Komentari

umovanja.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Rock Roll

    Mislim da se dotakla pitanja koja su horor svakog roditelja. Neka su djeca odgovorna i na cesti se ponašaju u skladu s svojim iskustvom, druga nisu. Ipak, jedini način da se stvori osjećaj odgovornosti je da se daje povjerenje. Čistim paranoidnim nepovjerenjem se ne može potaknuti samosvijest. Dapače suprotno. Naravno, ima i one djece koja naveliko zlorabe dano im povjerenje. Kako procjeniti situaciju, jedan je od najtežih zadataka roditelja.

    avatar

    16.03.2005. (16:28)    -   -   -   -  

  • pegy

    Vidiš, ja bi se uključila u temu, ali ne mogu. Ne jer to ne želim i ne jer to ne mogu radi sebe same. Nego, radi tebe. Jer ovo je tvoj blog i poštujem onoga ko piše. A s obzirom da tvoj prošli post govori o onima koji ti smetaju kad «znaju» nešto što iz iskustva ipak ne znaju, onda sam među njima i ja. Nemam djecu. I ne vozim. Ali ipak imam stav. :))

    avatar

    16.03.2005. (18:02)    -   -   -   -  

  • Matija Gubec

    Citam, citam i razmisljam. Mene sve to tek ocekuje kroz kojih 7 godina. A tada? Tada ce biti jos gore nego danas. Isto kako je danas puno gore nego u doba kada sam ja odrastao. (valjda ce i moja djeca tako govoriti da je ovo vrijeme bilo super a ono buduce, vrijeme njihove djece, je grozno). Kao vozac, vise pazim na to sta drugi rade u prometu nego sta radim ja. Jer sebe smatram prilicno umjerenim, sigurnim i opreznim vozacem. Ali ono na sto NEMAMO utjecaja su drugi sudionici u prometu. I to je ono sto me plasi. Plase me drugi. Plase me sad, a plasit ce me i kad moja djeca pocnu voziti...(a mozda da prijedjemo svi na bicikle kao Kinezi... :-)))) )

    avatar

    16.03.2005. (19:22)    -   -   -   -  

  • trill

    Razmišljam nekako slično ko i ti. Najsigurnija sam u vlastitu kćer i čim bude dovoljno stara, za neke 3 godine, polagat će vozački i voziti najprije uz pratnju, pa malo pomalo da dobije na sigurnosti i praksi. Ne želim da se dovodi u situaciju da se mora povesti s kojekakvima samo da bi se dovezla do mjesta na koje želi stići. Naravno, bit će tu mojih strahova i briga, ali isto tako i želja da svom djetetu osiguram da bude na neki način neovisna. Zanimljiva tema, mogla bih odužiti o tome :))))

    avatar

    17.03.2005. (08:51)    -   -   -   -  

  • jezdi

    Najgore mi se čini to što 1. nikad ne možeš sigurno znati da si dijete odgojio onako kako si zamislio jer još tisuću faktora utječe na to, i 2. sve da si ga odgojio savršeno i da vozi ko po udžbeniku, kad majmun prođe kroz crveno stotkom, nitko neće pitati za odgoj. Degutantno mi je što su onom balavcu koji je pokosio one cure u Makarskoj uzeli kao olakotnu okolnost da dolazi iz 'dobre' obitelji, a to proizlazi iz toga da su mu starci dali taj auto i platili studij vani ili tak nešto. :( Ne znam. Neki put mislim da imati djecu znači strepiti cijeli život nad njima... Sori, kod sebe se stalno šprdam, a onda dođem tu biti ozbiljna, baš sam bezobraznica, al ti to uvijek tak formuliraš da se čovjek ne može ne zamisliti... :)

    avatar

    17.03.2005. (09:56)    -   -   -   -  

  • Teško je bit linčina

    Nisan mislija na tebe kad san spominja umovanja;)) please ne plači:))))

    avatar

    17.03.2005. (15:08)    -   -   -   -  

  • verde

    E pa ovdje je sve već rečeno, i u postu i u komentarima. I nema tu lakog puta, moramo svi odradit te periode strahovanja. Ponekad mi se čini da ću od svih strahova za klince dočekat starost potpuno istanjenih živaca. I još ta virtuoznost da ih svojim strahovima ne sputavaš i ne prestrašiš.

    avatar

    17.03.2005. (21:06)    -   -   -   -  

  • Lucy Fair

    i ja razbijam glavu sa slicnim pitanjima, a moje su jos male, prvi razred;)

    avatar

    18.03.2005. (02:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...