svako je barem jednom u životu pomislio na samoubojstvo. to je normlano brijem. osobno, nekoliko puta, ali samo pomislil. prevelki sam ja papan da nekaj konkretno napravim, a mislim da i ne bi bilo fer prema ljudima koje bi ostavil iza sebe. a i mislim da kaj god da ti se dsi u životu, nije niš kaj nemreš ispraviti, ništa ne bi smjelo biti važnije od života. uh, kako sam dubok danas. to je valjda od prehlade. :D
19.03.2005. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po meni je suicid ultimativni kukvičluk..jer, život je borba, konstantna, i tko je rekao da moramo uvijek pobjeđivati? Moramo i po nosu dobivati, padati u blati, biti poraženi...da je stalno sve lijepo, krasno i sunčano, uskoro bi prestali to doživljavati lijepim, krasnim i sunčanim. Svatko ima fazu kada pomisli da bi bilo najbolje da ga nema, da se nije nikada rodio...no, čim ta pomisao prestaje biti samosažaljiva misaona epizoda, i krene se u planiranje njenog ostvarenja,nije dobro...i treba potražiti pomoć.
20.03.2005. (00:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedno od vječnih pitanja..
neki kažu da je to kukavičluk, a drugi da je hrabrost. sami odgovori kao takvi, potpuno različiti jedan od drugoga mislim da govore kako nitko zapravo nezna kako bi to definirali.
Svi smo mi kaže -riječanka- imali faza, ali mislim da nitko od nas koji smo i danas živi ipak nije dosegao nikada onu granicu izdržljivosti kao što su to oni koji su počinili samoubojstvo.
nekim ljudima se mogu dogoditi puno gore stvari pa da ne dignu ruku na sebe, a kod nekih je to možda na prvi pogled puno bezazlenije pa se ipak ubiju. mislim da je odgovor u pitanju koliko na koga nešto djeluje, odnosno koliko nam je jaka sama psiha. da li možemo izdržati pritisak koji je možda samo nama toliko snažan.
po meni nitko nebi mogao sa 100 postotnom sigurnošću reći da on to nebi nikada napravio ili govoriti o tome kao da je to kukavičluk ili hrabrost jer očito to nismo nikada toliko snažno doživjeli i osjetili da bi nešto slično napravili, jer na kraju mi smo ipak živi.
20.03.2005. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja za swaku situaciju kada mi se dogodi nešto za u zemlju se sakriti..vičem da ću se ubiti/pokopati....ali fakat sam sigurna da si ne bih mogle oduzeti žiwot....nekako mi je bah...! i koliko god gnjusno zvučalo....onima koji to naprawe..swaka čast.
20.03.2005. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikad nisam o tome razmišljao, premda se mama boji da bih to mogao napraviti kad mi se "rasvijetli" pamet... Mama je uvijek mama... he he... Meni je žao ljudi koji se odluče na takav čin zbog toga što ne mogu naći svoje mjesto pod suncem. Zaista žalosno...
21.03.2005. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smoubojstvo,tri puta pokušao,a šta ćeš kad nas ljudi ne prihvaćaju,ali nažalost svaki put ostanem živ,pitam se koliko imam života? Ali više ne pokušavam... Živim dalje barem za sebe...
22.03.2005. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samo šat me opet zajebalo i ispod mog nicka stavilo krivi blog... trumbasor sorry,nadam se da te neće sad oblijetat svakojake poruke,tek sad mi je kad kliknete nick.. inače hormoni.blog.hr
22.03.2005. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Veliki broj ljudi pomišlja na samoubojstvo kao fazu u žaljenju samoga sebe ili u depresivnom trenu života. No, koliko ih je zapravo spremno to učiniti? skoro nitko. One koji su ti i spremni smatram slabim ličnostima koje se boje sučiti s vlastitim problemima. Danas ima toliko načina kako si pomoći i ne prihvaćam odgovor - nema mi pomoći!
22.03.2005. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad si jednom na rubu života zbog bilo kojeg razloga,i kad kasnije opet oživiš i znas da ces zivjati vise nikad ne pomisljas na smrt.i tek tada shvatis koliko je zivot kratak i koliko je lijep.
15.04.2005. (13:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svatko ima pravo da radi od svoga zivota sta hoce,na to imamo pravo i ako si je netko odlucio oduzeti svoj zivot zasto ga osudjivati,njegov je,sam je tako odlucio.
Ovaj svijet je odvratan i mnogi pomisljaju o tome,kao sto i slusamo na televiziji,od pocetka godine ubile su se 192. osobe,rijesili su se bar muka u kojima su bili,mozemo ih zvati kukavice,ali ne mogu se svi nositi sa problemima isto. Ima nas slabijih i jacih.
21.04.2005. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da samoubojstvo nije ni kukavičluk ni hrabrost...već sebičnost!!!
oni koji se ubiju misle samo na sebe...a ne na ljude koji ih vole, kojima će nedostajati i čiji životi nikada više neće biti isti nakon toga...
02.05.2005. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gledajuć okruženje mislim da je oko nas katastrofa po tom pitanju. prošle se godine u RH ubilo nešto manje od 900 ljudi, što je po mom mišljenju katastrofa. mediji su nam puni 2.svjetskog rata, bleiburga, jasenovca, domovinskog rata i slično, a ovo postupno, malo po malo gubljenje ljudskih života meni osobno izgleda još strašnije. A sve zbog neuređene države i socijalne nepravde koju ogroman broj ljudi proživljava...
11.05.2005. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bučimir
svako je barem jednom u životu pomislio na samoubojstvo. to je normlano brijem. osobno, nekoliko puta, ali samo pomislil. prevelki sam ja papan da nekaj konkretno napravim, a mislim da i ne bi bilo fer prema ljudima koje bi ostavil iza sebe. a i mislim da kaj god da ti se dsi u životu, nije niš kaj nemreš ispraviti, ništa ne bi smjelo biti važnije od života. uh, kako sam dubok danas. to je valjda od prehlade. :D
19.03.2005. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po meni je suicid ultimativni kukvičluk..jer, život je borba, konstantna, i tko je rekao da moramo uvijek pobjeđivati? Moramo i po nosu dobivati, padati u blati, biti poraženi...da je stalno sve lijepo, krasno i sunčano, uskoro bi prestali to doživljavati lijepim, krasnim i sunčanim. Svatko ima fazu kada pomisli da bi bilo najbolje da ga nema, da se nije nikada rodio...no, čim ta pomisao prestaje biti samosažaljiva misaona epizoda, i krene se u planiranje njenog ostvarenja,nije dobro...i treba potražiti pomoć.
20.03.2005. (00:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
no leaf clover
jedno od vječnih pitanja.. neki kažu da je to kukavičluk, a drugi da je hrabrost. sami odgovori kao takvi, potpuno različiti jedan od drugoga mislim da govore kako nitko zapravo nezna kako bi to definirali. Svi smo mi kaže -riječanka- imali faza, ali mislim da nitko od nas koji smo i danas živi ipak nije dosegao nikada onu granicu izdržljivosti kao što su to oni koji su počinili samoubojstvo. nekim ljudima se mogu dogoditi puno gore stvari pa da ne dignu ruku na sebe, a kod nekih je to možda na prvi pogled puno bezazlenije pa se ipak ubiju. mislim da je odgovor u pitanju koliko na koga nešto djeluje, odnosno koliko nam je jaka sama psiha. da li možemo izdržati pritisak koji je možda samo nama toliko snažan. po meni nitko nebi mogao sa 100 postotnom sigurnošću reći da on to nebi nikada napravio ili govoriti o tome kao da je to kukavičluk ili hrabrost jer očito to nismo nikada toliko snažno doživjeli i osjetili da bi nešto slično napravili, jer na kraju mi smo ipak živi.
20.03.2005. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sknbtch*
ja za swaku situaciju kada mi se dogodi nešto za u zemlju se sakriti..vičem da ću se ubiti/pokopati....ali fakat sam sigurna da si ne bih mogle oduzeti žiwot....nekako mi je bah...! i koliko god gnjusno zvučalo....onima koji to naprawe..swaka čast.
20.03.2005. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bottom seeking Top
Nikad nisam o tome razmišljao, premda se mama boji da bih to mogao napraviti kad mi se "rasvijetli" pamet... Mama je uvijek mama... he he... Meni je žao ljudi koji se odluče na takav čin zbog toga što ne mogu naći svoje mjesto pod suncem. Zaista žalosno...
21.03.2005. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hormoni
smoubojstvo,tri puta pokušao,a šta ćeš kad nas ljudi ne prihvaćaju,ali nažalost svaki put ostanem živ,pitam se koliko imam života? Ali više ne pokušavam... Živim dalje barem za sebe...
22.03.2005. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad hormoni polude
samo šat me opet zajebalo i ispod mog nicka stavilo krivi blog... trumbasor sorry,nadam se da te neće sad oblijetat svakojake poruke,tek sad mi je kad kliknete nick.. inače hormoni.blog.hr
22.03.2005. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
My outright life & dreams.
Veliki broj ljudi pomišlja na samoubojstvo kao fazu u žaljenju samoga sebe ili u depresivnom trenu života. No, koliko ih je zapravo spremno to učiniti? skoro nitko. One koji su ti i spremni smatram slabim ličnostima koje se boje sučiti s vlastitim problemima. Danas ima toliko načina kako si pomoći i ne prihvaćam odgovor - nema mi pomoći!
22.03.2005. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uskoro i ja postajem mama
kad si jednom na rubu života zbog bilo kojeg razloga,i kad kasnije opet oživiš i znas da ces zivjati vise nikad ne pomisljas na smrt.i tek tada shvatis koliko je zivot kratak i koliko je lijep.
15.04.2005. (13:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Me and my life...
Svatko ima pravo da radi od svoga zivota sta hoce,na to imamo pravo i ako si je netko odlucio oduzeti svoj zivot zasto ga osudjivati,njegov je,sam je tako odlucio. Ovaj svijet je odvratan i mnogi pomisljaju o tome,kao sto i slusamo na televiziji,od pocetka godine ubile su se 192. osobe,rijesili su se bar muka u kojima su bili,mozemo ih zvati kukavice,ali ne mogu se svi nositi sa problemima isto. Ima nas slabijih i jacih.
21.04.2005. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Samo još jedan odlazak, ništa više.
24.04.2005. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kojetulud
mislim da samoubojstvo nije ni kukavičluk ni hrabrost...već sebičnost!!! oni koji se ubiju misle samo na sebe...a ne na ljude koji ih vole, kojima će nedostajati i čiji životi nikada više neće biti isti nakon toga...
02.05.2005. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anarhija weekly
gledajuć okruženje mislim da je oko nas katastrofa po tom pitanju. prošle se godine u RH ubilo nešto manje od 900 ljudi, što je po mom mišljenju katastrofa. mediji su nam puni 2.svjetskog rata, bleiburga, jasenovca, domovinskog rata i slično, a ovo postupno, malo po malo gubljenje ljudskih života meni osobno izgleda još strašnije. A sve zbog neuređene države i socijalne nepravde koju ogroman broj ljudi proživljava...
11.05.2005. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
n/a
SAMOUBOJSTVO JE ZA KUKAVICE, A NE ZA PRAVE MUŠKARČINE
04.09.2005. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...