Tijelo je samo instrument Duše, to sam jučer shvatio kad sam se overdozirao jednom igricom koja se zove Scaraball, jednostavnom igricom na temu egipatskih simbola. U njoj uokolo po platformi jurcaju loptice raznih boja i dezena, novčići koje valja skupljati jer deset novčića daje novi život, i raznorazne druge ikone, a htio sam pod svaku cijenu prestići ženin rekord, i onda nakon sat ili dva igranja kad zaklopiš oči, sve to i dalje bjesomučno ide vamo-tamo, ima neki svoj život, stalno se trzaš glavom kao da je miš/kursor jer ne želiš da ti propadne život, tj. novčić, tj. laser ili kaj već. Hvataš sve to, nemreš odustat. I baš to, upravo ta činjenica nagnala me je da snažno pounutrim, da je ovaj moj um samo jedna hardversko-softverska jedinica ili konzola i da sam po sebi on nema ama baš nikakvu vrijednost. Ja sam samo stroj, dobar ili loš, ispravan ili pokvaren (a svi smo mi zapravo pokvareni strojevi). Ono što je stvarni subjekt koji je obukao ovaj instrument koji za sebe kaže "ja" zapravo nema ništa s tim "ja". Taj stvarni, nad-ja subjekt je Duša koja preživljava milijune godina i polako, polako raste u svjesnosti mijenjajući instrumente, tijeloumove, osobnosti. Vrlo doslovno "ja" sam samo taj napol pokvareni stroj, koji bi trebalo malo popraviti, dovesti ga u red, smanjiti mu autonomnu samovolju itd. Ako ne mogu poslužiti Duši kao valjani stroj, koja je onda moja vrijednost?
14.05.2018. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano; Da, tijelo JE samo instrument Duše, i kroz eone talože se iskustva, Duša raste u svjesnost mijenjajući hardware, to si jako lijepo i točno istaknuo.
............Ono što je stvarni subjekt koji je obukao ovaj instrument koji za sebe kaže "ja" zapravo nema ništa s tim "ja".............ma ima utoliko što su joj ti hardveri potrebni za napredovanje, ali zapravo nema, da. :)))
I da, hvala ti da si to istaknuo, jer baš sve (ne)prilike u svakom od naših života, baš su TAKVE potrebne, pa ovo što ja cvilim i zdvajam ne bi trebalo biti potrebno, i sve strahove i čeznuća ne bi trebalo pokušati preskočiti, odmaknuti od sebe, nego zagnjuriti se duboko i bezglavo u svaku situaciju, u smislu svjesnosti da nam uistinu ne može ništa biti, samo prolazimo kroz iskustvo, bez razmišljanja o tome gdje je sigurnost površine.....samo , treba naučiti uzeti veliki dah :)))
14.05.2018. (14:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Tijelo je samo instrument Duše, to sam jučer shvatio kad sam se overdozirao jednom igricom koja se zove Scaraball, jednostavnom igricom na temu egipatskih simbola. U njoj uokolo po platformi jurcaju loptice raznih boja i dezena, novčići koje valja skupljati jer deset novčića daje novi život, i raznorazne druge ikone, a htio sam pod svaku cijenu prestići ženin rekord, i onda nakon sat ili dva igranja kad zaklopiš oči, sve to i dalje bjesomučno ide vamo-tamo, ima neki svoj život, stalno se trzaš glavom kao da je miš/kursor jer ne želiš da ti propadne život, tj. novčić, tj. laser ili kaj već. Hvataš sve to, nemreš odustat. I baš to, upravo ta činjenica nagnala me je da snažno pounutrim, da je ovaj moj um samo jedna hardversko-softverska jedinica ili konzola i da sam po sebi on nema ama baš nikakvu vrijednost. Ja sam samo stroj, dobar ili loš, ispravan ili pokvaren (a svi smo mi zapravo pokvareni strojevi). Ono što je stvarni subjekt koji je obukao ovaj instrument koji za sebe kaže "ja" zapravo nema ništa s tim "ja". Taj stvarni, nad-ja subjekt je Duša koja preživljava milijune godina i polako, polako raste u svjesnosti mijenjajući instrumente, tijeloumove, osobnosti. Vrlo doslovno "ja" sam samo taj napol pokvareni stroj, koji bi trebalo malo popraviti, dovesti ga u red, smanjiti mu autonomnu samovolju itd. Ako ne mogu poslužiti Duši kao valjani stroj, koja je onda moja vrijednost?
14.05.2018. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano;
Da, tijelo JE samo instrument Duše,
i kroz eone talože se iskustva, Duša raste u svjesnost mijenjajući hardware, to si jako lijepo i točno istaknuo.
............Ono što je stvarni subjekt koji je obukao ovaj instrument koji za sebe kaže "ja" zapravo nema ništa s tim "ja".............ma ima utoliko što su joj ti hardveri potrebni za napredovanje, ali zapravo nema, da. :)))
I da, hvala ti da si to istaknuo,
jer baš sve (ne)prilike u svakom od naših života, baš su TAKVE potrebne, pa ovo što ja cvilim i zdvajam ne bi trebalo biti potrebno, i sve strahove i čeznuća ne bi trebalo pokušati preskočiti, odmaknuti od sebe, nego zagnjuriti se duboko i bezglavo u svaku situaciju, u smislu svjesnosti da nam uistinu ne može ništa biti, samo prolazimo kroz iskustvo, bez razmišljanja o tome gdje je sigurnost površine.....samo , treba naučiti uzeti veliki dah :)))
14.05.2018. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...