Sasvim si u pravu ane i ja te razumijem. I moju su umrli u pet godina, znaš ono od 1990. do 1995! A naučili su nas obiteljskom životu i poštivanju obiteljske tradicije.
02.04.2005. (20:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, nije lijepo kad te netko želi naučiti što trebaš osjećati... nemoj se mijenjati
02.04.2005. (20:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cvilidreta
I red je da ti nedostaje... Nemoj nikad prestat žalit... Samo tu žalost zadrži za sebe što god više možeš. Ta znaš kakvi su ljudi! Reci im di te boli i ubost će te baš u ranu!
02.04.2005. (20:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da čovjek želi onog koga voli što duže i što ako je to sebično, a zar jedna majka ne želi što duže biti s djetetom, ma koliko bolilo. Nisu se oni našli na tvom mjestu. Bilo bi dobro da se nitko ne nađe na takvom mjestu, ali situacije nastaju onaj tren kad nastaju, a ne onda kad ih pripremljeni dočekamo. Svaka scena se odigrava jedinstveno, osim one na pozornici. Improvizacija je osnova života. Ako ti pomaže biti tužna tuguj i plači, sjećaj se, to je ono što će te uvijek vezati za one koji više nisu tu.
03.04.2005. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej, hej! u redu je biti covjek... i u redu je biti sebican... na nacin o kojem ti govoris. u redu je trebati nekog drugog, i priznati vlastitu ovisnost o drugim bicima. nijekanje istoga ne mijenja potrebu :))
03.04.2005. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imaš slobodu da budeš ljuta. Vjeruj mi svima nama dođu takvi trenutci. Kad bi željeli od obitelji ono što nemamo, na žalost ono što nikad nećemo imati ili više imati. Ja jedini spas vidim u tome, da prihvatiš situaciju i da sve što osjećaš sačuvaš za neke plodnije dane.
05.04.2005. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj otac je teško bolestan i ma koliko se trudila pripremiti na neminovni ishod, to jednostavno ne ide. Čovjek se jednostavno na to nikada ne može pripremiti. Kažu treba imati snage, vrijeme liječi. Nedavno sam čula: Bog nam na leđa nikada ne stavlja teret veći nego što možemo podnijeti.
09.04.2005. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hedgehog
Sasvim si u pravu ane i ja te razumijem. I moju su umrli u pet godina, znaš ono od 1990. do 1995! A naučili su nas obiteljskom životu i poštivanju obiteljske tradicije.
02.04.2005. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ne znam sto bih ti rekla, ja nemam to iskustvo pa ne mogu nista reci, osim da mi je zao....
02.04.2005. (20:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Georg
da, nije lijepo kad te netko želi naučiti što trebaš osjećati... nemoj se mijenjati
02.04.2005. (20:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cvilidreta
I red je da ti nedostaje... Nemoj nikad prestat žalit... Samo tu žalost zadrži za sebe što god više možeš. Ta znaš kakvi su ljudi! Reci im di te boli i ubost će te baš u ranu!
02.04.2005. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....Demjan
Naravno da čovjek želi onog koga voli što duže i što ako je to sebično, a zar jedna majka ne želi što duže biti s djetetom, ma koliko bolilo. Nisu se oni našli na tvom mjestu. Bilo bi dobro da se nitko ne nađe na takvom mjestu, ali situacije nastaju onaj tren kad nastaju, a ne onda kad ih pripremljeni dočekamo. Svaka scena se odigrava jedinstveno, osim one na pozornici. Improvizacija je osnova života. Ako ti pomaže biti tužna tuguj i plači, sjećaj se, to je ono što će te uvijek vezati za one koji više nisu tu.
03.04.2005. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Welcome To One Lonely Road... Road To My Life!
samo se ti ovdje ispucaj ;*****
03.04.2005. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pg
hej, hej! u redu je biti covjek... i u redu je biti sebican... na nacin o kojem ti govoris. u redu je trebati nekog drugog, i priznati vlastitu ovisnost o drugim bicima. nijekanje istoga ne mijenja potrebu :))
03.04.2005. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
autor: XVII, misto radnje: Split...
jedna je mater. žaj mi je ane :o(
04.04.2005. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.
Imaš slobodu da budeš ljuta. Vjeruj mi svima nama dođu takvi trenutci. Kad bi željeli od obitelji ono što nemamo, na žalost ono što nikad nećemo imati ili više imati. Ja jedini spas vidim u tome, da prihvatiš situaciju i da sve što osjećaš sačuvaš za neke plodnije dane.
05.04.2005. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jazzie
To je baš mjesto za ovakve stvari!!! Btw, normalno je da tako osjećaš...
06.04.2005. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sam
Draga Ane, veliki pozdrav i pusu šalje ti Sam :)))))
07.04.2005. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greeneyes
:(
07.04.2005. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lucy Fair
a mozda je rijec bila nepromisljeno izrecena i netko sada zali sto te uvrijedio?
08.04.2005. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
* ješka o' jubavi *
ajoj, teško je.:( al evo, pozdrav tebi i pusa :-*
08.04.2005. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svakodnevno
Moj otac je teško bolestan i ma koliko se trudila pripremiti na neminovni ishod, to jednostavno ne ide. Čovjek se jednostavno na to nikada ne može pripremiti. Kažu treba imati snage, vrijeme liječi. Nedavno sam čula: Bog nam na leđa nikada ne stavlja teret veći nego što možemo podnijeti.
09.04.2005. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...