Eh, da - to o slobodi imaš potpuno pravo i uvijek sam sretna kad vidim nešto novo, drugačije, neupoznato.. A pogotovo kad to još i osjetim.. I baš mi je drago zbog tebe i tih ljudi koji su ti postali bliski.. Pusa tebi velika //btw imaš komentar na prošlom postu//
08.04.2005. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima jako jako puno istine u tvojim riječima, i divno je što si ovu tvoju spoznaju podijelio snjima, bit će ima drago, sigurna sam :))) želim ti lijep dan
09.04.2005. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasno, Plavi :-)
Jedna mi je ptičica pričala da s ptičicama i kavezom ovako stoji stvar: ptičice u suštini nemaju ništa protiv kaveza, toliko dugo dok su vrata otvorena. Kada im je hladno mogu doći u njega i ugrijati se, kada su žedne mogu doći u njega i gucnuti kap vode, kada su gladne mogu doći u njega i pozobati koje zrno. U takav će kavez ptičice često i rado navraćati. Ptičice su na svoj osobit način vrlo pažljiva stvorenja i cijene pažnju koju im netko od srca poklanja. Zato uvijek radosno pjevaju onome tko im ponudi toplinu da se ugriju i kapljicu vode da ugase žeđ i pokoje zrno da utole glad. Ali ako su vrata kaveza zatvorena, ptičicama se stegne grlo i ne mogu više pjevati ma koliko to željele, tada samo gledaju tužno, tužno i čeznu za letom. Ako su vrata kaveza zatvorena i sutradan i sutradan i sutradan, tada jednoga dana počnu čeznuti i za vlastitom pjesmom, toliko da više ne mogu niti jesti niti piti. To je zadnji čas da se otvore vrata kaveza. Ako i tada ostanu zatvorena, slijedećeg će jutra na dnu kaveza osvanuti beživotna gomilica perja. Ni toplina ruku ni suze neće joj povratiti dah. Onome nesretniku kojem se to dogodi najbolje je da ptičicu zakopa u nekom gaju kojim se ori pjev drugih ptičica, a kavez zauvijek ostavi u vidokrugu, da se više nikada nikada ne dovede u iskušenje da zarobi neku ptičicu.
09.04.2005. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Danas sam bio na predavanju koje je vodio ugledni stručnjak na području pčelarstva. On i njegov otac zajedno imaju preko 100 godina tradicije, znanja i učenja koje je ovaj čovjek pokušao u što kraćim crtama prenijeti nama, slušateljima. Tip je sipao informacije iz rukava, vidi se da stvarno želi pomoći, da ne govori da bi zadivio svojim zanjem. Bio je gušt slušati ga. Nisam niti znao kako je pčelinji svijet zapravo strahovito organiziran, kako se vremena reakcija pčela svode na sate jer one žive samo 40 dana. Kako je predavač rekao: njima dva sata, nama mjesec dana. One nemaju luksuz zvan vrijeme, njihov život je istinski rad. A nametnici koji dođu i pobiju sve pčele u košnici naprave samo mali nered u savršenoj hijerarhiji. I automatski nastaje kaos, pčele imaju obranu od mnogih stvari, ali samo mali nered unosi razdor u njihov savršeni svijet. I svaki put niti jedna pčela ne preživi: sve se žrtvuju jer ne vide naprijed, ne znaju kako postupati. I mi ljudi često ličimo pčelama, jer naš prividno savršen svijet zna biti poljuljan sa nekom malom sitnicom koju "nismo predvidjeli". Nadam se da ćemo iz toga nešto naučiti i krenuti dalje, ne bi valjalo da završimo kao pčele.
10.04.2005. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavlje Srce
Eh, da - to o slobodi imaš potpuno pravo i uvijek sam sretna kad vidim nešto novo, drugačije, neupoznato.. A pogotovo kad to još i osjetim.. I baš mi je drago zbog tebe i tih ljudi koji su ti postali bliski.. Pusa tebi velika //btw imaš komentar na prošlom postu//
08.04.2005. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavlje Srce
kako divno - jesam ja rekla da će slikica biti lijepa ili ne... Jeeeeeeej.. Velika ti pusa i uživaj mi...
08.04.2005. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tempora
ima jako jako puno istine u tvojim riječima, i divno je što si ovu tvoju spoznaju podijelio snjima, bit će ima drago, sigurna sam :))) želim ti lijep dan
09.04.2005. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanja na budućnost
Prekrasno, Plavi :-) Jedna mi je ptičica pričala da s ptičicama i kavezom ovako stoji stvar: ptičice u suštini nemaju ništa protiv kaveza, toliko dugo dok su vrata otvorena. Kada im je hladno mogu doći u njega i ugrijati se, kada su žedne mogu doći u njega i gucnuti kap vode, kada su gladne mogu doći u njega i pozobati koje zrno. U takav će kavez ptičice često i rado navraćati. Ptičice su na svoj osobit način vrlo pažljiva stvorenja i cijene pažnju koju im netko od srca poklanja. Zato uvijek radosno pjevaju onome tko im ponudi toplinu da se ugriju i kapljicu vode da ugase žeđ i pokoje zrno da utole glad. Ali ako su vrata kaveza zatvorena, ptičicama se stegne grlo i ne mogu više pjevati ma koliko to željele, tada samo gledaju tužno, tužno i čeznu za letom. Ako su vrata kaveza zatvorena i sutradan i sutradan i sutradan, tada jednoga dana počnu čeznuti i za vlastitom pjesmom, toliko da više ne mogu niti jesti niti piti. To je zadnji čas da se otvore vrata kaveza. Ako i tada ostanu zatvorena, slijedećeg će jutra na dnu kaveza osvanuti beživotna gomilica perja. Ni toplina ruku ni suze neće joj povratiti dah. Onome nesretniku kojem se to dogodi najbolje je da ptičicu zakopa u nekom gaju kojim se ori pjev drugih ptičica, a kavez zauvijek ostavi u vidokrugu, da se više nikada nikada ne dovede u iskušenje da zarobi neku ptičicu.
09.04.2005. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shades of blue...
eh, da... Imamo samo privid slobode... Pusa ti!
09.04.2005. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plavi_74
Danas sam bio na predavanju koje je vodio ugledni stručnjak na području pčelarstva. On i njegov otac zajedno imaju preko 100 godina tradicije, znanja i učenja koje je ovaj čovjek pokušao u što kraćim crtama prenijeti nama, slušateljima. Tip je sipao informacije iz rukava, vidi se da stvarno želi pomoći, da ne govori da bi zadivio svojim zanjem. Bio je gušt slušati ga. Nisam niti znao kako je pčelinji svijet zapravo strahovito organiziran, kako se vremena reakcija pčela svode na sate jer one žive samo 40 dana. Kako je predavač rekao: njima dva sata, nama mjesec dana. One nemaju luksuz zvan vrijeme, njihov život je istinski rad. A nametnici koji dođu i pobiju sve pčele u košnici naprave samo mali nered u savršenoj hijerarhiji. I automatski nastaje kaos, pčele imaju obranu od mnogih stvari, ali samo mali nered unosi razdor u njihov savršeni svijet. I svaki put niti jedna pčela ne preživi: sve se žrtvuju jer ne vide naprijed, ne znaju kako postupati. I mi ljudi često ličimo pčelama, jer naš prividno savršen svijet zna biti poljuljan sa nekom malom sitnicom koju "nismo predvidjeli". Nadam se da ćemo iz toga nešto naučiti i krenuti dalje, ne bi valjalo da završimo kao pčele.
10.04.2005. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...