To su teme koje su trebale biti već odavno prožvakane i zaboravljene ali politika naročito ona 90- ih nije to dopustila. Trebalo je spašavati komuniste a rušiti komunizam. U prvom su uspjelu u drugom nisu, sad više ni neće kad vidimo šta se događa u Evropi, vjerovatno nas čeka još koji rat. Što se tiče samog šijuna dodirnuo je sve teme i u svemu je bio prisutan tako da jako sliči na Broja 1 iz Alan Forda nego na jednog špijuna. Onaj uvod u emisiju o tme kako su špijunirali je za malu djecu. Nesposobni jugošpijuni ulaze u kuče i postavljaju prislušne uređaje dok nikog nema ili dok idu po namirnice ili u školu je izmišljotina taj dio policije je bio nesposoban kao i sva druga administracija. Ostalo mu se čak i može vjerovati osim da je on u svemu učestvovao. Iz medija znamo kako se stvarala estrada. zvijezde postaju sinovi i kćeri oficira ostali stoj: Bregović, Čolić, Štulić, književnica Drakulić itd. O Rijeci je sve već bolje rekao onaj Slovenac. Kad je Kolinda rekla da za NK Rijeku nije navijala zato što je bila ispostava Crvene Zvezde svi su joj se rugali iako nije izgubila 30 godina od njih, a dinamo isto toliko nije pobijedio u Rijeci (lako provjerljivo u sportskim novostima tog vremena). Veza tadašnjeg unitarističkog dijela partije i Sisačke željezare se vidila kad je trebalo ušutkati Hrvatsko proljeće. Tito je rekao da on ne bi raspustio hrvatsku partiju ali to traže od njega radnici željezare Sisak. To je vrijeme u kojem Kekić nije bio špijun i nije rekao da od tadašnjih 33 direktora 32 su bili Srbi a jedan Makedonac valjda radi raznolikosti. Nakon Siska na red je došao Mika Špilja osamdesetih šef Hrvatske partije. O njemu govori kao o državniku a ne kao o aparatčiku. U to vrijeme nestašice nafte i par-nepar dana njegov sin Vanja isto kao i danas je vlasnik tvrtke za trgovinu naftom u Švicarskoj, a Hrvatska pored dvije rafinerije ne može sebi osigurati minimum potreba za naftom u vrijeme kad je auta bilo jako malo. Kekić nije prvim koji pokušava oprati to bijedno političko ime, najviše je angažiran njegov sin koji iz Švicarskoj daje intervijue kako je Đureković htio poremetiti turizam i vjerovatno je zato ubijen (Večernji list). Nedavno je izišla i knjiga povjesničara Hrvoje Klasića -Mika Špiljak Državnik. Kao šefa tadašnjih špijuna spominje Kolju Družića brat Ive Družića konkurenta za šefa partije Ivici Račanu. u Milanovićevo vrijeme direktor nekakve agencije za promet plinom. Jednom Milanović govori kako agencija ne posluje dobro ali on ne može ništa jer mu se ne javlja direktor već danima na telefon. Valda je nadređena takvi ustanovama ali eto on se odmetno i ne možemo mu ništa. Isti taj Ivo Družić je do neadvno bio ili je još uvijek sef agencije za znanosti. Kasnije kad spominje Paragu dodvorava se desničarima, a kod nas je desnica baem ova politička užas jedan, Nakon toga ratište, to je vjerovatno izmišljeno špijuni su bili u zaleđu, tu mi se čini najviše da je Broj 1. Najhrabriji dio je onaj kad priča o trgovini nafte sa republikom Srpskom. Svu naftu koju je Srbija dobila je išla preko Hrvatske. Bili su pod sankcijama UN-a i promatrači na istočnim Srpskim granicama su pazili a preko Imotskog, Livna, Okučana i drugih mjesta su prolazili svakodnevno kamioni nafte. Mogao ih je svako vidjeti. Još jednu temu je dodirnuo o kojoj svi šute pljačka HT-a. Ovo sa duhovnom obnovom je isto bez veze, veli da tamo dolazi puno mladih ljudi i da ih treba zapaliti i pokazati im neprijatelje. TO neprijateljstvo je potpuno neprimjereno za takve skupove. prvo treba razvijati duhovnost a društveni odnosi bi se onda sami po sebi posložili. Ne bi bilo savršeno ali bi bilo bolje. Da je interviju snimljen ovih dana vjerovatno bi ubacio i masone kao i niz drugih teme koje su sad aktualne a onda vjerovatno nisu bile. Za kraj one sličice i uređaji su najbezvezniji dio pa to može svako nabaviti na Hreliću i ne dokazuju ništa.
24.02.2020. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
To su teme koje su trebale biti već odavno prožvakane i zaboravljene ali politika naročito ona 90- ih nije to dopustila. Trebalo je spašavati komuniste a rušiti komunizam. U prvom su uspjelu u drugom nisu, sad više ni neće kad vidimo šta se događa u Evropi, vjerovatno nas čeka još koji rat. Što se tiče samog šijuna dodirnuo je sve teme i u svemu je bio prisutan tako da jako sliči na Broja 1 iz Alan Forda nego na jednog špijuna. Onaj uvod u emisiju o tme kako su špijunirali je za malu djecu. Nesposobni jugošpijuni ulaze u kuče i postavljaju prislušne uređaje dok nikog nema ili dok idu po namirnice ili u školu je izmišljotina taj dio policije je bio nesposoban kao i sva druga administracija. Ostalo mu se čak i može vjerovati osim da je on u svemu učestvovao. Iz medija znamo kako se stvarala estrada. zvijezde postaju sinovi i kćeri oficira ostali stoj: Bregović, Čolić, Štulić, književnica Drakulić itd. O Rijeci je sve već bolje rekao onaj Slovenac. Kad je Kolinda rekla da za NK Rijeku nije navijala zato što je bila ispostava Crvene Zvezde svi su joj se rugali iako nije izgubila 30 godina od njih, a dinamo isto toliko nije pobijedio u Rijeci (lako provjerljivo u sportskim novostima tog vremena). Veza tadašnjeg unitarističkog dijela partije i Sisačke željezare se vidila kad je trebalo ušutkati Hrvatsko proljeće. Tito je rekao da on ne bi raspustio hrvatsku partiju ali to traže od njega radnici željezare Sisak. To je vrijeme u kojem Kekić nije bio špijun i nije rekao da od tadašnjih 33 direktora 32 su bili Srbi a jedan Makedonac valjda radi raznolikosti. Nakon Siska na red je došao Mika Špilja osamdesetih šef Hrvatske partije. O njemu govori kao o državniku a ne kao o aparatčiku. U to vrijeme nestašice nafte i par-nepar dana njegov sin Vanja isto kao i danas je vlasnik tvrtke za trgovinu naftom u Švicarskoj, a Hrvatska pored dvije rafinerije ne može sebi osigurati minimum potreba za naftom u vrijeme kad je auta bilo jako malo. Kekić nije prvim koji pokušava oprati to bijedno političko ime, najviše je angažiran njegov sin koji iz Švicarskoj daje intervijue kako je Đureković htio poremetiti turizam i vjerovatno je zato ubijen (Večernji list). Nedavno je izišla i knjiga povjesničara Hrvoje Klasića -Mika Špiljak Državnik. Kao šefa tadašnjih špijuna spominje Kolju Družića brat Ive Družića konkurenta za šefa partije Ivici Račanu. u Milanovićevo vrijeme direktor nekakve agencije za promet plinom. Jednom Milanović govori kako agencija ne posluje dobro ali on ne može ništa jer mu se ne javlja direktor već danima na telefon. Valda je nadređena takvi ustanovama ali eto on se odmetno i ne možemo mu ništa. Isti taj Ivo Družić je do neadvno bio ili je još uvijek sef agencije za znanosti. Kasnije kad spominje Paragu dodvorava se desničarima, a kod nas je desnica baem ova politička užas jedan, Nakon toga ratište, to je vjerovatno izmišljeno špijuni su bili u zaleđu, tu mi se čini najviše da je Broj 1. Najhrabriji dio je onaj kad priča o trgovini nafte sa republikom Srpskom. Svu naftu koju je Srbija dobila je išla preko Hrvatske. Bili su pod sankcijama UN-a i promatrači na istočnim Srpskim granicama su pazili a preko Imotskog, Livna, Okučana i drugih mjesta su prolazili svakodnevno kamioni nafte. Mogao ih je svako vidjeti. Još jednu temu je dodirnuo o kojoj svi šute pljačka HT-a. Ovo sa duhovnom obnovom je isto bez veze, veli da tamo dolazi puno mladih ljudi i da ih treba zapaliti i pokazati im neprijatelje. TO neprijateljstvo je potpuno neprimjereno za takve skupove. prvo treba razvijati duhovnost a društveni odnosi bi se onda sami po sebi posložili. Ne bi bilo savršeno ali bi bilo bolje. Da je interviju snimljen ovih dana vjerovatno bi ubacio i masone kao i niz drugih teme koje su sad aktualne a onda vjerovatno nisu bile. Za kraj one sličice i uređaji su najbezvezniji dio pa to može svako nabaviti na Hreliću i ne dokazuju ništa.
24.02.2020. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Josip
To su teme koje su trebale biti već odavno prožvakane i zaboravljene ali politika naročito ona 90- ih nije to dopustila. Trebalo je spašavati komuniste a rušiti komunizam. U prvom su uspjelu u drugom nisu, sad više ni neće kad vidimo šta se događa u Evropi, vjerovatno nas čeka još koji rat. Što se tiče samog šijuna dodirnuo je sve teme i u svemu je bio prisutan tako da jako sliči na Broja 1 iz Alan Forda nego na jednog špijuna. Onaj uvod u emisiju o tme kako su špijunirali je za malu djecu. Nesposobni jugošpijuni ulaze u kuče i postavljaju prislušne uređaje dok nikog nema ili dok idu po namirnice ili u školu je izmišljotina taj dio policije je bio nesposoban kao i sva druga administracija. Ostalo mu se čak i može vjerovati osim da je on u svemu učestvovao. Iz medija znamo kako se stvarala estrada. zvijezde postaju sinovi i kćeri oficira ostali stoj: Bregović, Čolić, Štulić, književnica Drakulić itd. O Rijeci je sve već bolje rekao onaj Slovenac. Kad je Kolinda rekla da za NK Rijeku nije navijala zato što je bila ispostava Crvene Zvezde svi su joj se rugali iako nije izgubila 30 godina od njih, a dinamo isto toliko nije pobijedio u Rijeci (lako provjerljivo u sportskim novostima tog vremena). Veza tadašnjeg unitarističkog dijela partije i Sisačke željezare se vidila kad je trebalo ušutkati Hrvatsko proljeće. Tito je rekao da on ne bi raspustio hrvatsku partiju ali to traže od njega radnici željezare Sisak. To je vrijeme u kojem Kekić nije bio špijun i nije rekao da od tadašnjih 33 direktora 32 su bili Srbi a jedan Makedonac valjda radi raznolikosti. Nakon Siska na red je došao Mika Špilja osamdesetih šef Hrvatske partije. O njemu govori kao o državniku a ne kao o aparatčiku. U to vrijeme nestašice nafte i par-nepar dana njegov sin Vanja isto kao i danas je vlasnik tvrtke za trgovinu naftom u Švicarskoj, a Hrvatska pored dvije rafinerije ne može sebi osigurati minimum potreba za naftom u vrijeme kad je auta bilo jako malo. Kekić nije prvim koji pokušava oprati to bijedno političko ime, najviše je angažiran njegov sin koji iz Švicarskoj daje intervijue kako je Đureković htio poremetiti turizam i vjerovatno je zato ubijen (Večernji list). Nedavno je izišla i knjiga povjesničara Hrvoje Klasića -Mika Špiljak Državnik. Kao šefa tadašnjih špijuna spominje Kolju Družića brat Ive Družića konkurenta za šefa partije Ivici Račanu. u Milanovićevo vrijeme direktor nekakve agencije za promet plinom. Jednom Milanović govori kako agencija ne posluje dobro ali on ne može ništa jer mu se ne javlja direktor već danima na telefon. Valda je nadređena takvi ustanovama ali eto on se odmetno i ne možemo mu ništa. Isti taj Ivo Družić je do neadvno bio ili je još uvijek sef agencije za znanosti. Kasnije kad spominje Paragu dodvorava se desničarima, a kod nas je desnica baem ova politička užas jedan, Nakon toga ratište, to je vjerovatno izmišljeno špijuni su bili u zaleđu, tu mi se čini najviše da je Broj 1. Najhrabriji dio je onaj kad priča o trgovini nafte sa republikom Srpskom. Svu naftu koju je Srbija dobila je išla preko Hrvatske. Bili su pod sankcijama UN-a i promatrači na istočnim Srpskim granicama su pazili a preko Imotskog, Livna, Okučana i drugih mjesta su prolazili svakodnevno kamioni nafte. Mogao ih je svako vidjeti. Još jednu temu je dodirnuo o kojoj svi šute pljačka HT-a. Ovo sa duhovnom obnovom je isto bez veze, veli da tamo dolazi puno mladih ljudi i da ih treba zapaliti i pokazati im neprijatelje. TO neprijateljstvo je potpuno neprimjereno za takve skupove. prvo treba razvijati duhovnost a društveni odnosi bi se onda sami po sebi posložili. Ne bi bilo savršeno ali bi bilo bolje. Da je interviju snimljen ovih dana vjerovatno bi ubacio i masone kao i niz drugih teme koje su sad aktualne a onda vjerovatno nisu bile. Za kraj one sličice i uređaji su najbezvezniji dio pa to može svako nabaviti na Hreliću i ne dokazuju ništa.
24.02.2020. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j
To su teme koje su trebale biti već odavno prožvakane i zaboravljene ali politika naročito ona 90- ih nije to dopustila. Trebalo je spašavati komuniste a rušiti komunizam. U prvom su uspjelu u drugom nisu, sad više ni neće kad vidimo šta se događa u Evropi, vjerovatno nas čeka još koji rat. Što se tiče samog šijuna dodirnuo je sve teme i u svemu je bio prisutan tako da jako sliči na Broja 1 iz Alan Forda nego na jednog špijuna. Onaj uvod u emisiju o tme kako su špijunirali je za malu djecu. Nesposobni jugošpijuni ulaze u kuče i postavljaju prislušne uređaje dok nikog nema ili dok idu po namirnice ili u školu je izmišljotina taj dio policije je bio nesposoban kao i sva druga administracija. Ostalo mu se čak i može vjerovati osim da je on u svemu učestvovao. Iz medija znamo kako se stvarala estrada. zvijezde postaju sinovi i kćeri oficira ostali stoj: Bregović, Čolić, Štulić, književnica Drakulić itd. O Rijeci je sve već bolje rekao onaj Slovenac. Kad je Kolinda rekla da za NK Rijeku nije navijala zato što je bila ispostava Crvene Zvezde svi su joj se rugali iako nije izgubila 30 godina od njih, a dinamo isto toliko nije pobijedio u Rijeci (lako provjerljivo u sportskim novostima tog vremena). Veza tadašnjeg unitarističkog dijela partije i Sisačke željezare se vidila kad je trebalo ušutkati Hrvatsko proljeće. Tito je rekao da on ne bi raspustio hrvatsku partiju ali to traže od njega radnici željezare Sisak. To je vrijeme u kojem Kekić nije bio špijun i nije rekao da od tadašnjih 33 direktora 32 su bili Srbi a jedan Makedonac valjda radi raznolikosti. Nakon Siska na red je došao Mika Špilja osamdesetih šef Hrvatske partije. O njemu govori kao o državniku a ne kao o aparatčiku. U to vrijeme nestašice nafte i par-nepar dana njegov sin Vanja isto kao i danas je vlasnik tvrtke za trgovinu naftom u Švicarskoj, a Hrvatska pored dvije rafinerije ne može sebi osigurati minimum potreba za naftom u vrijeme kad je auta bilo jako malo. Kekić nije prvim koji pokušava oprati to bijedno političko ime, najviše je angažiran njegov sin koji iz Švicarskoj daje intervijue kako je Đureković htio poremetiti turizam i vjerovatno je zato ubijen (Večernji list). Nedavno je izišla i knjiga povjesničara Hrvoje Klasića -Mika Špiljak Državnik. Kao šefa tadašnjih špijuna spominje Kolju Družića brat Ive Družića konkurenta za šefa partije Ivici Račanu. u Milanovićevo vrijeme direktor nekakve agencije za promet plinom. Jednom Milanović govori kako agencija ne posluje dobro ali on ne može ništa jer mu se ne javlja direktor već danima na telefon. Valda je nadređena takvi ustanovama ali eto on se odmetno i ne možemo mu ništa. Isti taj Ivo Družić je do neadvno bio ili je još uvijek sef agencije za znanosti. Kasnije kad spominje Paragu dodvorava se desničarima, a kod nas je desnica baem ova politička užas jedan, Nakon toga ratište, to je vjerovatno izmišljeno špijuni su bili u zaleđu, tu mi se čini najviše da je Broj 1. Najhrabriji dio je onaj kad priča o trgovini nafte sa republikom Srpskom. Svu naftu koju je Srbija dobila je išla preko Hrvatske. Bili su pod sankcijama UN-a i promatrači na istočnim Srpskim granicama su pazili a preko Imotskog, Livna, Okučana i drugih mjesta su prolazili svakodnevno kamioni nafte. Mogao ih je svako vidjeti. Još jednu temu je dodirnuo o kojoj svi šute pljačka HT-a. Ovo sa duhovnom obnovom je isto bez veze, veli da tamo dolazi puno mladih ljudi i da ih treba zapaliti i pokazati im neprijatelje. TO neprijateljstvo je potpuno neprimjereno za takve skupove. prvo treba razvijati duhovnost a društveni odnosi bi se onda sami po sebi posložili. Ne bi bilo savršeno ali bi bilo bolje. Da je interviju snimljen ovih dana vjerovatno bi ubacio i masone kao i niz drugih teme koje su sad aktualne a onda vjerovatno nisu bile. Za kraj one sličice i uređaji su najbezvezniji dio pa to može svako nabaviti na Hreliću i ne dokazuju ništa.
24.02.2020. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...