoje djece i domaćinstvo. Reći ću ti još jedan razlog zašto je nekad broj djece u obitelji bio veći nego danas. Prije su se djeca smatrala jedinim kvalitetnim assetom. Što više djece nakotiš, to će radna snaga u obitelji biti veća. Više djece znači veći kapacitet za obrađivanje polja, više svinja, više koza i krava. Kada roditelji ostare, nema neke penzije ili drugog izvora zarade osim djece. Što više djece, to će ih lakše moći izdržavati. Danas je tvoj asset tvoj posao, penzija, osiguranje, investicijski fondovi, ušteđevina, i to je ono od čega misliš živjeti u starosti. Djeca su postala liability, jer i ona razmišljaju na taj način. Dakle, do neke godine biti će pod tvojim krovom i onda love đadu. Stvaraju svoju obitelj i brinu se za svoju budućnost. Naravno da će djete pomoći svojim roditeljima u starosti, ali danas to više nije nužno. U današnje vrijeme unatoč čitavom napretku, ljudi imaju sve manje vremena za sebe i za svoje obitelji. To ti je ona stara analiza, kako je prosjećna domaćica prije 50 godina imala više sobodonog vremena od današnje, unatoč bećem broju djece, i unatoč tome što nije bilo struje, mikrovalne, perilica.... ma bolesno. Sami sebe sistematski uništavamo a da nas većina nije niti svjesna toga. Eto, to ti je moja ovako pomalo hladna analiza problematike:)))

    avatar

    10.05.2005. (09:42)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    gledam sad tu tvoje odgovore maji, cookie i mišku... vrijeme pisanja ti je 08:30, 08:31, 08:32!!!! Kako uspjevaš napisati takve komade teksta u samo jednoj minuti???!!!!!!!! :)

    avatar

    10.05.2005. (09:45)    -   -   -   -  

  • Friva

    Razočarali su me neki komentari o djeci kao radnoj snazi, pa zar nitko više ne vjeruje da ima ljudi koji žele imati više djece i da ima žena koje žele djecu, a u isto vrijeme rade i zarađuju...živimo u nekim zabludama...pitanje seksa kao rekreacije...pa što fali takvoj vrsti rekreacije, zar ne može zamisliti da se bračni partneri mogu željeti i voljeti, pa večer koriste za sebe uz svijeće...što tome fali??? Treba probati! Pozdrav!

    avatar

    10.05.2005. (10:10)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    1.) Optimalan broj za mene je 2. Suboptimalan broj je 3. Lošije rješenje je 1. Neprihvatljivo je 4. 2.) Ja sam jedinac i (kao i Riječanka) smatram da je ljepše kad ima više raje po kući. 3.) Možda sam zbog točke 2.) i razmažen, ali o tome neka drugi sude. 4.) Vidim da je Riječanka počela ferkventno dolaziti. Drago mi je da je ratna sjekira zakopana. Nadam se da neće biti više puno tekstova o umjetnoj oplodnji. U ime mira. :-)))

    avatar

    10.05.2005. (11:43)    -   -   -   -  

  • Pod urom

    E moja Pegy, treba to pokazati djelom, a ne riječima. Svi nešto idealiziraju, a stvarnost je okrutna. Imam dvije kćeri i nikad unaprijed nisam planirala hoću li imati jedno, dvoje ili troje. Relativno kasno sam počela rađati, pa sam dobro i dogurala. U međuvremenu je bio rat, u tom međuvremnu je iz podstanarstva trebalo riještiti vlastito stambeno pitanje, raditi kod poslodavca koji "tolerira" jednogodišnje porodiljne dopuste....hej, draga, koliko sve stvari utječe na broj djece u nekoj obitelji! Najlakše je idealizirati, pa reći - imao bih! A vidi sljedeći problem: nas oboje radimo i uvrh glave možemo u komadu iskoristiti tri tjedna godišnjeg odmora. Školski praznici traju gotovo 3 mjeseca. Gdje s djecom, ako baka servis ne funkcionira? Držati ih po neboderima do 17 h, pa onda onako umoran i isrplljen s njima u ljetne aktivnosti? Pritom, čak i da imaš hrpu love, ne bi ih imao gdje ugurati zbog vrlo slabo organiziranih ljetnih slobodnih aktivnosti. A i onda bi ih trebalo razvoziti, dovoziti....ma, jedva i ovako funkcioniramo...

    avatar

    10.05.2005. (12:01)    -   -   -   -  

  • trill

    Oduvjek sam željela najmanje 3 djece, moj muž isto tako. Željeli smo čim više djece i to i u vrijeme rata, dok smo bili podstanari i ja bila bez posla. Ne zvuči baš mudro, u to vrijeme ljudi su samo zbog rata odgađali trudnoće a još kad se i tu ubroji podstanarstvo pa samo jedna plaća u kući... nismo tako razmišljali. Za djecu će biti, mi ćemo već nekako..Uspjeli smo dobiti dvoje. Jedva čekam da i oni dobiju svoje, pa da mi kuća bude puna dječice baš kako sam oduvjek željela :)))

    avatar

    10.05.2005. (13:20)    -   -   -   -  

  • pastoralni kupus

    Najgluplji mogući razlog za imanje djece je tzv. izumiranje naroda. Uostalom tu tezu smatram samo ksenofobičnim rješenjem za povećanje radne snage i preživljavanje mirovinskog sustava. Ja bih htjela usvojiti dvoje. No Najdraži nije oduševljen tom idejom pa sada pregovaram kombinaciju 1+1 :) Imat ću ih kad ću im moći priuštiti dvojezični vrtić, bavljenje sportom, učenje gitare, odlaske u kino, kazalište i močvaru, šešeljevu klasičnu gimnaziju i studiranje vani...za to ću se odreći svega...možemo mi trubiti o tome kako all you need is love, ali danas i ta love košta love...kaj se tiče ovih u barakama sa desetero klinaca, meni to ide u kategoriju prisilne sterilizacije (radikaliziram, naravno...)

    avatar

    10.05.2005. (15:26)    -   -   -   -  

  • pastoralni kupus

    ..i da, znam da bi mi djeca preživjela i bez svega što sam nabrojala...ali onda je to stvarno samo sebično ispunjavanje nagona i proizvodnja radne snage...jer za osobe koje voliš i još bolje stvaraš iz ljubavi, želiš sve najbolje, zar ne?

    avatar

    10.05.2005. (15:32)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    (jedva sam ušla u tvoj blog)...razmišljam i osjećam se kao i ti u prvom dijelu posta...sa 30 + ne možemo više previše razmišljati i planirati. imati djecu...jedno, dvoje ili više je divno i želim to jednog dana ali ne pod svaku cijenu. želim dijete imati radi njega a ne radi drugačijih razloga kojih kako vidim ovdje po komentarima ima dosta...ako mi nije suđeno, pa šta...a glede jučerašnjeg teksa. izjašnjavati se neću o mojim stavovima glede abortusa, ali sam htjela reći da ako se već rade takvi fimovi koji će medicinski objasniti postupak, onda neka budu istiniti.

    avatar

    10.05.2005. (15:44)    -   -   -   -  

  • ihthis

    nešto iz osobnog iskustva? buraz sam osmorici buraza i tri sestre, dakle ima nas dvanaestero braće i sestara (dakako od jednih roditelja). nije sve u parama! nismo živjeli ne znam kako dobro, ali nismo ni loše. jer ipak dva prosvjetna radnika (moji roditelji) ne mogu puno priuštiti 12 ustiju, ali mogu dovoljno za dostojanstven život, ponajprije svojim odricanje i odgovornim korištenjem financija. mislim da je ipak fora u ljubavi - otvorenosti prema Bogu - životu. oni su bili otvoreni životu, i svako su dijete sa zahvalnošću primili kao dar. i živjeli su za svoju djecu. da, to je to...

    avatar

    10.05.2005. (17:26)    -   -   -   -  

  • blog of a down

    Jedan moj frend ima šestero mlađe braće i sestara. Kad dođem u njega u kući je uvjek veselo, stalno se nešto događa. Ali to je ogrmona obveza njegovim roditeljima i njemu. Meni se i jedno djete čini previše.

    avatar

    10.05.2005. (20:35)    -   -   -   -  

učitavam...