"Ne znam da li Bog postoji, ali znam da vrag postoji jer me strašno muči."
Upravo tako... a tuzno i bolno istinito. Roditelji cesto prijece put djece Bogu, a svijet onda nudi ono najgore. Nas novi Papa tako je jednostavno porucio: pogledajte mene i moj zivot i ne bojte se, ako se otvoritie Bogu on vraća stostruko.
Mozda su upavo razne ovisnosti potvrda prisutnosti vraga u svijetu. Mozda prelako osudjujemo one koji nisu imali prve sanse za bolji put? Svijetlimo li dovoljno u ovome svijetu? Vidi li se na mom licu sreca jer sam Bozji?
U nasoj su zupi misije. Svećenik je ispričao priču kao poticaj da čovjek na misije dovede onoga do koga mu je jako stalo u životu. Evo priče:
Ratovali Englezi i Francuzi. Kako su Englezi ostavili Francuze bez hrane i vode odluce pustiti zene i djecu iz utvrde i kazu im da ponesu u rukama ono sto im je najdraze. Sretni jer su pobjedili Francuze, Englezi iscekivali povorku. Kad su zene pocele izlaziti iz utvrde nosile su svoje muzeve na ledjima, a djeca svoju bracu i sestre i tako su se svi spasili!
Nosimo li mi ljude do kojih nam je stalo?
26.04.2005. (00:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako žalosno. Mislim da se i narkomanima treba pružiti pomoć, no to je lako kad i on sam to želi. Kada želi i ima volju da pomogne i sebi i svojim najbližima. Dakle, liječenje, komuna. Problem je kad volje nema i u tom slučaju stvarno ne znam što učiniti. Jer, žao mi je i te majke. Ima i ona pravo na dostojanstven život. Koji gubi sa takvim djetetom. Ne znam, to je sve što mogu reći.
26.04.2005. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako žalosno. Mislim da se i narkomanima treba pružiti pomoć, no to je lako kad i on sam to želi. Kada želi i ima volju da pomogne i sebi i svojim najbližima. Dakle, liječenje, komuna. Problem je kad volje nema i u tom slučaju stvarno ne znam što učiniti. Jer, žao mi je i te majke. Ima i ona pravo na dostojanstven život. Koji gubi sa takvim djetetom. Ne znam, to je sve što mogu reći.
26.04.2005. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O tome...ponekad je bolje ne pričati,ne pisati,ne znati...Teško je,a još teže biti!Nekad,sad,ubuduće...Možda budemo o tome.Lijepo je zaboraviti,stvoriti jednu kocku u glavi koja nema izlaza...i sve to u njoj.Zatvorimo to,budimo što jesmo sad...Ako jesmo!
27.04.2005. (01:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne znam da li Bog postoji, ali znam da vrag postoji jer me strašno muči." Upravo tako... a tuzno i bolno istinito. Roditelji cesto prijece put djece Bogu, a svijet onda nudi ono najgore. Nas novi Papa tako je jednostavno porucio: pogledajte mene i moj zivot i ne bojte se, ako se otvoritie Bogu on vraća stostruko. Mozda su upavo razne ovisnosti potvrda prisutnosti vraga u svijetu. Mozda prelako osudjujemo one koji nisu imali prve sanse za bolji put? Svijetlimo li dovoljno u ovome svijetu? Vidi li se na mom licu sreca jer sam Bozji? U nasoj su zupi misije. Svećenik je ispričao priču kao poticaj da čovjek na misije dovede onoga do koga mu je jako stalo u životu. Evo priče: Ratovali Englezi i Francuzi. Kako su Englezi ostavili Francuze bez hrane i vode odluce pustiti zene i djecu iz utvrde i kazu im da ponesu u rukama ono sto im je najdraze. Sretni jer su pobjedili Francuze, Englezi iscekivali povorku. Kad su zene pocele izlaziti iz utvrde nosile su svoje muzeve na ledjima, a djeca svoju bracu i sestre i tako su se svi spasili! Nosimo li mi ljude do kojih nam je stalo?
26.04.2005. (00:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hedgehog
Lijep post kao i uvijek... Žalosno je je to sa ovisnošću i koliko malo se tim ljudima pomaže...
26.04.2005. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lovesex
istina, mnogi ne primjećuju nesreću dok ih ne posjeti... ili ne žele primjetiti... Pozdrav i jedan sunčani osmjeh ostavljam :-)
26.04.2005. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pod urom
U razred s mojom mlađom kćeri (prvi osnovne!) ide i kćer ovisnika. Neki dan se predozirao, ali su ga izvukli. Tužno, pretužno.
26.04.2005. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malena_1309
lijepo napisano..a stvarnost je vse okrutnija,nažalost..pitanje je kolko se mi želimo potrudit da postane bolji..
26.04.2005. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Jako žalosno. Mislim da se i narkomanima treba pružiti pomoć, no to je lako kad i on sam to želi. Kada želi i ima volju da pomogne i sebi i svojim najbližima. Dakle, liječenje, komuna. Problem je kad volje nema i u tom slučaju stvarno ne znam što učiniti. Jer, žao mi je i te majke. Ima i ona pravo na dostojanstven život. Koji gubi sa takvim djetetom. Ne znam, to je sve što mogu reći.
26.04.2005. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Jako žalosno. Mislim da se i narkomanima treba pružiti pomoć, no to je lako kad i on sam to želi. Kada želi i ima volju da pomogne i sebi i svojim najbližima. Dakle, liječenje, komuna. Problem je kad volje nema i u tom slučaju stvarno ne znam što učiniti. Jer, žao mi je i te majke. Ima i ona pravo na dostojanstven život. Koji gubi sa takvim djetetom. Ne znam, to je sve što mogu reći.
26.04.2005. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lagana
lijepo napisano...kao i uvijek uostalom...pusa
26.04.2005. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aladin78
O tome...ponekad je bolje ne pričati,ne pisati,ne znati...Teško je,a još teže biti!Nekad,sad,ubuduće...Možda budemo o tome.Lijepo je zaboraviti,stvoriti jednu kocku u glavi koja nema izlaza...i sve to u njoj.Zatvorimo to,budimo što jesmo sad...Ako jesmo!
27.04.2005. (01:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ŠKORPION12
...da to je naša stvarnost. Moja molitvena zajednica, će cijelu Svibanjsku pobožnost - provesti (zajedno s Majkom) u molitvi za MLADE!pozdrav ti.
28.04.2005. (15:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...